Ruska vojska nedavno je izgubila čak 18 borbenih vozila pješaštva BMP-1 u samo jednom danu teških borbi, uglavnom u južnoj Ukrajini. Analitičari nezavisnog obavještajnog centra Oryx jučer su na temelju dostupnih i raspoloživih izvora zbrojili zadnja uništena sovjetska borbena vozila pješaštva iz 1960-ih godina i došli do tog podatka. Svih 18 sovjetskih oklopnjaka uništeno je, prema njihovim procjenama, u jednome ili u maksimalno par ratnih dana. To slikovito govori o trenutnom intenzitetu rata u Ukrajini, ali i o još nečemu.
Osamnaest borbenih oklopnih vozila pješaštva je jako puno, naročito za stranu koja se brani. Da se ova brojka stavi u pravu perspektivu valja znati kako je ukrajinska vojska u jednome od svojih najkatastrofalnijih dana u posljednje vrijeme također morala privremeno napustiti 17 oštećenih Bradleya i drugih borbenih vozila i ostaviti ih u ruskom minskom polju. Dogodilo se to u neuspješnom napadu 8. lipnja kod Male Tokmačke, u oblasti Zaporižja u južnoj Ukrajini. No, Ukrajinci su u ovome slučaju bili ofenzivna strana koja se teškom mukom nastojala inicijalno probiti kroz gusto minirane i iznimno dobro utvrđene ruske crte.
Ukrajinci su na kraju na ovome dijelu bojišta zaobišli rusko minsko polje i kasnije očistili mine kako bi mogli izvući svoje Bradleye i druga oštećena vozila. Većina ih je dosad popravljena. Rusi sa svojih 18 BMP-1 uopće nemaju tu mogućnost. Svi su oni, kazano rječnikom osiguravajućih društava, ‘totalna šteta‘. Sravnjeni su topništvom ili raketama, razvaljeni zakopanim minama ili zasuti s neba eksplozivom iz bespilotnih letjelica, na što su jako osjetljivi. Ovi nekad avangardni sovjetski oklopnjaci s prostorom za 11 pješaka i 73-mm topovima, svi su nakon pretrpljenih oštećenja za trajni otpis.
Ekstremni ruski gubitak čak 18 13-tonskih gusjeničara u samo jednom danu ističe dva vrlo bitna momenta o aktualnom ratnom trenutku. Prvi je da Rusi, premda su u defanzivi na većini crta bojišnice od preko tisuću kilometara, pritom gube jednake količine teške ratne opreme koliko i napadači, Ukrajinci. Drugi je da ruske mehanizirane snage opasno riskiraju klizanje u spiralu iscrpljenosti, jer ih veliki gubici modernijih tipova borbenih vozila prisiljavaju na guranje velikoga broja starijih modela vozila na prve crte, a ona su dosta ranjivija i puno ih je lakše uništiti.
Otkako je pokrenula invaziju na Ukrajinu u veljači 2022., Rusija je u prosjeku dnevno gubila jedan sovjetski borbeni oklopni transporter, BMP-1, izračunao je Forbes. Naravno da su ti gubici bili vrlo neujednačeni tijekom vremena. Putinova armada krenula je u rat s 400 aktivnih BMP-3, oko 2800 oklopnjaka tipa BMP-2 i oko 600 primjeraka najstarijeg modela BMP-1. Noviji BMP-2 i BMP-3 znatno su bolje zaštićeni od BMP-1. No, nakon što je izgubio preko tisuću borbenih oklopnih vozila pješaštva novije generacije tijekom prve godine rata, Kremlj nije imao drugoga izbora nego izvući iz skladišta još onih najstarijih. Putin je, naime, na početku rata raspolagao ogromnim zalihama viškova starijih borbenih vozila: preko 7000 komada modela BMP-1 i oko 1400 BMP-2. A ruska vojna industrija može s proizvodnih traka izbaciti tek nekoliko desetaka novih i modernih borbenih vozila mjesečno.
Gubici BMP-1 su drastično porasli i zato što ih Rusi očito nimalo ne žale trošiti, no drugi je faktor i izuzetna ranjivost starih sovjetskih oklopnjaka na mine, bespilotne letjelice i topništvo. Nisu bez vraga zapadni saveznici Ukrajini obećali stotine teških borbenih oklopnih vozila za ofenzivne ratne napore: preko 100 njemačkih Mardera, 50 švedskih CV90, oko 200 američkih Bradleya M-2 i oko 160 Strykera, također iz SAD-a. U ovom ratu pedantnih manevara pješaštva, borbena vozila postaju važnija čak i od tenkova. Ukrajinsko mehanizirano pješaštvo ima velike koristi od sve bolje i bolje zaštite, dok u isto vrijeme rusko pješaštvo postaje sve ranjivije u svojim zastarjelim oklopima.
Upravo taj jaz u zaštiti između ukrajinskog i ruskog pješaštva objašnjava zašto šest tjedana nakon početka ukrajinske južne protuofenzive Rusi gube isti broj vozila kao i Ukrajinci. Neslužbena statistika ukrajinskih gubitaka govori o 196 tenkova, borbenih vozila, haubica i kamiona. Ruska strana u istom razdoblju broji 184 svoja izgubljena vozila, što je neznatno manje.
Kroz dugu i krvavu povijest obrambena je vojska uvijek imala veliku prednost nad napadačem. Jurišnik mora izaći iz zaklona i napredovati preko otvorenog terena kako bi postigao svoj cilj, dok branitelj ne mora baš puno izvirivati glavom iz svojih debelih utvrđenja. Staro ratno pravilo o ofenzivnim operacijama govori da napadač treba imati tri puta više snaga nego onaj koji se brani kako bi imao izglednu šansu za uspjeh. Čak i u pobjedničkom scenariju podrazumijeva se i tri puta više napadačevih gubitaka.
Ukrajinski rat trenutno prkosi toj staroj jednadžbi s ljudskim životima. Ukrajinci polako napreduju duž nekoliko pravaca, a istodobno uživaju krajnje skromnu prednost u ljudstvu i u vozilima. S vremenom još postupno i smanjuju vlastite gubitke, nanoseći Rusima jednaku bol kakvu i sami trpe. Baš očuvanjem većega dijela svojih bolje zaštićenih snaga dok iscrpljuju manje zaštićene ruske snage, Ukrajinci postupno postavljaju uvjete za znatnije daljnje napredovanje.
"Ofenzivna bitka se nastavlja ukrajinskim borbama kroz gusta minska polja i prepreke, dok snažne ukrajinske rezervne snage čekaju da budu angažirane u optimalno vrijeme i na mjestu koje Ukrajina izabere", iznio je nedavno iskusni američki general Mark Milley svoju procjenu daljnjega toka rata i ukrajinske profuofenzive.
Kad ukrajinska pričuva sa svim svojim preostalim teškim oklopnjacima - Marderima, Strykerima i većim dijelom kontingenta Bradleya - naposljetku uđe u bitku, imat će naspram sebe ruske garnizone čiji su najbolji gusjeničari ranjivi sovjetski BMP-1. Ukrajinska profuofenziva je promućurna šahovska partija.