Dok su zadnjih dana iz Irana stizale najave da će, ako ubijanje Gaze ne prestane, „Osovina otpora” povesti akcije protiv Izraela i SAD-a, mnogi su mislili da je to perzijski blef. No čini se da Teheran ne blefira: u srijedu i četvrtak napadnuto je – raketama i dronovima - više američkih vojnih baza u Iraku i Siriji.
U srijedu su napadnute dvije zračne baze u Iraku – baza Ain al-Asad u zapadnom dijelu zemlje s dva drona, a baza Harir na sjeveru Iraka s jednim – dok su u četvrtak mete bile dvije baze u Siriji: baza Conoco i tamošnje plinsko polje u sjevernoj regiji Deir al-Zor napadnuti su raketama, dok je baza Al-Tanf, smještena blizu granice s Irakom i Jordanom, ciljana s više dronova.
Odgovornost za napade u Iraku preuzele su dvije proiranske frakcije: za napad na bazu Al-Asad skupina „Islamski otpor u Iraku”, a za napad na bazu Harir dosad malo poznata skupina „Tashkil al-Waritheen” (Formacija nasljednika). Za napade u Siriji do četvrtka popodne još nitko nije preuzeo odgovornost, ali je razumno pretpostaviti da se također radi o nekoj od proiranskih skupina koje čine tzv. Osovinu otpora.
Kako tumače politolozi, izraz „Osovina otpora” odnosi se na labavo savezništvo između Irana, Sirije i brojnih militantnih skupina koje Iran financira u Libanonu (Hezbollah), Palestini (Hamas), Jemenu (Hutiji), Iraku i drugdje širom Bliskog istoka. Iako se radi mahom o šijitskim milicijama, uključenje Hamasa pokazuje da Iran podržava i sunitske skupine, ako su protiv Izraela.
Ozlijeđeni američki vojnici
Izvještaji o efektima i posljedicama napada u Iraku donekle su proturječni. Skupine koje su izvele napad kazale su za katarski
medij The New Arab da su svi njihovi dronovi „izravno pogodili svoje mete”, dok američki dužnosnici tvrde da je vojska SAD-a oborila gotovo sve dronove, priznavši tek „manju štetu” u bazi Al-Asad, gdje je „presretnuti” dron „ipak uspio eksplodirati”.
„U zapadnom Iraku američke snage su oborile dvije bespilotne letjelice, uništile jednu i oštetile drugu, što je rezultiralo manjim ozljedama pripadnika koalicijskih snaga i oštećenjem dijela opreme. Odvojeno u sjevernom Iraku, američke snage su uništile bespilotnu letjelicu, što nije rezultiralo ozljedama ili štetom”, objavilo je Središnje zapovjedništvo vojske SAD-a, a prenosi AP.
A katarska Al Jazeera navodi da je više američkih vojnika „lakše ranjeno u nizu napada dronovima od utorka na američke baze u Iraku”.
Što se tiče napada na baze u Siriji, o njima je prva javila libanonska TV Al Mayadeen. Kako se radi o proiranskom mediju, a američka vojska se (još) nije oglasila, mnogi su zapadni mediji vijest prenijeli sa zadrškom, notirajući kako se „SAD zasad nije oglasio o navodnim napadima niti postoji službena potvrda da su se dogodili”.
No vijest je ubrzo potvrdio prozapadni Sirijski opservatorij za ljudska prava, sa sjedištem u Britaniji, čiji je direktor Rami Abdurrahman objavio da je baza Al Tanf u istočnoj Siriji napadnuta s tri bespilotne letjelice - od čega su „dvije oborene prije nego što su stigle do svojih ciljeva, dok je treća pogodila bazu, uzrokujući materijalnu štetu” – dok se na plinskom polju Conoco u regiji Deir al-Zor na sjeveru Sirije „čulo pet eksplozija”.
Al Jazeera donosi i izjavu sirijskog aktivista Omara Abu Layle, voditelja internetske platforme Deir EzZor 24, koji je potvrdio da su „tri drona s eksplozivom pogodila plinsko polje Conoco”.
Iračke milicije protiv SAD-a
Za interese SAD-a posebno je zapaljiva situacija u Iraku, gdje je američka vojska svojedobno došla legalno, na poziv vlade u Bagdadu kojoj je trebala pomoć u borbi protiv Islamske Države, ali je irački parlament u siječnju 2020. godine – nakon što je Amerika zračnim udarom na aerodrom u Bagdadu likvidirala iranskog generala Qassema Suleimanija – izglasao rezoluciju da sve strane trupe napuste Irak.
Formalno-pravno, to znači da se oko 6000 američkih vojnika u Iraku već gotovo četiri godine u toj zemlji nalaze ilegalno.
Na taj se argument sada, nakon eskalacije nasilja u Gazi, referira bivši irački premijer Adel Abdul-Mahdi, koji je svog nasljednika Mohammeda Shia al-Sudanija pozvao na „trenutnu provedbu odluke iračkog parlamenta o protjerivanju stranih snaga iz zemlje”.
- Suočeni s velikom tragedijom i kao odgovor na agresiju na Palestinu, pozivam da se ispune dva hitna zahtjeva: prvo, trenutno izvršenje rezolucije parlamenta o povlačenju svih snaga SAD-a i NATO-a u svim njihovim oblicima. Drugo, pripremamo se na svim razinama i poljima za dugu bitku koja nas čeka – rekao je Mahdi za spomenuti katarski medij The New Arab.
Isti medij prenosi izjave više izvora iz proiranskih milicija u Iraku – uključujući skupine Kata’ib Hezbollah, Al-Nujaba i Asa’ib Ahl al-Haq - koji su poručili da bi irački premijer Sudani „trebao protjerati američke snage”, jer u protivnom „ne može očekivati daljnju šutnju šijitskih milicija”.
- Više nema prekida vatre - izjavio je jedan od izvora, optuživši SAD da izravno podupire Izrael u agresiji na Gazu, dok je drugi izvor poručio da su američke snage u Iraku sada „efektivno gotove”.
Kako navodi The New Arab, iračke milicije navodno su uspostavile zajednički operativni punkt, nazvan „Soba za operacije podrške misiji Al-Aksa”, kako bi se međusobno koordinirale s libanonskim Hezbollahom i drugim naoružanim frakcijama u regiji koje se žele boriti protiv Izraela i njegovih američkih saveznika.
Krađa sirijske nafte
Za razliku od Iraka, gdje je prisustvo američke vojske bilo legalno sve do siječnja 2020. godine, vojska SAD-a u Siriji borav
ilegalno doslovno od prve sekunde (a došla je krajem 2014. pod izlikom borbe protiv Islamske Države): niti je Amerikance pozvala vlada u Damasku, niti su imali mandat UN-a.
Prave razloge ostanka američke vojske u Siriji i nakon poraza Islamske Države otvoreno je priznao tadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump, rekavši da SAD u Siriji „ostaje zbog nafte”.
I doista, američka vojska već godinama okupira naftna polja na sjeveroistoku Sirije, gdje je izgradila i više svojih vojnih baza. Od nekadašnjih 2000 američkih vojnika ostalo je njih oko 800, koji u suradnji s kurdskim snagama (SDF) kontroliraju sirijsko „crno zlato”.
Kako je u prosincu prošle godine objavilo sirijsko ministarstvo vanjskih poslova, Sirija je zbog te američke okupacije svog naftnog potencijala – izvoz nafte je glavni međunarodni prihod Damaska - dosad izgubila preko 111 milijardi dolara.
„Sirija ponovno traži od UN-a da poduzme hitne korake za prestanak kršenja međunarodnog prava od strane SAD-a i njegovih saveznika i osiguravanje naknade za ta kršenja, okončanje nelegitimne prisutnosti američkih snaga, vraćanje naftnih i plinskih polja od strane tih snaga sirijskoj državi”, objavilo je tada sirijsko ministarstvo, ali se situacija nije promijenila ni za jotu: okupacijske snage SAD-a i dalje kradu sirijsku naftu.
Peta flota u Bahreinu
Širom Bliskog istoka Amerika ima više od trideset vojnih baza, raspoređenih u desetak zemalja. Najveća je ona u Kataru (zračna baza Al Udeid), smještena jugozapadno od Dohe, u kojoj je raspoređeno oko 13.000 vojnika. Ova baza je i dom Centra za kombinirane zračne operacije, odgovornog za koordiniranje američkih i koalicijskih zračnih snaga širom Bliskog istoka.
Za američku vojsku strateški je važan i Bahrein, gdje se nalazi sjedište Pete flote SAD-a. Skupa s aviobazom Isa, u toj zemlji je prisutno oko 7000 američkih vojnika.
Prema podacima koje je u siječnju 2020. objavio Washington Post, SAD u svojim bazama na Bliskom istoku ukupno ima više od 50.000
vojnika u deset zemalja: u Kataru i Kuvajtu (po 13.000), Bahreinu (7000), Iraku (6000), UAE (5000), Saudijskoj Arabiji i Jordanu (po 3000), Turskoj (2500), Siriji (800) i Omanu (600).
Većina ovih muslimanskih zemalja dosad su bile u dobrim odnosima sa SAD-om, pa su se američki vojnici u tim bazama mogli osjećati relativno sigurno. No strašni prizori iz Gaze, koje gledamo već gotovo dva tjedna, mogli bi ojačati antiameričke snage u tim zemljama - i natjerati tamošnje vlade da zauzmu oprezniji stav prema Washingtonu – a pogotovo u onim dijelovima regije gdje je jače prisutan utjecaj Irana.