StoryEditorOCM
SvijetPLATI ILI UMRI

Jedna jedina kapsula lijeka za rak krvi u Americi košta 900 dolara, a ista takva u Indiji - 30 centi!

Piše t. j.
23. kolovoza 2026. - 14:31
UI
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Video koji se posljednjih mjeseci dijeli društvenim mrežama uspoređuje cijenu lijeka Revlimid u Sjedinjenim Američkim Državama i Indiji. Poruka je jednostavna i šokantna: jedna jedina kapsula lijeka koji se koristi u liječenju nekih zloćudnih bolesti krvi u SAD-u može stajati oko 900 dolara, dok se generički lenalidomid u Indiji prodaje za iznose od otprilike 0,30 do tri dolara po kapsuli.

"Factchekeri" su provjerili cijelu priču i nije izmišljena: američke cijene lijeka Revlimid, čija je djelatna tvar lenalidomid, doista su višestruko veće od cijena generičkih ekvivalenata dostupnih na indijskom tržištu. Za pojedina pakiranja američka gotovinska cijena može prelaziti 24.000 dolara za 28 kapsula, što odgovara iznosu od približno nevjerojatnih 870 dolara po kapsuli!

Revlimid je lijek koji se propisuje, među ostalim, za rak krvi – multipli mijelom, određene mijelodisplastične sindrome te neke limfome. Nije riječ o običnom analgetiku ili lijeku koji se kupuje bez recepta, nego o terapiji za teške bolesti, često uz dugotrajno liječenje. Upravo zato golema razlika u cijeni izaziva toliko snažnu reakciju: za mnoge pacijente trošak terapije nije apstraktna brojka, nego pitanje mogu li nastaviti liječenje.

Nije riječ o istoj tržišnoj utakmici

Ključno je razlikovati originalni lijek Revlimid i generički lenalidomid. Generički lijek sadržava istu djelatnu tvar, ali se na tržištu može pojaviti tek nakon isteka patenata, sudskih nagodbi, licencija ili regulatornih odobrenja.

Indija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača generičkih lijekova. Tamošnje kompanije mogu proizvoditi lenalidomid po znatno nižoj cijeni, a domaće tržište funkcionira uz drukčija patentna pravila, regulatorne odluke, strukturu troškova i pregovaračku moć proizvođača, države i kupaca – farmaceuta koji to plasiraju krajnim korisnicima.

No činjenica da je isti aktivni sastojak drugdje u svijetu dostupan po drastično nižoj cijeni legitimno otvara pitanje: koliki dio američkog iznosa doista odlazi na razvoj i proizvodnju, a koliki na patentnu zaštitu, tržišnu ekskluzivnost i složen sustav posrednika? Zašto su američke cijene tako visoke?

Sjedinjene Države nemaju jedinstveni nacionalni sustav koji bi za sve građane izravno pregovarao o cijenama lijekova kao što to čine mnoge europske države. Cijene se ondje oblikuju u složenom lancu pregovora između proizvođača lijekova, privatnih zdravstvenih osiguravatelja, programa Medicare i Medicaid, bolnica, ljekarni te tzv. pharmacy benefit managera, posrednika koji upravljaju popisima pokrivenih lijekova i rabatima. I onda dođemo da jedna kapsula lijeka koji košta 30 centi u Americi dođe – 900 dolara! 

Generici su presudni, ali nisu dovoljni

Pojava generičkih lijekova obično je jedan od najučinkovitijih načina rušenja cijena. Kada više proizvođača počne nuditi lijek s istom djelatnom tvari, konkurencija može smanjiti troškove za zdravstvene sustave i pacijente. Indijski primjer pokazuje kolika razlika može nastati kada postoje brojni proizvođači generika i kada originalni lijek nema jednaku razinu tržišne zaštite.

No američki slučaj lenalidomida pokazuje i ograničenja tog modela. Generički lijek može biti na tržištu, a da pacijent ipak ne osjeti dramatično pojeftinjenje. Razlog su patentni sporovi, ograničena konkurencija, distribucijski ugovori, visoke početne cijene te činjenica da je zdravstvena skrb u SAD-u fragmentirana između velikog broja privatnih i javnih aktera.

Zato viralna usporedba Revlimida u SAD-u i generičkog lenalidomida u Indiji nije dokaz jednostavne "prijevare", ali jest snažna ilustracija duboke nejednakosti u globalnom pristupu lijekovima. Isti aktivni sastojak, ista medicinska potreba i ista dijagnoza mogu imati potpuno različitu cijenu ovisno o državi u kojoj se pacijent liječi.

U zemlji u kojoj cijena jednog pakiranja može prijeći 20.000 dolara, rasprava o lijekovima odavno nije samo zdravstveno pitanje. Ona je pitanje regulacije tržišta, patentne politike, javnog novca i prava pacijenta da liječenje ne ovisi prvenstveno o tome koliko novca ima ili kakvu policu osiguranja posjeduje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. kolovoz 2026 14:32