StoryEditor
SvijetVIJESTI I KONTEKSTI

Macron dobio neočekivanu konkurenciju u utrci za novog šefa Francuske, ali i Europe. Tko je Valerie Pecresse?

24. siječnja 2022. - 10:13
Valerie Pecresse, pripadnica republikanskog establišmenta, žena s besprijekornom političkom i osobnom biografijom, koja samu sebe predstavlja kao 'trećina Thatcher, dvije trećine Merkel', ima ozbiljne šanse pobijediti MacronaLionel Bonaventure/Afp

Emmanuelu Macronu zvijezde su se zbilja smiješile ove godine. Njegov drugi mandat u Elizejskoj palači donedavno je izgledao kao gotova stvar. Uz to, u vrijeme izborne kampanje, Francuska predsjeda EU-om. Naoko idealno za Macrona, koji je tipični proizvod dobro osmišljenog političkog marketinga, a retoričke vještine uvježbava još od puberteta, od dramske sekcije.

K tome, nakon povlačenja Angele Merkel i gubitka njezine stranke na njemačkim parlamentarnim izborima, mjesto stvarnog šefa/šefice EU-a ostalo je upražnjeno. Trenutak kao stvoren za to da ga preuzme Francuska. Dosadilo je i Emmanuelu biti manji Angelin brat. I brzo je zgrabio priliku. Učvrstio je savezništvo s Italijom, nakon što je Hrvatskoj prodao Rafalee, odletio je u Rim zajedno sa svojom počasnom rafalnom eskadrilom, poslao ih da nadlete Vječni grad (predstave mora biti) i staro francusko-talijansko partnerstvo ojačao Quirinale ugovorom o svekolikoj bilateralnoj suradnji uključujući obranu, migracije, ekonomiju… Prepoznajući da Francuska nije dovoljno snažna da bi sama zamijenila Njemačku.

Njemački kancelar Olaf Scholz nije još niti raspakirao stvari u novom kancelarskom uredu, a već su mu Macron i talijanski premijer Mario Draghi uputili združeni poziv da EU olabavi pravila fiskalne discipline, kako bi potaknula investicije, na što se pak svakom njemačkom kancelaru i ministru financija diže kosa na glavi, jer to prevodi – Njemačka će u konačnici plaćati tuđe dugove. No bit će to jedna od ključnih tema EU-a u sljedećem razdoblju, na kojoj će Macron-Draghi dobiti mnogo europskih saveznika. Macronu je put prema neslužbenom europskom prijestolju naoko postao širom otvoren.

A onda se dogodila Valerie Pecresse, predsjednička kandidatkinja francuskih republikanaca. Uz dva krajnje desna kandidata (tradicionalnu gubitnicu Marine le Pen i još ekstremnijeg Erica Zemoura), od kojih niti jedno ne može dobiti izbore, te pored praktički nepostojeće francuske ljevice, Macron je trebao po drugi put mirno ušetati u Elizejsku palaču. No ulazak u predsjedničku utrku Chiracove političke štićenice Valerie Pecresse potpuno je promijenio tu računicu.

Pripadnica republikanskog establišmenta, žena s besprijekornom političkom i osobnom biografijom te s bogatim iskustvom u izvršnoj vlasti, koja samu sebe predstavlja kao "trećina Thatcher, dvije trećine Merkel", ima ozbiljne šanse pobijediti Macrona u drugom izbornom krugu. Aktualnog predsjednika pak definira kao osobu bez sadržaja, čiji je glavni cilj – svidjeti se svima.

image
Vincenzo Pinto/AFP

Geopolitički izazov

Pecresse još nismo imali prilike vidjeti na djelu na širem europskom planu i provjeriti koliko je Thatcher, koliko Merkel, a koliko samo Pecresse. No da je dobro opisala Macrona kao političara čiji je glavni cilj "svidjeti se svima", potvrdio je i njegov nedavni nastupni govor u funkciji predsjedavajućeg EV-a pred Europskim parlamentom.

Trebao je to biti Macronov neproglašeni ulazak u domaću izbornu kampanju s europske razine, uz poruku da ima viziju novog EU-a i da je spreman preuzeti vodstvo. Ključne su poruke bile: "više Europe", sigurnosno i obrambeno samodostatan EU uz istodobno širenje i reformu Schengena (što se Hrvatskoj, dakako, sviđa), više zelenog EU-a i zajamčeno pravo na pobačaj u cijelom EU-u.

No glavni glumac kao da je zaboravio okolnosti ove predstave, zaboravio je da publika nije samo gledatelj, nego i zainteresirani akter. I da svi čuju – sve. Pa se mogu samo nasmijati na Macronovu viziju europske obrambeno-sigurnosne autonomije. Uostalom, čak je i Moskva višekratno odbila njegove prijedloge da EU samostalno sudjeluje u pregovorima o rusko-ukrajinskoj krizi u tzv. normandijskom formatu (Francuska, Njemačka, Rusija, Ukrajina).

Jer, ovo je trenutak kad se ta kriza, odnosno geopolitički izazov širenja NATO-a i ograničavanja ruskog (energetskog) utjecaja u Europi, rješavaju u gladijatorskoj areni (na liniji Moskva – Washington), a ne na dramskim sekcijama. Možete misliti što o Macronovoj europskoj sigurnosnoj autonomiji misli, primjerice, Poljska, koja bi po dosadašnjem europskom menadžmentu, bez američkog sudjelovanja, već bila izručena Rusiji.

image
Emmanuel Macron 
Christian Hartmann

Slično je i s porukom o "zelenoj Europskoj uniji"? Europski istinski "zeleni" vide u njoj lažnu poruku, smatrajući da je Macron "zelen" samo na riječima. U Francuskoj je pak umalo morao abdicirati pred prosvjedima "žutih prsluka", koji su buknuli kao pobuna provincijske Francuske protiv nametanja "zelenih politika" i financijskog establišmenta koji ih osiromašuju i uništavaju.

Netko tko uistinu želi biti budući vođa EU-a morao bi znati graditi kompromise od najnižeg zajedničkog nazivnika. A ne izazivati svjetonazorske otpore i podjele, kao što ih je Macron potpirio i pledirajući u nastupnom govoru za zajamčeno europsko pravo na pobačaj. A istog dana predsjednica EP-a je postala malteška pro-life pučanka Roberta Metsola, koja, doduše, već pomalo evoluira...

EU treba novog vođu, ali takvog koji će spajati, miriti razlike i graditi. Vodeće mjesto za Francusku i dalje je otvoreno. Ali sve je očitije da su to prevelike cipele za Emmanuela Macrona. Valerie Pecresse možda bi pristajale. Nakon Mutti Merkel, Madame Pecresse? Nije nezamislivo. U svakom slučaju, Macron je sebe kao mogućeg europskog vođu – već pobijedio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. lipanj 2022 17:38