U Njemačkoj štrajkuju farmeri, željezničari, aviokompanije zbog čega se država sve češće nalazi u blokadi. Za portal Klix.ba o najnovijem valu rastućeg bijesa i nezadovoljstva njemačkih poljoprivrednika, govorio je analitičar i politolog Bodo Weber.
Da njemački poljoprivrednici sve više bijesne dokaz su veliki prosvjedi održani diljem države u posljednjih mjesec dana, a sve zbog planova vlade da smanji poljoprivredne subvencije i uradi velike rezove u poljoprivredi.
U 2024. godini slijedi veliki broj izbora diljem Europe, zbog čega je i za poljoprivrednike ovo najbolje vrijeme da izraze svoje nezadovoljstvo te da prisile političare da obrate veću pozornost na ono što imaju za poručiti.
Što su razlozi tako velikog nezadovoljstva i čemu se poljoprivrednici opiru? Je li ljutnja opravdana?
U Njemačkoj se održava više prosvjeda i štrajkova koji baš nemaju zajednički nazivnik. Počelo je sa štrajkovima željezničara, točnije jednog od dva sindikata poznatog po radikalnijem pristupu, onda poslije povratak pregovorima sa poslodavcima, a imali smo kratak štrajk sinidikata pilota Lufthanse, a između prosvjedi poljoprivrednika.
Štrajkove treba gledati u kontekstu ekonomskog razvoja zadnjih nekoliko godina, odnosno visoke inflacije u kontekstu rata u Ukrajini te demografskog razvoja, točnije rastućeg nedostatka radne snage, što na jednoj strani poveća radni teret zaposlenih, a na drugoj ojačava pregovaračku poziciju sindikata. Protesti poljoprivrednika su, pak, drugog karaktera i neobičnog za Njemačku.
Gdje su začeci trenutnih protesta - kada su tvorci politike prvi put zapostavili poljoprivrednike?
Povod prosvjeda leži u politici vladajuće semafor koalicije u kontekstu proračunske krize nastale krajem prošle godine. Naime, Njemačka se zadnjih godina suočava sa izuzetnim proračunskim izazovom – ogromne subvencije za privredu i građane u kontekstu pandemije te u kontekstu energetske krize u vezi oslobađanja od ovisnosti o ruskom plinu, dodatnih 100 milijardi troškova za odbranu te dosta milijardi za zelenu transformaciju njemačkog gospodarstva u kontekstu klimatske krize.
Naspram toga imamo ustavnu zabranu zaduživanja. Kad je ustavni sud krajem prošle godine na iznenađenje vlade zabranio jedan budžetski trik vlade, ona je nabrzinu morala naći način da uštedi 60 milijardi u proračunu za 2024. godinu. U te odluke spadalo je i ukidanje određenih subvencija za poljoprivrednike. To je izazvalo revolt poljoprivrednika, a koji nije ni stao kad je vlada ubrzo u znak reakcije na prosvjede povukla dio odluka. No ta ishitrena, loše komunicirana odluka je samo bila povod za ove, po dužini i radikalnosti, izuzetne prosvjede.
Iza njih se krije dublje nezadovoljstvo sa dugogodišnjom poljopirvrednom politikom u Njemačkoj. Klimatske i ine promjene već dugo zahtijevaju ozbiljnu transformaciju poljoprivrede. Poljoprivredna politika, koja je desetljećima bila u ruci sadašnje opozicije iz konzervativne stranke, bila je stihijska, nestrategijska, predugo se držala tradicionalnim načinom poljoprivređivanja. I nova vlada, sa po prvi put ministrom iz stranke Zelenih, ušla je u transformaciju neodlučna.
Koliko vlada (ne)radi dobar posao u tom smjeru?
Imam ogromno nezadovoljstvo sa sadašnjom vladom – dobro je počela, upravljajući poslijedicama rata u Ukrajini i u roku od manje od godinu dana uspjela je Njemačku praktički osloboditi od ovisnosti o ruskim energentima, pogotovo plina. Ali sad, kad inflacija jenjava te se fokus vraća na prvobitno planirane prioritete politike semafor koalicije, teško se nosi jer tri stranke sa svojim vrlo različitim ideološkim orijentacijama, prije svega u vezi financijske i ekonomske politike, stalno su u konfliktu. Ipak, prosvjedi poljoprivrednika su doveli do dijaloga sa vladajućom koalicijom.
Jesu li zahtjevi sindikata u Njemačkoj uopće realni?
Zahtjevi sa raznoraznim povećanjima plaća su realni u kontekstu inflacije i tu je u međuvremenu već uglavnom došlo do dogovora sa poslodavcima.
Drugi zahtjev, kao na primjer zahtjev sindikata željezničara o smanjenu radnog vremena sa pet na četiri dana tjedno, je puno škakljiviji u kontekstu nedostatka radne snage, zato tu još i nije došlo do dogovora u pregovorima.
Koliko je realno da na štrajkove i prosvjede utječu desničari na čelu s AfD-om?
Vidjeli smo u protestima poljoprivrednika pokušaje ultradesničara te AfD-a u prisvajanju prosvjeda te na početku nedovoljno odlučno distanciranje predstavnika udruženja poljoprivrednika. Taj pokušaj je u međuvremenu, pogotovo poslije nedavnih milijunskih prosvjeda građana protiv AfD-a, propao. Za razliku od, na primjer Nizozemske, gdje su prosvjed poljoprivrednika završili u formiranju jedne populističke seljačke stranke.
Koje sve sektore će poremetiti ove velike demonstracije, koliko oštre mogu biti za ekonomiju same Europske unije s tim da je primjer iz Njemačke oslikan i u drugim europskim državama?
Kao što sam spominjao, štrajkove u Njemačkoj treba ipak promatrati kao dio normalnog društvenog procesa, unatoč tome što ih je ove godine na pozadini ekonomske situacije bilo više te su zahtjevi sindikata veći. Oni uvijek naprave milijunske štete gospodarstvu, ali to samo po sebi nije veći problem. Ono što je širi fenomen su prosvjedi poljoprivrednika u kontekstu predstojeće transformacije te grane u Europi.
Čekaju li Njemačku još veće i intenzivnije blokade? Kakav rasplet očekujete?
Ne. Štrajkovi su doveli do povratka pregovorima te približavanju pozicija poslodavaca zahtjevima sindikata. Za poljoprivrednike treba vidjeti. Oni su završili velike prosvjede, a traje dijalog sa vladom. Problem Njemačke ostaje trenutna ekonomska kriza, posljedica troškova transformacije energetskog sektora, odnosno rješavanjaovisnosti od ruskih izvora na jednoj strani, troškova predstojeće zelene transformacije gospodarstva na drugoj, te izazovi raznoraznih strukturalnih reformi koji su izbjegavani desetljećim na trećoj strani.
Za sve treba dodatna proračunska potrošnja dok dio vladajuće koalicije (liberali sa ministrom financija Cristianom Lindnerom) te opozicija se protive promjeni ustava koja bi omogućila dodatno, strateško zaduživanje države, a ako tu ne dođe do odlučnog prodora, mogli bismo vidjeti nastavak ekonomske recesije te nove prosvjede i socijalne nemire u narednim godinama, piše klix.ba.
