StoryEditor
SvijetVIJESTI I KONTEKSTi

Krunski simbol podčinjavanja kršćanstva islamu: Erdoganov ezan Zapadu iz džamije Svete Sofije

19. srpnja 2020. - 12:00
Erdogan je vrebao trenutak kada su svi zauzeti svojim problemima da ispuni svoj davni politički cilj  Adem Altan/AFP

U sjeni pandemije koronavirusa, novog zaoštravanja odnosa SAD-a i Kine, definiranja EU modela pomoći oporavku od pandemije i domaćih poslijeizbornih tema, prošlo je gotovo neprimjetno da si je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ispunio davnu želju. Ponovno je pretvorio Svetu Sofiju u džamiju. Ono što je naviještao prije četvrt stoljeća u izborima za mjesto gradonačelnika Istanbula, Erdogan je ovih dana ostvario kao neokrunjeni sultan s Bospora, doduše u silaznoj putanji.

Do 29. svibnja 1453. godine katedrala Svete Sofije u Carigradu (Konstantinopolu) bila je najveća kršćanska bazilika u cijelome svijetu. Osvojivši prijestolnicu tadašnjeg Istočnog Rimskog Carstva, dok su njegovi vojnici ubijali carigradske kršćane, turski sultan Mehmed II. na bijelom je konju ujahao u katedralu Svete Sofije, naložio svome vojniku da s crkvenog oltara pouči ezan (pozove islamske vjernike na molitvu) i pretvorio katedralu u džamiju Aja Sofiju. Tadašnji papa Pio II. u tom je činu vidio kraj jednog doba europske civilizacije. Zapisao je: "To je druga smrt Homera, drugi odlazak Platona." Njegove su riječi bile proročanske.

S padom Carigrada započeo je drugi pohod islama na Europu, s mačem mladog sultana Mehmeda II., koji se u oskrnavljenoj katedrali zavjetovao da će za deset godina osvojiti Rim. Do Rima doduše nije stigao, ni on ni njegovi nasljednici, ali su s lakoćom osvojili Balkan zadržavši se tri i pol stoljeća, ugrožavajući odatle i Beč i Peštu, postavši neprikosnoveni vladari jugoistočne Europe, ostavljajući neizbrisiv civilizacijski trag. Osvajanja i vladavina bili su vjerski motivirani i obilježeni podčinjavanjem kršćanstva islamu. Otac moderne Turske Mustafa Kemal Ataturk 1934. godine je pretvorio džamiju Aja Sofiju u muzej, kao znak međusobne tolerancije islamske Turske i kršćanske Europe. I u tom duhu tolerancije muzejsko zdanje Svete Sofije pohodila su posljednjih desetljeća i četvorica papa: papa Pavao VI., Ivan Pavao II., Benedikt XVI., a i sadašnji papa Franjo, koji uz to iskazuje iznimno razumijevanje za islamski svijet i osobite simpatije prema ilegalnim, mahom islamskim migrantima u Europu.

Krvavi pir

Nakon što im je Erdogan pljunuo u lice, odlučivši ponovno pretvoriti Svetu Sofiju u džamiju, papa Franjo je tek suzdržano izrazio žaljenje. Rekao je da je "jako žalostan". Nešto je oštriji bio ruski patrijarh Kiril, kazavši kako je to "prijetnja cijeloj kršćanskoj civilizaciji". Na poticaj susjedne Grčke, i Josep Borell, šef vanjskih poslova i sigurnosti EU-a, izrazio je izvjesno nezadovoljstvo. UNESCO, koji je pod značajnim islamskim utjecajem, najavio je da će razmotriti status obnovljene džamije Aja Sofija kao zaštićenog spomenika kulture! A i najveći su prešutjeli Erdoganov čin. Nakon telefonskog razgovora Erdogana i Putina, ruska je strana tek službeno izvijestila kako je Putin rekao Erdoganu da će njegova odluka izazvati "javno nezadovoljstvo diljem Rusije". Bijela kuća je pak, nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina, objavila da su razgovarali o "pozitivnim trgovinskim temama" i o potrebi "dogovornih rješenja regionalnih pitanja".

Za Erdogana je ponovno pretvaranje Svete Sofije u džamiju krunski simbol podčinjavanja kršćanstva islamu, nakon što je broj kršćana u Turskoj u proteklih stotinu godina sveden s 20 posto na 0,2 posto, a materijalni tragovi kršćanstva uglavnom izbrisani. Za Zapad je to tek jedan turistički objekt u Istanbulu. Erdogan je vrebao trenutak kada su svi zauzeti svojim problemima da si ispuni davni politički cilj. Europu nije uopće briga za Svetu Sofiju. Erdogan u Strasbourgu, drugom središtu europskih institucija, gradi najveću džamiju u Europi kao simbol islamske dominacije Europom. Za europski politički mainstream to je dokaz vlastite tolerancije. Islamske zajednice u Francuskoj već traže pretvaranje crkvi u džamije, jer crkve su ionako prazne.

Mehmed II. je prije gotovo šest stoljeća Svetu Sofiju osvojio mačem i odlučio mačem krenuti na Rim kao središte kršćanstva i zapadne kršćanske civilizacije. Kada su njegovi suvremeni nasljednici, samoprozvani mudžahedini, prije četvrt stoljeća pristigli u pomoć Muslimanima – Bošnjacima u vrijeme rata u BiH i u katoličkoj crkvi u Gučoj Gori ritualno ponavljali (i snimali) Mehmedovo osvajanje Svete Sofije, zapadni su promatrači u tome vidjeli tek neki nadrealni igrokaz čudaka. Hrvati-katolici doživjeli su ga kao krvavi pir, ali također ne shvaćajući dublju simboliku, baš kao ni domaće muslimansko stanovništvo. Poruke bliskoistočnih šeikova da je to početak rata islama protiv cijelog Zapada, zapadni diplomati i obavještajci uopće nisu doživljavali.

Ni danas Zapad ne uzima ozbiljno Erdoganove mladenačke poeme u kojima poručuje: "Džamije su naše vojarne, munare su naša koplja, a vjernici naši vojnici." Procjenjuju, vjerojatno točno, da je on danas politički oslabljen, vladar s vrlo ograničenim rokom trajanja. Ali džamije kojima je premrežio Europu bit će pune i nakon Erdoganova odlaska, nasuprot praznih crkava. I nastavi li se sadašnji trend autodestrukcije Zapada, za nekoliko desetljeća njegov nasljednik neće morati, poput Mehmeda II., mačem ulaziti u crkvu svetog Petra u Rimu. Moći će je jednostavno – iznajmiti. Za početak na pola radnog vremena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. rujan 2020 06:24