StoryEditor
SvijetVIJESTI I KONTEKSTI

Koronavirus obnovio ulogu država u Europi: epidemija jest globalna, ali je obrana ponajprije nacionalna

Piše Višnja Starešina
15. ožujka 2020. - 12:00
Spencer Platt/AFP

Javljam se iz samoizolacije. Još nemam simptome. Čak ni blage. Ali ako se u Kanadi Sophie Trudeau samoizolirala nakon što je na sebi primijetila blage simptome nečega i odmah posumnjala u koronavirus, ako se odmah odgovorno i solidarno samoizolirao njezin muž i kanadski premijer Justin Trudeau zato što se družio sa Sophie, a u susjednoj BiH je u samoizolaciju odmah s aerodroma požurio i neuništivi bošnjački dužnosnik Željko Komšić, zato jer je bio u istoj dvorani s Justinom, valjda je odgovorno da i ja odem u samoizolaciju.

Uostalom, bila sam jučer na tržnici i pokupila vijest da je korona stigla u kvart. Za početak – u školu. Otkud znam da nije svratila i do tržnice? Čisto da preduhitri gospođe koje kupuju čak i zalihe peciva za zamrzavanje – za slučaj da se korona dulje zadrži u kvartu.

Gledajući i surfajući iz samoizolacije, znam otprilike jednako o proglašenoj globalnoj pandemiji koronavirusa (WHO) koliko sam znala i na tržnici. Sve je to kakofonija vijesti: informacija, spinova i dezinformacija. Ali vidim efekte korone i njezinu uporabu u svakodnevnom životu i radu.

Vidim, recimo, kako premijer Plenković koristi koronavirus i kako je upravljanje epidemijom stavio u službu unutarstranačkih izbora (ako ih uopće bude). On je središte otpora koroni u Hrvatskoj, a i u EU-u. Koja Alemka Markotić, koji Vili Beroš, koji krizni stožeri, koji uistinu iz dana u dan pokazuju kompetenciju i organiziranost, kao da nisu dio hrvatskog institucionalnog sustava!?

Andrej Plenković, koji nabraja popise važnih europskih sastanaka i videokonferencija, koji su održani ili će se održati, glavni je akter, toliko zauzet da ne stigne ni na stranačko izborno sučeljavanje. Kao da je glavni zapovjednik u bitci kod Verduna, a ne predsjednik hrvatske Vlade u vrijeme početne epidemije koronavirusa. Naprosto ne stigne misliti na izbore dok traje korona. Iako će se kao predsjednik Vlade s najvećim (gospodarsko-financijskim) izazovima suočiti tek kada korona prođe.

Iz samoizolacije vidim kako odmah po pojavi epidemije i čim se počelo govoriti o obeštećenjima poduzetnicima koji zbog korone trpe najveće gubitke, u javni prostor ulijeću stari državni klijenti i paraziti. Ukazao mi se tako i jedan vječiti zaštitnik interesa poduzetnika. Tumači kako bi država najbolje mogla nadoknaditi izgubljenu dobit malim poduzetnicima.

Pitam se koju bi to izgubljenu dobit njemu država mogla nadoknaditi?! Gospodin je, naime, osobito poduzetan u poslovima poput – košnje trave na Trgu bana Jelačića. A to su oni poslovi na kojima spretni i znalački uvezani pojedinci dobivaju iz državnih i javnih proračuna novac za nepotrebne ili potpuno izmišljene poslove – mali poduzetnici za košnju male trave na Trgu bana Jelačića, a veliki za košnju velike trave na istome trgu.

Koliko vidim, koronavirus ne napada nepostojeću travu na Trgu bana Jelačića, ali bojim se da nema ni tu snagu da promijeni klijentelističku matricu poslovanja u Hrvatskoj. Za očekivati je da će i gospodarski udar korone, o čijim se razmjerima zasad može tek nagađati, u Hrvatskoj pasti na teret neuvezanih poduzetnika. Za klijente će i korona biti prilika.

No dok još uvijek tek nagađamo o tijeku i posljedicama globalne korona pandemije, izvjesno je da je njezin utjecaj na budućnost globalističkog poretka neupitan. Jedna virusna epidemija učinila je više na reafirmaciji tradicionalne uloge države u Europi od svih neokonzervativnih suverenističkih pokreta u posljednjih pet godina.

Kako se širi epidemija, tako se i unutar schengenske Europe ponovno kontroliraju, a po potrebi i zatvaraju, državne granice. Ovaj put bez suvišnih "zašto". Masovni strah za vlastiti život vraća državu u središnju ulogu. Zaštitu od koronavirusa bolesnici i potencijalni bolesnici traže i očekuju od svojih država, od svojih vlada, od svojega zdravstvenog sustava. A ne od bruxelleskih povjerenika.

Europska unija pritom spontano dobiva onu ulogu u kojoj je najbolja – razmjene informacija, koordinacije, solidarne pomoći. Sebastian Kurz ne govori Austrijancima koliko je europskih videokonferencija o koroni održao, već što im je činiti u Austriji, Giuseppe Conti poziva na odgovornost Talijane, a ne Europljane u osobito pogođenoj Italiji, čak se i Angela Merkel obraća Nijemcima. Epidemija jest globalna, ali je obrana ponajprije nacionalna.

Strah od koronavirusa osnažit će i novu europsku odlučnost u zaustavljanju nekontroliranog priljeva ilegalnih migranata. Ovaj put bez suvišnih "zašto".
EU establišment našao se pogođen i uvrijeđen odlukom američkog predsjednika Trumpa da, bez ikakvih konzultacija, zbog pandemije koronavirusa na mjesec dana suspendira sve avioletove iz schengenske Europe u SAD. Ali Trump je time ukazao i na razliku u efikasnosti djelovanja u kriznim situacijama između državnog vodstva i nadnacionalne birokratske strukture.

Dok bi oni održali sve konzultacije i videokonferencije o mogućnostima suspenzije letova, Trump će već i ukinuti suspenziju. Neugodno je za Europsku uniju što je na taj način svedena na promatrača. Ali pandemija koronavirusa je i nametnuta prigoda. Među ostalim prigoda da se EU suoči sa svojim slabostima i ograničenjima.

#VIJESTI I KONTEKSTI#VIŠNJA STAREŠINA#KORONAVIRUS

Izdvojeno

28. lipanj 2020 04:05