Liječnica u Rusiji osuđena na pet godina logora. Nije držala jezik za zubima, prijavila ju je majka pacijenta...

Nakon 1000 dana rata u Ukrajini u Rusiji je još jedino vidljiva ratna propaganda. Ako kod nekih i postoji sumnja, bolje je šutjeti: svatko može biti režimski denuncijant, dojam je dopisnice ARD-a iz Rusije, prenosi Deutsche Welle.

Mjesecima su po Starom Arbatu, najpoznatijoj ulici Moskve izloženi plakati kojima se veliča ‘specijalna operacija‘ – ‘rat‘ je još uvijek zabranjen pojam. Na nizu plakata se hvali ‘nepobjedivost‘ ruskog oružja, a na plakatu s helikopterom piše ‘On će te naći. On je zao. On je naša grabljivica‘, a ispod slike tenka piše ‘Čuješ li ga? Buku neizbježne osvete?‘.

Tu je i plakat na kojem su ruski vojnici stilizirani kao ikone, čak i s aurom oko glave. Poruka je i više nego jasna: rat je svetinja.

Reći ili tek pomisliti nešto drugo je ravno bogohuljenju. Na jednom plakatu je to sasvim jasno i rečeno: ‘Ako je Bog uz nas, tko je onda protiv nas?‘.

Građani prolaze pored plakata i jedva da ih još itko primjećuje. Da je rat, to je svima jasno. A jasno im je i da se lako može završiti iza rešetaka ako se kritizira – ‘diskreditira‘ kako piše u zakonu. Oporbeni aktivist Ilja Jašin dospio je u logor – gdje je bio do razmjene ovog ljeta, samo zato što je na YouTubeu izjavio kako bi moglo biti i istine u izvještajima o pokolju koji su ruski vojnici počinili u Buči.

I liječnicu u logor

U zatvor se ne šalju samo aktivisti: Nadežda Bujanova je pedijatrica, 68 su joj godina i liječi mališane u Moskvi. Nije držala jezik za zubima ni pred jednim dječakom koji je došao na pregled sa svojom mamom, udovicom vojnika palog u Ukrajini. Majka je liječnicu odmah prijavila policiji, a na suđenju nipošto nije bilo jasno što je liječnica doista rekla, a što je majka od toga shvatila. Sudu je i to bilo dovoljno: liječnica je osuđena na pet i pol godina kažnjeničkog logora.

Bujanova je iz svog staklenog kaveza u sudnici sve to proglasila ‘apsurdnim‘. Ali to nije apsurd, nego stara i dobro poznata svakodnevica i Sovjetskog Saveza i carske Rusije: i zidovi imaju uši, svatko može biti denuncijant.

1000 dana rata u Rusiji znači i 1000 dana ratne propagande. A ona je posvuda: od pješačke zone Moskve pa sve do najzabitijih naselja Sibira. Na televiziji se redaju vijesti o vojnim uspjesima – uvijek su samo uspjesi, i razgovori sa ‘stručnjacima‘. I svi govore isto: mi nismo ništa krivi, nego su sve to fašisti u Ukrajini i ratni huškači u Europskoj uniji. A naša pobjeda je sigurna.

Odličje, novac – i šutnja

Posvuda su plakati vojnika na bojišnici, na školskim priredbama mališani plešu u uniformama, svuda su – čak i na tisućama automata za karte za javni prijevoz u Moskvi – oglasi koji pozivaju na vojnu službu. Ako domoljublje nije dovoljna motivacija, onda je tu i novac: piše da se može zaraditi i do 50 tisuća eura već u prvoj godini vojne službe na bojišnici. Tko stenje pod teretom dugova – a takvih je u Rusiji mnogo, uniforma mu se lako može učiniti jedinim rješenjem.

1000 dana rata za Ruse znači i 1000 dana patnji. Diljem gradova Rusije se redaju novi grobovi vojnika čija tijela su stigla u limenim kovčezima. Ruski izvori u svojim vijestima o ‘pobjedama‘ i ‘uspjesima‘ uopće ne govore o broju žrtava.

Novinari britanskog BBC-ja – ta postaja se ne može pratiti u Rusiji - dali su si truda i prebrojali osmrtnice i obavijesti o smrti koje se mogu naći na internetu tako da su već do sad došli do preko 77 tisuća poginulih. To su provjerene informacije, s imenom i prezimenom svakog od njih. Čak i umjerene procjene zapadnih vojnih stručnjaka i obavještajnih službi govore da bi lako moglo biti i dvostruko više poginulih, a da se ne govori o teško ranjenima i budućima ratnim invalidima.

Za svih 12 godina američkog rata u Vijetnamu je poginulo oko 56 tisuća američkih vojnika zbog čega je raspoloženje na američkim sveučilištima graničilo s revolucijom. I 26 tisuća poginulih sovjetskih vojnika u Afganistanu je trajno i nepovratno obilježilo čitavo društvo Rusije. Ali u današnjoj Rusiji i nakon tolikih žrtava vlada grobna tišina: obiteljima se pošalje posmrtno odličje, dobiju i prilično visoku novčanu naknadu tako da im se zatvore usta.

Uvjerljiva podrška Putinu?

Zapravo još uvijek ruska propagandna mašinerija govori o Ukrajincima kao o ‘braći‘ koju su zaveli fašisti, ali u javnosti jedva da ima ikakvog razumijevanja za patnje koje se njima nanose. Je li to strah ili ravnodušnost, teško je reći. Ponekad se – i osobito nakon žestokih napada ruske vojske - na spomenicima i natpisima ulica nazvanih po umjetnicima rođenima u Ukrajini pojavi stručak cvijeća i maleni natpis s porukom ‘oprostite nam‘. I na stablima u parkovima se ponekad vide dvije trake, jedna žuta i jedna plava kao što su boje Ukrajine. Tko to postavlja, to zanima i rusku policiju. Ali nekakvog šireg zgražanja javnosti – nema.

Koliko Rusa nakon 1000 dana propagande i pritiska podržava rat i politiku Putina? Naravno da je to gotovo nemoguće točno reći, čak i kad neovisni institut Levada u ispitivanju mnijenja postavlja indirektna pitanja zbog kojih se upitani ne moraju bojati zatvora. Ali i taj institut procjenjuje da Putin uživa uvjerljivu podršku građana.

Za državni Institut za sociologiju ruske Akademije znanosti nema ni najmanje sumnje: prema najnovijem istraživanju objavljenom prošlog tjedna ‘specijalnu operaciju‘ podržava 78% upitanih, a njihov broj raste. Direktor instituta Mihail Gorškov tvrdi kako je mnoštvo građana ‘svakako željelo izraziti svoje mišljenje‘ i kako se ‘već po ovim brojkama‘ jasno vidi da ‘Rusija više nije na koljenima‘. I to je jedan od natpisa na plakatima u Arbatu: ‘Ruski medvjed se tek budi. Ovo je samo početak‘.

1000 dana rata je korjenito promijenilo Rusiju. Borba se ne vodi samo protiv Ukrajine, nego i protiv ‘domaćih izdajnika‘ u vlastitim redovima. Tko je protiv Putinovog ‘mudrog vodstva‘, politike i rata – ili čak ima razumijevanja za Ukrajinu, njemu je pametnije šutjeti ili pobjeći iz Rusije ako neće u logor. Baš kao u ne tako davno doba carske Rusije...