Francuska je još od kraja siječnja na nogama zbog mirovinske reforme, a jučerašnji dan je po masovnosti i gnjevu demonstranata bio kulminacija: na ulice je izašlo između 1,5 i 2 milijuna prosvjednika među kojima je bilo i puno destruktivnih.
Nakon što je Emmanuel Macron iskoristio svoje ustavno pravo da nametne mirovinsku reformu bez glasanja i rasprave u parlamentu, francuske ulice su eksplodirale nasiljem. U noći na četvrtak došlo je do niza ozbiljnih incidenata sa stotinama paljevina automobila, izloga i javnih površina u gradovima poput Pariza, Bordeauxa i Rennesa, pa je čak i britanski kralj Charles zbog pomanjkanja sigurnosti morao odgoditi svoj planirani posjet.
Kad Hrvati i drugi Europljani čuju zašto se Francuzi tako strasno i masovno bune, najčešće im na um pada kako su obijesni: po novom zakonu u prvu mirovinu će morati umjesto s dosadašnje 62 sa tek 64 godine. Većina Europljana će reći kako odavno mora u mirovinu s 65 ili čak 67 godina dok Francuzi kukaju zbog ciglih 64, no to je prilično pogrešna simplifikacija. Francuzi su najviše gnjevni zbog pomicanja uvjeta za punu mirovinu, a za to im je sad nametnut ogromni radni staž od punih 45 godina. To znači da bi mirovine s obzirom na prihode Francuzima ubuduće postale znatno manje, jer bi malo tko udovoljio uvjetima za pun iznos. A Francuzima je sad u penziji lijepo i udobno kao malo kome: mirovine im u prosjeku iznose čak 74 posto od prosjeka primanja (u Njemačkoj su odavno tek oko polovice plaće, a u Hrvata oko trećine).
Francuskoj državnoj riznici je evidentno potrebna mirovinska reforma, slažu se ekonomisti, jer trenutno troši čak 14 posto BDP-a na javne mirovine. Stanovništvo im stari i danas imaju preko 17 milijuna umirovljenika, te je podizanje dobi za odlazak u penziju najlogičniji način da se zatvori jaz u financijama. No, u politici nije uvijek dovoljno samo biti u pravu, nego i u vladanju izabrati primjeren stil.
Demokratsko vodstvo zahtijeva stalnu elaboraciju i pažljivo kovanje građanskog pristanka na odricanje, što je Macron prilično bahato zanemario pa mu je popularnost sad na najnižim granama. Da se ne spominju osobne uvrede kojima ga se neštedimice zasipa: od prozivanja za nošenje skupih satova do prispodoba na račun vremešne supruge. Ignoriranje volje naroda francuskog predsjednika je dovelo dotle da ga zbog arogancije i distanciranosti sve češće nazivaju i "Le Roi " (Kralj), što u Francuskoj definitivno nije kompliment i zaziva mu sudbinu sličnu onoj Luja XVI.
Vlada je nedavno uzaludno pokušala umiriti duhove povećanjem iznosa trenutno najmanje moguće mirovine: sad je ona u Francuskoj 961,08 eura, a ubuduće bi trebala iznositi čak oko 1.200 eura. Ovi iznosi koji su pravi san i smrtnicima u Njemačkoj a nekmoli u Hrvatskoj sad, međutim, uopće ne dopiru do ušiju uznemirenih Francuza.
Kako bi se uzavrele strasti ohladile i zemlji omogućile normalno funkcioniranje Macronu njegovi vlastiti savjetnici predlažu da čitavu stvar zamrzne i odluku o mirovinskoj reformi odgodi na šest mjeseci. Nitko ne zna gdje je izlaz iz aktualnoga stanja, a sve ovisi o čovjeku koji je postao pravi zarobljenik političke situacije: mora ili smanjiti mirovine ili povećati radni vijek, a ni s jednom od te dvije odluke ne piše mu se dobro ni na vlasti ni na sljedećim izborima.