StoryEditorOCM
SvijetKRHKI MIR

Između rata u Gazi i rata s Iranom: želi li se Izrael obračunati i s najopasnijim protivnikom?

Piše Damir Pilić
18. siječnja 2025. - 17:17

U 470 dana rata ubijeno je 47.000 Palestinaca. Iz tih brojki odmah vidiš: sto mrtvih dnevno. Koji dan malo više, koji dan malo manje, ali u prosjeku to je bilo to: svakog dana u Gazi je bilo sto mrtvih Palestinaca.

To su službeni podaci palestinskog Ministarstva zdravstva. No, prema recentnoj studiji časopisa Lancet, stvarni broj žrtava vjerojatno je još za oko 40 posto veći. Naime, kako ukazuju istraživači, zdravstvena infrastruktura u Gazi se raspala, a dotad pouzdani digitalni kapaciteti palestinskog ministarstva za elektroničku obradu podataka o poginulima pogoršali su se zbog izraelskih upada u bolnice i poremećaja digitalnih komunikacija.

Konkretno, istraživači su obradili razdoblje od listopada 2023. do kraja lipnja 2024. te procijenili da je samo u tih devet mjeseci u Gazi bilo 64.260 smrtnih slučajeva zbog traumatskih ozljeda, što je oko 41 posto više od službenih palestinskih podataka.

U Lancetovoj studiji – koju potpisuju znanstvenici s Londonskog fakulteta za higijenu i tropsku medicinu, Sveučilišta Yale i drugih institucija – navodi se da 59 posto ubijenih čine žene, djeca i stariji od 65 godina. Tek 41 posto ubijenih čine muškarci u najšire shvaćenoj vojnoj dobi. Čak i da su svi do jednoga bili Hamas, a jasno da nisu, i tada bi broj kolateralnih žrtava debelo premašivao broj ciljanih žrtava. Osim ako i kolateralne žrtve zapravo nisu bile ciljane žrtve.

Kako bilo, opravdana i legitimna obrambena akcija Izraela nakon Hamasova napada od 7. listopada 2023. prerasla je u pokolj palestinskih civila, koji je zgrozio svijet i mnogim ljudima promijenio sliku o Izraelu kao nevinoj žrtvi povijesti.

image

Vladimir Putin i iranski predsjednik Masoud Pezeshkian tijekom potpisivanja sporazuma o suradnji

Evgenia Novozhenina/Afp

Ali sada je, kažu, sve gotovo: Izrael i Hamas u srijedu su postigli dogovor o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika i talaca, koji stupa na snagu u nedjelju. Od nedjelje preživjele Palestince više neće buditi izraelske bombe, poslane iz Amerike.

Razlozi za skepsu

I dok su u srijedu svijet obilazile slike slavlja u Gazi i Tel Avivu, gdje su se građani radovali završetku rata, mnogi su skeptični prema stvarnim dosezima mirovnog sporazuma. Više je razloga za takvu skepsu.

Među ostalim, u samoj izraelskoj vladi postoje ozbiljna neslaganja oko prekida vatre. Dio radikalnih desničarskih ministara, poznatih po vrlo tvrdom stavu prema palestinskom pitanju – prije svih ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir i ministar financija Bezalel Smotrich – ne žele nikakav sporazum s Hamasom, već traže nastavak vojne kampanje sve do potpunog poraza ove islamističke skupine koja vlada Gazom.

Ben-Gvir je sporazum već nazvao „opasnom kapitulacijom pred Hamasom” i prijeti da će napustiti Netanyahuovu koalicijsku vladu ako prihvati prekid vatre u Gazi, pozvavši i Smotricha da mu se pridruži. Inače, radikalni krugovi izraelskog društva, iz kojeg dolaze Ben-Gvirovi i Smotrichevi pristaše, već su razradili planove naseljavanja Gaze koji podrazumijevaju progon Palestinaca, što bi ovim mirovnim dogovorom bilo onemogućeno.

image

Obitelj Al-Qadra je u izraelskom napadu na njihov šator u Khan Yunisu ostala bez djeteta samo dan prije nego što će primirje stupiti na snagu

Bashar Taleb/Afp

Nadalje, novi predsjednik SAD-a Donald Trump izraziti je podržavatelj Izraela. Već u svom prvom mandatu Trump je za Izrael učinio ono što se drugi američki predsjednici nikad nisu usudili – priznao je sirijsku Golansku visoravan za izraelski teritorij, a glavnim gradom Izraela priznao je Jeruzalem.

Iako se Trump sada hvali da je upravo on najzaslužniji za prekid vatre u Gazi – doista su Al-Jazeera i neki drugi mediji objavili da su Trumpovi izaslanici postavili Netanyahuu ultimatum da „sve mora biti gotovo do 20. siječnja”, datuma Trumpove inauguracije – ipak je teško vjerovati da bi u slučaju eventualnog nastavka rata Trump išao obuzdavati Izrael, kao što ga ni Biden nije obuzdavao.

Slom zapadnih vrijednosti

U cijeloj priči ne treba zaboraviti ni Hamas. Iako je u 15-mjesečnom ratu organizacija doživjela velike gubitke, državni tajnik SAD-a Antony Blinken nekidan je ustvrdio da se Hamas „potpuno pregrupirao” i obnovio svoje redove tisućama novih boraca. I ta nova generacija spremna je na rat i teško da je manje militantna od prethodne jer je većini novih boraca u ovih 15 mjeseci poginuo netko iz uže ili šire obitelji. Radikalizam time samo jača, a kontekst je takav da ključno pitanje – postojanje i opseg palestinske države – nije riješeno.

No, valja se nadati da će prekid vatre potrajati i prerasti u trajniji mir, jer ono čemu smo svjedočili posljednjih 15 mjeseci bilo je zastrašujuće i opasno za ljudsku vrstu, barem za onaj dio vrste koji dijeli ono što nazivamo „zapadnim vrijednostima”. Ne samo po onome što smo gledali u Gazi, nego i po onome što smo vidjeli na Zapadu.

Jer, iako su rat pratili veliki građanski prosvjedi protiv Izraela širom svijeta - u čemu su prednjačili studenti u američkim gradovima - svakodnevni prizori masakriranih palestinskih civila, djece i žena preplavili su svijest zapadnog čovjeka i on je u jednom času samo otupio od tog užasa i isključio empatiju, kako bi mogao funkcionirati u takvom svijetu. Ta inercija na pokolj je zastrašujuća. Taj gubitak empatije opasan je za ljudsku vrstu.

image

Svakodnevni prizori u ruševinama Gaze

Eyad Baba/Afp

Psihološki pritisak bio je pojačan spoznajom da pokolj u Gazi politički podržavaju – pa i vojno pomažu – upravo lideri Zapada, branitelji zapadnih vrijednosti. U tom smislu, možemo reći da su te zapadne vrijednosti umrle u Gazi. 

Tko je izgubio Siriju?

Jedina zemlja koja je izravnije podržala napadnutu Palestinu bio je Iran. Kako putem svoje Osovine otpora, mreže bliskoistočnih savezničkih milicija – od kojih su najveći otpor izraelskoj vojsci pružali libanonski Hezbolah i jemenski hutisti – tako i izravnim raketnim udarima na Izrael. No, Izrael se pokazao kao tvrd orah.

Osim što je uspio barem donekle oslabiti i dezorganizirati Hezbolah u Libanonu – među ostalim, ubojstvom njegova vođe Hassana Nasrallaha – Izrael je brojnim zračnim napadima uvelike razorio i Hezbolahovu infrastrukturu u Siriji, što je pridonijelo nedavnom brzom padu Assadove vlasti u Damasku, jer su upravo Hezbolahovi borci bili ključna terenska karika za obranu Assadove Sirije.

Promjenom režima u Siriji Iran je ostao bez bitne savezničke zemlje preko čijeg je teritorija išla vojna i druga dostava za Hezbolah i Hamas. Nove islamističke vlasti u Damasku kao svoje glavne neprijatelje odmah su označile upravo Iran i Hezbolah, dok s Izraelom zasad imaju dobre odnose, iako je izraelska vojska nakon prevrata u Damasku zapasala dio sirijskog teritorija i faktički stigla nadomak Damaska.

Svakako, Izrael je u vojnom smislu u bitno povoljnijoj poziciji u odnosu na Iran nego u vrijeme dok je Assadova Sirija bila dio iranske Osovine otpora. Ishodom ratova u Gazi, Libanonu i Siriji Izrael je ojačan, a Iran oslabljen. Idealna prilika za izraelske tvrdolinijaše da aktiviraju stare planove o napadu na svog najvećeg neprijatelja, Islamsku Republiku Iran, prije no što mule razviju nuklearno oružje.

Pogotovo u situaciji kada u Bijelu kuću dolazi čovjek koji je Izraelu već dosad izlazio u susret više od svojih prethodnika.

Savezi se profiliraju

U takvim okolnostima teško je vjerovati da izraelsko vodstvo ozbiljno ne razmišlja o planovima za daljnje smanjenje regionalnog utjecaja Irana, aktera kojeg smatra najvećom opasnošću za sigurnost Države Izrael. Jasno je da ti planovi imaju i vojne varijante.

image

Izbjeglički kampovi u Gazi prepuni su gladnih

Eyad Baba/Afp

Nije stoga čudno da je u petak 17. siječnja, samo tri dana prije Trumpove inauguracije, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian došao u Moskvu kako bi s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom potpisao 20-godišnji sporazum o strateškom partnerstvu dviju zemalja, s fokusom na jačanje obrambene suradnje. Smatra se da će Rusija isporukama suvremenog oružja i vojne tehnike prvenstveno ojačati iransku avijaciju, protuzračnu obranu i podmorničke snage.

Analitičari ovaj sporazum u Moskvi nazivaju „rusko-iranskim odgovorom na američko-izraelske ambicije na Bliskom istoku”. Pretpostavka je da bi vojno-političko zbližavanje Rusije i Irana, u širem kontekstu bliskih odnosa Rusije i Kine, trebalo smanjiti vojni pritisak Izraela na Iran.

U generalnom smislu, možemo reći da se i istočni i zapadni savezi sve jasnije profiliraju. Dan prije ovog moskovskog susreta Putina i Pezeshkiana, u Kijevu su britanski premijer Keir Starmer i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpisali sporazum „o stogodišnjem partnerstvu” Britanije i Ukrajine, također s fokusom na vojnu suradnju.

Reklo bi se: vojske se polako postrojavaju, savezništva se formaliziraju, povodi se formuliraju. Još da trubač označi početak i belaj može krenuti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. veljača 2025 00:47