U Italiji je, u skladu s običajnim, nacionalnim i evropskim pravom, teritorijalno more i obalna crta (ona dokle najdalje dopiru valovi) – državno vlasništvo. Njime upravljaju specijalizirani organi državne uprave: lučke kapetanije, a ne koncesionari (čak ni lučke uprave ni brodogradilišta) koji ondje ostvaruju neka prava.
Građanin, uključujući i stranca, ima pravo slobodnog i besplatnog pristupa moru, pa i za kupanje. Svaka općina, s obzirom na duljinu obale, mora osigurati i potpuno slobodne plaže. Ali ni ondje gdje su dane koncesije za kupališne objekte i usluge, koncesionar ne smije zabraniti ni spriječiti (recimo: ogradom) slobodan i besplatan prolaz do mora onima koji te usluge ne kane koristiti.
Koncesionari imaju obaveze, koje se ne ograničavaju samo na ležaljke, s...