StoryEditor
Svijetlideri BEZ DOGOVORA

Hrvatske milijarde na čekanju: pojavila se i nova prepreka u pregovorima, najpogođeniji korona-krizom nadaju se da će se na ljeto postići kompromis

Piše Augustin Palokaj
21. lipnja 2020. - 22:09
Olivier Hoslet/AFP

Na posljednjem EU samitu pod predsjedanjem Hrvatske šefovi zemalja članica trebali su približiti stavove o pomoći zemljama poharanima korona-krizom.

Njemačka kancelarka Angela Merkel pokušala je alarmirati kolege ne bi li bili fleksibilniji uz poruku kako “nije nikakvo pretjerivanje ako ovo ocijenimo najvećom krizom s kojom se Unija suočava od kada je stvorena”. No, umjesto približavanja, lideri su ostali zakopani u svojim čvrstim, ali suprotstavljenim pozicijama.

Nitko nije ni očekivao da će se lideri EU-a na videosamitu u petak dogovoriti o svim detaljima, ali su trebali stvoriti klimu koja bi dala razloga optimizmu za mogući dogovor u srpnju, kada od Hrvatske predsjedanje Unijom preuzima Njemačka.

Ovaj je samit bio i prvi razgovor lidera država članica o prijedlogu Europske komisije o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2021. do 2027. godine (to je zapravo proračun EU) u visini od 1100 milijardi eura te kratkoročnom fondu za oporavak vrijednom 750 milijardi.

Brzina nije prošla

U pismu koje je prije samita uputio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel lidere je podsjetio na važnost što bržeg dogovora jer to traži kriza.

Rezultat? I nakon samita teško je predvidjeti kada bi se uopće mogao postići potrebni kompromis.

Francuski predsjendik Emanuel Macron, kao i njemačka kancelarka Merkel, nadaju se dogovoru u srpnju.

I predsjednik Europskog vijeća Charles Michel vjeruje da će nova šansa biti samit koji će sazvati za sredinu srpnja, i to pozivanjem lidera da osobno dođu u Bruxelles jer je pregovaranje videovezom postala virtualna rasprava koja ne stvara atmosferu potrebnu za kompromis.

Iako je Europska komisija preporučila da se do 15. lipnja otvore sve unutarnje granice, što se u velikoj mjeri i dogodilo, i ukinu sva ograničenja za putovanja, Europsko vijeće nije se usudilo organizirati samit na kojem bi osobno sudjelovali lideri zemalja članica.

Sastanci na kojima se lideri osobno mogu povući u neki kut, tražiti ustupke, ali i odustati od nekih zahtjeva, gdje će biti moguće organizirati više bilateralnih razgovora, a stručnjaci mijenjati brojke u prijedlozima, daju veću šansu za kompromis u ovako složenim pitanjima ključnima za budućnost EU-a, ali i za sve države članice.

Europska komisija je predlažući fond za oporavak od 750 milijardi eura i višegogodišnji okvir proračuna od 1100 milijardi eura upozorila na potrebu brzog usvajanja odluke kako bi novac za oporavak bio na raspolaganju od početka sljedeće godine, jer je kriza toliko pogodila gospodarstvo država članica da se mora djelovati hitno kako bi se spriječila još dublja kriza.

Sve je sporno

No, nizozemski premijer Mark Rutte nije se složio s tim požurivanjem jer smatra da “neće biti veliki problem ako se ne postigne dogovor sredinom srpnja. Ipak je sadržaj važniji od brzine”.

Razlike su i dalje i oko visine fonda i načina punjenja i kriterija raspodjele novca, kao i uvjeta korištenja.

Države koje su neto uplatitelji i dalje smatraju da je fond prevelik, a posebno se ne slažu s omjerom povoljnih kredita i napovratne pomoći. Slažu se da se EU može zadužiti u ime država članica, ali im je sporan odnos.

Komisija je predložila da 500 milijardi bude državama članicama na raspolaganju kao napovratan novac, a 250 milijardi u obliku povoljnih kredita, čije bi vraćanje bilo u razdoblju od 2028. do 2058. godine.

Francuska i Njemačka predložile su ukupan fond od 500 milijardi, što je 250 milijardi manje od prijedloga Europske komisije.
Hrvatska bi iz tog fonda, ako bi prošao prijedlog Europske komisije, imala na raspolaganju više od 10 milijardi eura, od kojih preko 7,5 milijardi izravne pomoći nepovratno, a ostatak u obliku povoljnog kredita.

Državama koje imaju ionako dobar kreditni rejting, nisu prezadužene i imaju dosta novca u rezervi te snažno i konkurentno financijusko tržište koje ima velike kapacitete kreditiranja, takvi krediti nisu bili zanimljivi. Zato i ne žele takve kredite preko EU-a. A nekima je neprihvatljivo da se ti krediti vraćaju tek od 2028. do 2058., što bi bilo opterećenje budućim generacijama koje nisu niti rođene za vrijeme korona-krize.

Sada se pojavila i nova prepreka u pregovorima, a to su kriteriji koje je Europska komisija koristila kako bi procijenila štetu i odredila potrebe država za pomoć preko tog fonda. Neke države su se pobunile jer smatraju da su uzeti u obzir i razlozi koji nisu izravno povezani s krizom od koronavirusa. Kao primjer spominju se podaci o nezaposlenosti još od 2015. godine!

Žele, jasno, novac iz fonda usmjeriti prema područjima i granama za koje se može dokazati da su imale velike posljedice od pandemije, a ne sanirati loše stanje koje je vladalo i prije krize.

Stoga će Komisija trebati dodatno pojasniti državama članicama neke pojedinosti iz svog prijedloga te kriterije po kojima je izračunala kako podijeliti novac.

Komisije je kao cilj stavila i potrebu “jačanja otpornosti”, što se može malo šire tumačiti.

Hoće li Grci opet potonuti

Povezivanje fonda za oporavak od 750 milijardi, koji je privremen i kratkotrajan, s višegodišnjim financijskom okvirom za razdoblje od 2021. do 2027. godine vidi se kao prilika pridobivanja država iz skupine štediša (a neki koriste izraz “škrtci”), prije svih Nizozemske i Austrije. Te država su do sada imale mogućnosti rabata, odnosno određene svote povrata iz EU proračuna, kako bi se smanjio neto iznos koji uplaćuju u EU proračun.

Rabat bi se postupno ukinuo, što Nizozemska vidi kao opasnost da njezin doprinos u EU proračun bude još veći, a korištenje EU fondova manje. Slično misle i druge države koje više daju u EU proračun nego što iz njega dobivaju preko projekata.

Ipak nada postoji da će se u ljeto postići kompromis jer, kako je za Politico rekao belgijski ministar financija Koen Geens, ništa se više ne može događati kao prije jer nema previše smisla govoriti o brojkama iza zareza dok se borimo za život ili smrt.

Sve države trpe velike posljedice krize, ali kako nisu bile u sličnoj situaciji prije nje, ona će neke pogoditi više od drugih.

Primjerice, bez pomoći EU-a Grčka bi se mogla ponovno vratiti na razinu javnog duga blizu 200 posto svog BDP-a, a Italija imati preko 150 posto. Grčka je tek bila završila višegodišnje restrukturiranje preko teškog programa štednje i to je bio veliki uspjeh za EU i euro zonu. Sada bi sve to moglo propasti ako se ne nađe rješenja na razini EU-a.

Ali ne žele sve države članice da za svaki euro koji dobivaju imaju nad glavom birokrate Europske komisije koji će sve provjeravati. A oni koji će najveći dio tog novca i osigurati žele da se to namjenski koristi, a ne da to postane još jedna prilika za korupciju.

K tome, mnoge zapadne članice EU-a traže da se i novac iz EU proračuna i onaj iz fonda za oporavak veže uz uvjet poštovanja načela vladavine prava.

Za nekoliko tjedana bit će novi pokušaj lidera Europske unije za dogovor. U sadašnjoj situaciju u kojoj, kako je opisao jedan EU diplomat, “vlada atmosfera dubokog nepovjerenja među članicama”, teško je predvidjeti ishod budućeg samita EU-a. A i pandemija nije još uvijek završena pa se posljedice, a time i potrebe, mogu još i povećati.
 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 07:55