S najvećom bosanskom populacijom u SAD-u, St. Louis, Missouri, "oblikovan je suptilnim, ali obilnim utjecajem zajednice koja se ne može naći u tolikom broju izvan Europe," piše BBC Travel, a prenosi N1.
Autorica članka Stefanie Ellis opisuje kako se kroz desetljeća nekad skoro napušteno naselje South City, poznato kao Bevo Mill, mijenjalo priljevom izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Tu je vezu između stanovništva i identiteta naselja opisala na primjeru jednog od lokala, "Lemmons Fine Food", koji je otvoren u aveniji Gravois u South Cityju još 1940-ih godina, a kojem je novi život udahnula obitelj Grbić iz BiH 2014. godine. Tako je počela nova povijest mjesta, protkana bosanskom tradicijom, mijenjajući, zaključuje Ellis, pejzaž onoga što restoran – i grad – mogu postati.
"Prepun malih, udobnih kuća od cigala zbijenih u uskim ulicama, pejzaž u naselju South City poznatom kao Bevo Mill promijenio se mnogo prije nego što su Sulejman i Ermina Grbić posjedovali Lemmons. Još uvijek se mijenjalo 1998. godine, kada su kupili sadašnji Grbić – najdugovječniji bosanski restoran St Louisa – samo nekoliko ulica dalje. U to vrijeme, sve manje stanovništva učinilo je poslovni kvart South Cityja gradom duhova, sa zabarikadiranim prozorima i malo nade da će itko udahnuti prijeko potreban život u njegovu ekonomiju", navodi se u članku, koji prevodi N1.
Izbjeglice iz Bosne slijevale su se u ovo mjesto, napuštajući bivšu Jugoslavije, između 1992. i 1995. godine.
Mnogi su Bosanci odabrali Bevo Mill kako bi bili bliže Međunarodnom institutu, organizaciji za podršku imigrantima koja je, zajedno sa 'Catholic Charities USA', sponzorirala izbjeglice, pomažući im da nauče engleski te pronađu posao i smještaj.
Niži troškovi života u St Louisu i mehanizmi podrške omogućili su veći uspjeh, a mnogi Bosanci koji žive u drugim dijelovima zemlje također su se preselili na to mjesto radi boljih prilika, navodi se u tekstu.
Danas se St Louis može pohvaliti najvećom bosanskom populacijom u SAD-u, koja čini oko 50.000 do 70.000 stanovnika, od 2,8 milijuna ukupne populacije grada.
Kako je rekao Ben Moore, profesor emeritus i viši istraživač u Centru za bosanskohercegovačke studije na Sveučilištu Fontbonne, kao rezultat ovog priljeva "bosanska zajednica je imala suptilan, ali obilan utjecaj, koji je postao duboko integriran u tkivo St Louisa".
Najjednostavniji način da se doživi ovaj utjecaj je da se posjeti Mala Bosna (Little Bosnia) u Bevo Millu, piše N1.
BBC navodi da je Mala Bosna devedesetih godina, kada je jedna banka davala kredite bosanskim izbjeglicama bez kredita, "prerasla u mesnice, pijace, kafiće, prodavaonice automobila, restorane, autoprijevoznike, osiguravajuće agencije i do prije nekoliko godina, najveće američke novine na bosanskom jeziku u zemlji".
Preko puta sjedišta Privredne komore može se naći i replika Sebilja, fontane od drveta i kamena sa Baščaršije u Sarajevu. Nedaleko se, u pekari i kafiću "Zlatne kapi", možete kupiti hurmašice – keksiće natopljene šećernim sirupom.
U susjedstvu je i mesnica braće Iriškić, gdje mještani mogu pronaći janjetinu i odrezak zajedno s međunarodnim namirnicama. Europa Market, blok dalje, prodaje europske čokolade, piće, konzerve i ajva - začin od paprike i patlidžana.
Moore, koji je, kako navodi BBC, svoju karijeru posvetio dokumentiranju bosanskih ratnih priča kako se povijest ne bi izgubila, rekao da je restoran Grbić "jedan od ključnih centara bosanske kulture u St Louisu".
Taj je restoran, navodi BBC, mjesto za muziku, mature i vjenčanja te je postao ključno mjesto na kojem se bosanska zajednica formirala.
Kuhinju u tom restoranu je od 2002. godine vodila Ermina – svima poznata kao "Mama" – "pružajući toplinu i gostoprimstvo Bosancima koji su željni doma, kao i onima u zajednici za koje je ova kuhinja nova". Autorica teksta posebno je pohvalila Erminine keksiće od oraha.
Eminina kći Senada preuzela je uzde od umirovljene mame i vodi kuhinju u Grbiću zajedno s bratom Erminom, dok je 'Lemmons' na pauzi zbog pandemije.
Otac obitelji Grbić, Sulejman, držao je natpis "izbjeglice dobrodošle", a kad bi ljudi dolazili kući s njim, Mama bi kuhala dan i noć mada bi pored toga svakog jutra u 3.30 odlazila na posao s punim radnim vremenom.
- 1998. godine, kad je bosanskim izbjeglicama koje su živjele u Njemačkoj rečeno da se moraju vratiti, bivša američka državna tajnica, Madeleine Albright, napravila je aranžmane da dođu u SAD. Do tog trenutka, St. Louis je postao atraktivna destinacija za Bosance - objasnio je Moore za BBC.
Edo Nalić, koji sa svojom suprugom, američkom kuharicom, Loryn Nalić, vodi nacionalnu kompaniju Balkan Treat Box, živio je sa svojom obitelj u Njemačkoj nakon rata u BiH, a u St Louis je došao preko gore navedenog aranžmana. Započeli su posao sa kamionom sa hranom koji je putovao gradom, upoznajući sve še ljudi s balkanskom kuhinjom, piše N1.
"Svatko je izgubio nekoga, a svi su izgubili svoju zemlju u ratu", rekao je profesor Moore o bosanskim izbjeglicama.
- Uspjeti stvoriti novi dom suočen tako dubokim gubitkom je nešto najnevjerojatnije čemu sam svjedočio u svom životu. To je nevjerojatan dokaz za što su Bosanci sposobni, kao i za što su ljudi uopće sposobni - zaključio je Moore, prenosi N1.