Kuba unplugged!
Ima nešto tužno i elegično, nešto što su tuberkulozni mladi pjesnici s rubova prošlih dvaju stoljeća - kraja devetnaestog i početka prvog sljedećeg - bojili sivim tonovima vlastitih stihova, pjevajući o posvemašnjem siromaštvu. Nešto bremenito i teško opisivo legne čovjeku na prsi kada nema struje. Kao da se u toj električnoj luči krije iskra života koja gasne čim zublja utrne.
Pamte se i u nas redukcije struje! Mi, djeca u to vrijeme novih sućidarskih stambenih blokova sredinom osamdesetih godina čuvenog i okruglastog, globalno suvremenog dvadesetog vijeka, nosili smo uza se lampadine, ručne baterijske svjetiljke, da nam se vidi kroz gradilišta betonskih novogradnji. Bilo nam je egzotično i čudesno, novine su objavljivale tjedne rasporede nestanaka i oporavaka energetske mreže, prema čemu smo raspoređivali svoje akcije.
Ukratko, bilo nam je to super!
Našim roditeljima nešto manje. Palili bi s prvim mrakom kućne ferale, slušali baterijske tranzistore i na plinskim štednjacima podgrijavali nam večere. A radijska pjesma išla bi ovako:
"I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu, na debelo blato kraj staroga plota, i dvije, tri cigle na putu..."
S druge strane, mi smo, u ta doba nestvarno zeleni, više naginjali lepršavijim tonovima. Evo dobra primjera:
"Mesec je mlad, a noć je vrela, padaju zvezde padalice, i dok mi kaplje znoj sa čela, mrak je i ne vidim ti lice..."
Naše redukcije
Redukcija je bilo i početkom rata u Hrvatskoj, ranih "devedesetih". Dalmacija je bila energetski odsječena od ostatka zemlje. U toplim noćima, do na Sućidar se čulo kako iz Dujmovače bruji instalirana HEP-ova elektrana na plinski ili dizelski pogon. Mi smo, i dalje zelenkasti od mladosti, mislili da to cestom rolaju tenkovi...
I uvijek ista sirotinja uđe u njezinu svjetlost iz mraka, i s licem na kojem su obično brige, pređe je u par koraka..."
Podvojene između tih sjećanja na mlade godine i žal što ostaje, srce naše dijeli se gledajući danas taj egzotični i veseli, šareni tropski i revolucionarno bučni otok Kubu u tvrdom tropskom mraku!
Kažu najnovije vijesti: kubanski napori da se vrati struja na otoku treći su put propali, ostavivši desetak milijuna ljudi u mraku i potaknuvši nova pitanja o održivosti vladinih nastojanja da ponovno uspostavi opskrbu električnom energijom.
"Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan kao srebren vir; teške oči sklapaju se na san, s neba rosi mir."
Kubanska nacionalna električna mreža prvi put se srušila oko podneva u petak nakon što je najveća elektrana na otoku prestala raditi. Ponovni kolaps bio je u subotu ujutro, izvijestili su državni mediji, a prenijeli svi ostali na svijetu, ukjlučujući i našu domaću Hinu.
- Večeras u 22.25 opet je potpuno isključen nacionalni elektroenergetski sustav, objavila je kompanija Havana Electric na Telegramu kasno u subotu.
Objava je kasnije uklonjena. Kubansko ministarstvo energetike priopćilo je ubrzo da radi na ponovnoj uspostavi sustava, dodajući da je bez struje ostala i prijestolnica u Havani:
- Treći kolaps mreže označava veliki korak nazad u vladinim naporima da brzo vrati struju iscrpljenim stanovnicima koji već pate od velikih nestašica hrane, lijekova i goriva.
"Mesec je mlad, a noć je vrela, zvezde se roje iznad glave, veče miriše na pozno leto, a ti na retke poljske trave..."
Bez klime i ventilatora
Novinari Reutersa svjedočili su dvama malim prosvjedima tijekom noći, jednom u Marianau, a drugom u području Cuatro Caminos u Havani. Na društvenim mrežama kasno u subotu počele su se pojavljivati razne videosnimke prosvjeda u drugim dijelovima glavnoga grada.
BBC javlja:
- Za mnoge ljude noć je bila teška, bez klimatizacijskih uređaja ili ventilatora. Hrana sada počinje trunuti u hladnjacima, a neke obitelji moraju kuhati na drva za ogrjev. Mnogi domovi su bez vode jer opskrba ovisi o električnim pumpama. Strpljenje je na izmaku, kao što su izrazili mnogi na društvenim mrežama, ali još nema pouzdanih izvješća o većim prosvjedima.
"Siromasi nestalno lebde između života i smrti, i svaki čas može da pretegne nevidljivi uteg smrti."
A slušajte ovo: čak i prije kvarova na mreži, veliki nedostatak električne energije još u petak je prisilio kubansku komunističku vladu da pošalje kući državne djelatnike koji nisu nužni i da otkaže nastavu u školama jer se nastoji uštedjeti gorivo za proizvodnju električne energije. Vlada je za nestanke struje - čak 10 do 20 sati dnevno na većem dijelu otoka - okrivila sve lošiju infrastrukturu, nestašicu goriva i rastuću potražnju. Kuba okrivljuje i američki trgovinski embargo, kao i sankcije koje je uveo bivši predsjednik Donald Trump, za stalne teškoće u nabavi goriva i rezervnih dijelova za rad i održavanje postrojenja na naftu. SAD je zanijekao bilo kakvu ulogu u kvarovima na kubanskoj mreži.
"Dole pod nama čuje se kako škripe točkovi noćnih šofera, a ja te volim u mrklom mraku, na zadnjem spratu solitera..."
- Neće biti odmora dok se struja ne vrati - napisao je kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel Bermúdez na platformi "X".
Komunistički lider, veli BBC, okrivio je desetljećima dug američki embargo za sprječavanje prijeko potrebnih zaliha i zamjenskih dijelova da stignu do Kube.
Svakodnevna jadikovka
Kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez kasnije je ponovio predsjednikove riječi, rekavši da je šteta u samo 18 dana embarga jednaka godišnjem trošku održavanja nacionalne električne mreže.
- Ako se embargo ukine, neće biti nestanka struje. Na ovaj bi način američka vlada mogla podržati kubanski narod... ako to želi - napisao je ministar.
"S mrkog tornja bat broji pospan sat, blaga svjetlost sipi sa visina; kroz samoću, muk, sve je tiši huk: željeznicu guta već daljina..."
- Ovo je ludo! To pokazuje krhkost našeg elektroenergetskog sustava... Nemamo rezervi, nema ničega što bi održalo zemlju, živimo dan za danom - kazao je Eloy Fon (80), umirovljenik iz središta Havane, novinskoj agenciji AFP.
Bárbara López (47), kreatorica digitalnog sadržaja, rekla je France Presseu da je već "jedva bila sposobna raditi dva dana":
- To je najgore što sam vidjela u 47 godina! Sada su stvarno zabrljali... Nemamo ni struje ni mobilnih podataka...
"Ponekad samo, kad blesne svetlo velike neonske reklame, ugledam tvoje mačije oči kako me miluju iz tame..."
Kubanska vlada postaje svjesnija da su mnogi građani savladali strah i već javno govore o brojnim svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju. BBC kaže da su neki Kubanci spremni izaći na ulice. Britanski javni servis podsjeća da su proljetos stotine u Santiagu, drugom po veličini kubanskom gradu, organizirale prosvjede zbog kroničnih nestanaka struje i nestašice hrane.
Ipak, ne biste vjerovali, sirotinjski osmijesi često su iskreniji i vedriji od osmijeha bogatih ljudi.
"Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap ulazi u sobu. Da l‘ si ikada pitala tamne senke zidova ujutro gde odu..."
