Ruske snage sve su bliže ulasku u još jedno ukrajinsko uporište, gradu Vuhledaru u istočnoj tregiji Doneck, upozorava ukrajinska analitička skupina DeepState. Ovo rusko napredovanje je dio velike ofenzive Moskve u istočnoj Ukrajini, koja se dramatično ubrzala prošlog mjeseca unatoč iznenadnom upadu ukrajinskih snaga u zapadnu rusku regiju Kursk početkom kolovoza.
"Situacija je teška", kaže ukrajinski vojni analitičar Ivan Stupak, dodajući da bi grad mogao pasti za nekoliko dana s obzirom na tempo ruskog napredovanja. Poznat kao ‘grad-tvrđava‘, Vuhledar je, kaže, snažno utvrđeno područje koje se nalazi na uzvisini i koje je trebalo izdržati ruske napade. No, stvari, čini se, kreću u drugom smjeru. "Nažalost, dolazimo do točke u kojoj je grad praktički okružen", rekao je Stupak za The Moscow Times, piše Jutarnji list.
Ruske snage više su puta pokušavale osvojiti ovaj strateški rudarski grad na području bogatom ugljenom od početka svoje invazije prije više od dvije i pol godine, što je Moskvu koštalo života tisuća vojnika, stotina tenkova i oklopnih vozila, navode izvori Financial Timesa. No, karte koje je DeepState objavio u ponedjeljak sugeriraju da bi se ruske snage ovog puta konačno mogle približiti svom cilju. Sada se kreću s namjerom da blokiraju jedini preostali ulaz sjeverno od grada.
Kao ključni čimbenici koji su omogućili napredovanje Rusa prema Vuhledaru navode se iscrpljenost ukrajinskih snaga i kašnjenje isporuke zapadne vojne pomoći Kijevu. Stupak vjeruje da je gotovo pa pad grada također posljedica odluke ukrajinskog zapovjedništva da preraspodijeli dio opreme i osoblja stacioniranog u ‘gradu-tvrđavi‘ kako bi se pomoglo obrani ključnog logističkog čvorišta Pokrovsk, koje se nalazi 50-ak kilometara sjeverno od Vuhledara.
vojna skladišta kao ukrajinske mete
Ruske snage brzo napreduju prema Pokrovsku od kolovoza i sada se nalaze manje od 10 kilometara od samog grada, navodi Stupak. Izraelski vojni stručnjak, David Sharp, kao i brojni drugi zapadni analitičari, označio je moguće osvajanje Pokrovska kao "ključnu točku" u ruskoj bitci za cijelu regiju Doneck, u intervjuu za The Moscow Times prošlog mjeseca. "Pokrovsk je velik grad, pa napredovanje prema njemu znači osvajanje teritorija. Ali mogao bi biti i važno obrambeno središte, ako je pravilno organizirano", rekao je Sharp.
Iako Vuhledar nema istu vrijednost potpore logističkom sustavu ukrajinske vojske kao Pokrovsk - Pokrovsk se nalazi se na vitalnom raskrižju željezničkih linija i cesta, logističko je čvorište iz kojeg se ukrajinske snage opskrbljuju preko cijelog dijela bojišnice, od Vuhledara na jugu do granice s regijama Harkiv i Doneck - njegov gubitak ipak bi se smatrao velikim neuspjehom za ukrajinske snage. "Ovo je (ulaz u) južni Donbas, koji držimo kako bismo spriječili rusku vojsku da napreduje dalje", istaknuo je Stupak.
S time se slaže i vojni analitičar Federico Borsari, koji je za The Kyiv Independent ranije ovog mjeseca rekao da bi zauzimanje Vuhledara bilo "moralni udarac za Ukrajinu" i "vrlo ozbiljan razvoj događaja koji potencijalno može ugroziti sigurnost cijelog jugozapadnog dijela regije Doneck". Bez dodatne zapadne pomoći na vidiku i sa slabim izgledima da bi Kremlj mogao preusmjeriti dio svojih snaga prema djelomično okupiranoj regiji Kursk, stručnjaci kažu da su šanse Kijeva da preokrene stvari u Donbasu i dalje vrlo male.
Stupak vjeruje da je ono što još uvijek može pomoći Ukrajini da ostvari prednost, njezini sve odvažniji napadi na vojna skladišta u zapadnoj Rusiji. Tvrdi da Kijev sada ima na oku ukupno sedam skladišta kao potencijalne mete.
Put do Vuhledara preko Vodjana
"Tamo se nalazi velika količina projektila i raznih bombi, a manjak streljiva trebao bi nekako zaustaviti rusku vojsku", rekao je Stupak. "Ako mi ne možemo frontalno zaustaviti ruske vojnike, onda će barem nedostatak streljiva, mislim, pomoći", dodao je.
O napredovanju ruskih snaga sjeverno od Vuhledara piše i Forbes te ističe da jedna te ista moćna i sposobna ukrajinska brigada brani Vuhledar već dvije godine, ali da sada postoji opasnost od pucanja postrojbe zbog iscrpljenosti.
U siječnju i veljači prošle godine 72. mehanizirana brigada ukrajinske vojske porazila je kod Vuhledara ruske snage dvostruko veće od sebe. Ova brigada od tada brani grad, štiteći ključni sektor linije bojišnice duge 1100 kilometara, na točki gdje južna linija bojišnice od zapada prema istoku skreće na sjever i prolazi kroz istočnu Ukrajinu sve do ruske Kurske oblasti, gdje su ukrajinske snage osvojile oko 650 četvornih kilometara ruskog teritorija. Točnije, grad se nalazi na raskrižju istočne fronte u Doneckoj i južne u Zaporiškoj oblasti.
No, nakon 20 mjeseci provedenih u Vuhledaru, 72. mehanizirana brigada, koja broji 2000 ljudi, sad je već umorna, a Rusi i dalje nadiru. Nakon što su skoro dvije godine pokušavali i nisu uspjeli istjerati ukrajinsku brigadu iz Vuhledara, ruska 40. brigada marinaca i druge brigade i pukovnije sada grad pokušavaju zaobići i odsjeći ga. I to im polako uspijeva, kako piše analitičar Forbesa David Axe.
Dok u mnogim drugim sektorima borbe usporavaju, oko Vuhledara mogle bi se ubrzati jer Rusi iskorištavaju priliku za koju su se borili od početka 2023. godine. Ukrajinska analitička grupa Frontelligence Insight preporučila je da se "Vuhledar drži na oku jer bi tamošnja situacija mogla postati vrlo dinamična".
Minirani putevi i polja oko Vuhledara postali su smrtonosna zamka za ruske osvajače. Poznato je da Rusi napadaju s desecima oklopnih vozila te motociklima i vozilima za golf. Jednako je uobičajeno da Ukrajinci većinu napadača unište minama, bespilotnim letjelicama, topništvom i protutenkovskim projektilima. No, putevi kroz Vodjane, nekoliko kilometara sjevernije od Vuhledara, manje su opasni i upravo ondje Rusi napreduju, s potporom zrakoplova koji izbacuju snažne navođene bombe. Ukrajinski centar za obrambene strategije (UCDS) zabilježio je u nedjelju šest ruskih napada na tom području.
Preduga borba bez pauze
Ukrajinska 72. mehanizirana brigada relativno je dobro opremljena tenkovima T-64, borbenim vozilima BMP-2 i haubicama M-109, no čak ni najbolje opremljena brigada ne može zauvijek držati liniju, ističe Axe, a dvije godine je dugo vrijeme za borbu bez pauze za cijelu jedinicu.
Poznato je to predobro 47. mehaniziranoj brigadi ukrajinske vojske, koja se neprekidno borila na jugu i istoku od lipnja prošle godine, a cijelo je vrijeme bila opskrbljivana američkim borbenim vozilima M-2 Bradley, kako bi održala svoje bataljune u punoj snazi. No, nakon 15 mjeseci borbe, brigada je bila posve iscrpljena i ovog je mjeseca napokon rotirana s prve linije, unatoč nedostatku dobro opremljenih brigada koje bi je zamijenile.
Bez obzira na sve, 72. mehanizirana brigada postigla je rijedak podvig - branila je isti grad na prvoj liniji gotovo dvije godine protiv konstantno većih neprijateljskih snaga. Sada joj je potrebna pomoć, ako ne i zamjena, no veliko je pitanje s kojom postrojbom je zamijeniti.
Ukrajinske oružane snage napadaju u Kursku dok se istovremeno brane na istoku i jugu svoje zemlje i jako su rastegnute, a za 14 novih brigada koje vojska sada formira nedostaje modernih vozila. Prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, dovoljno vozila za potpuno opremanje ima tek za četiri brigade, piše Jutarnji list.
