Donald Trump i Sjedinjene Države imale su u govoru Ursule von der Leyen, predsjednice EU Komisije, isti status što ga Lord Voldemort ima u romanu J. K. Rowling – status zla koje se ne spominje.
– U tom svijetu Europa je odlučila kročiti vlastitim putem. Pojavljuje se snažnija, neovisna Europa – rekla je von der Leyen, ne spominjući onoga o kome Europa više neće ovisiti.
U prvome redu EU parlamenta sjedio je Mark Carney, premijer Kanade, države koju mnogi žele vidjeti kao "prvu pridruženu članicu EU-a". Taj pravni i geografski konstrukt možda neće biti lako provesti, ali kao što je von der Leyen rekla, "Europa i Kanada gledale su na svijet istim očima – od umjetne inteligencije i klimatskih pitanja do Arktika i geopolitike. Stajale su zajedno uz Ukrajinu te surađivale na pitanjima obrane, sirovina i opskrbnih lanaca". Prije svega, istaknula je, obje vjeruju u demokraciju: vlast ne pripada najjačima, najbogatijima ni najglasnijima.
"Voljela bih s vama raditi na tome da otvorimo vrata Kanadi kako bi postala prva pridružena članica EU-a" rekla je predsjednica, uputila se k Carneyu i zagrlila ga, dok su eurozastupnici ustali i pozdravili ovaj prijedlog ovacijama. Prijedlog, naglasila je, nije usmjeren protiv bilo koga, nego je usmjeren na zajedničku snagu. "Savez za budućnost" obuhvaćao bi naprednu proizvodnju, obrambenu industriju, Arktik, energetiku, kritične minerale, baterije, umjetnu inteligenciju, kvantno računalstvo i kibernetičku sigurnost.
Ono što von der Leyen nije spomenula jest da se "Savez za budućnost" nadovezuje na trgovinski sporazum EU-a i Kanade, poznat kao CETA, kojeg još nije ratificiralo 10 od 27 članica EU-a. U krugovima Komisije s podozrenjem gledaju na pokušaj da se EU svrsta pod kišobran Carneyjeve skupine "srednjih sila", inzistirajući na tome da blok od 450 milijuna ljudi pripada sasvim drugoj kategoriji.
Jasno je da predsjednica Komisije EU-a nije ignorirala SAD, samo je za razliku od Kine i Rusije izbjegla izgovoriti ime te države ili njezina aktualnog predsjednika. Još lani spominjala je "dogovor (koji) pruža ključnu stabilnost u našim odnosima sa SAD-om u vrijeme velike globalne nesigurnosti", a ove godine govorila je o "otvoreno neprijateljskom svijetu" i "istrošenim odnosima". A makar potonji citat nekako se, vjerujemo, odnosi na "onoga čije se ime ne smije spominjati". Jer se ovaj, šesti po redu govor von der Leyen o stanju Unije dogodio usred carinskih mjera Trumpove administracije i širih nesuglasica oko uloge NATO-a i američkih sigurnosnih garancija.
Izostavljanje SAD-a iz ovogodišnjeg govora predstavlja "re-shoring" savezništava i diversifikacije partnerstva sa zemljama s kojima EU dijeli iste vrijednosti i način promišljanja. Almut Möller, direktorica za europska i globalna pitanja i voditeljica programa "Europa u svijetu" smatra da je to ispravan put jer:
– EU je sila koja počiva na suradnji. Surađuje unutar sebe, gradeći konsenzus među svojih 27 članica, ali i prema van. I dalje raspolaže golemim resursima za izgradnju i njegovanje strateških odnosa kako bi ostvarila svoje interese i suprotstavila se globalnoj fragmentaciji. To je danas konkurentska prednost, u trenutku kada mnoge zemlje diljem svijeta u stvarnom vremenu promatraju kako neprijateljske i ratoborne politike štete njihovim građanima.
Ali svijet ne čeka. Komisija bi trebala razviti ciljane vanjske politike usmjerene na prilike, koje bi išle uz novu generaciju sporazuma o slobodnoj trgovini i strateških savezništava.
Georg Riekeles, zamjenik direktora programa Europska politička ekonomija, upozorava:
– Europa se suočava s trostrukim nesrazmjerom: sve manje stabilnim međunarodnim financijskim poretkom; strateškim izazovima i investicijskim potrebama koje su sve više europske te fiskalnim kapacitetima koji i dalje uvelike ostaju na nacionalnoj razini i sve su ograničeniji. Američki dug raste, a naoružavanje dolara kao sredstva pritiska sve je izraženije. Europa jednostavno ne može pretpostaviti da će u sljedećoj velikoj financijskoj krizi Washington i američka središnja banka Federal Reserve ponovno odigrati stabilizirajuću ulogu kakvu su imali 2008. godine. Von der Leyen stoga mora financijski suverenitet tretirati kao ključni element europske sigurnosti.
Treća prijelomno važna točka u govoru predsjednice Europske komisije je ideja o osnivanju "Europskog vijeća sigurnosti" koje bi okupljalo čelnike EU-a, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine, Norveške i drugih zemalja. Takva ideja nije nova. O tome je još 2018. maštala njemačka kancelarka Angela Merkel zahvaljujući kojoj je Ursula von der Leyen uostalom i postala to što danas jest. Po ranijem prijedlogu to je tijelo trebalo biti sastavljeno od rotirajućih članica EU-a. Donald Trump, zli čarobnjak čije se ime ne smije spominjati, ovo bi mogao doživjeti kao konkurenciju NATO-u, organizaciji koju on vidi isključivo kao američku trgovinu vojnom opremom i samoposlugu za podršku američkim ratovima u svijetu.
Unija se u današnjim geoekonomskim okolnostima više ne može oslanjati isključivo na to da šefovi država ili vlada na EU-sastancima donose ad hoc strateške procjene, ili na to da Komisija povremeno i neformalno konzultira države članice na političkoj razini. Potreban joj je veći stupanj institucionalizacije i novi sigurnosni "protokol" po uzoru na članak 4. NATO-a. Svaka članica EU-a koja se suoči s ozbiljnom sigurnosnom prijetnjom mogla bi, predlaže von der Leyen, aktivirati taj mehanizam i zatražiti hitan sastanak na tu temu. Uz čvršću suradnju s europskim financijskim institucijama iz toga bi se mogle izroditi prve naznake zajedničke vanjske, a jednog dana možda i zajedničke europske obrambene politike. Ali od govora do realizacije u Bruxellesu je dug put.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....