Hrvat Ilko Ćorković i iduće će četiri godine, po svemu sudeći, biti gradonačelnik švedskoga Borgholma. Lista Socijaldemokratske stranke koju je na nedjeljnim izborima predvodio taj prijeratni strojar iz okolice Banje Luke osvojila je uvjerljivo najveći broj glasova u novom sazivu lokalnog parlamenta.
- Dobili smo povjerenje 34 posto birača. Od kada sam prije dva izborna ciklusa došao na čelo stranke, rasli smo s 21 na 34 posto, s time da bi ovaj posljednji rezutat mogao biti još i uvjerljiviji kada se prebroje svi glasovi. U odnosu na posljednji saziv, imamo dva mandata više i uvjerljivo najveće šanse da sastavimo vlast. Prva iduća lista dobila je 15,4 posto glasova – kaže Ćorković, s kojim smo telefonski razgovarali jutro nakon izbora.
Ipak, da bi ostao u fotelji gradonačelnika, trebat će mu postizborni savez. Tu priželjkuje dogovor sa Seljačkom starankom ili konzervativcima.
- Seljaci su nam ideološki bliži, jer i mi i oni dijelom ulazimo u taj politički centar. Jedini s kojima nema nikave šanse za dogovor, pa čak i pod cijenu da odemu u oporbu, jesu Švedski demokrati. To što oni proklamiraju nama je krajnje neprihvatljivo – ističe Ćorković, koji je i za dobrih 10 posto ostvario bolji rezultat nego nacionalna lista njegove stranke, koju je nosio predsjednik socijaldemokrata i trenutačni premijer Stefan Lofven.
Najveća točka prijepora, na kojoj su se dobivali i gubili izbori, jesu izbjeglice. Švedska je zemlja koja ih je u odnosu na ukupan broj stanovnika primila najviše od svih članica Europske unije, te je stoga to postalo prvorazredno unutarnjopolitičke pitanje na kojemu je jahala radikalna desnica.
Izbjeglica iz BiH
- Mene je kao bivšeg izbjeglicu iznenadio rast Švedskih demokrata, iako su im neke predizborne ankete davale i više glasova od tih 17,6 posto koliko su na koncu dobili. Po meni, ključ za njihov rast je osam godina vladavine konzervativaca u razdoblju od 2006. do 2012. godine. Tada je došlo do rezanja čitavog niza prava umirovljenika, pa korisnika socijalnog sustava, kao i nezaposlenih. Stvorio se antagonizam u društvu koji nisu uspjele prebrisati ni četiri godine naše uspješne vladavine, kada smo postigli rekordnu zaposlenost i nezaposlenost, gospodarski rast i čitav niz drugih stvari. Problem je bio što su izbjeglice od strane radikala označene kao uzrok svih problema, pa je na kraju dio birača "popio" tu priču. Mene raduje što je u mom Borgholmu rast ŠD-a bio duplo manji nego na razini države, kao i da smo mi rasli još više od njih – navodi Ćorković.
Dobar dio političkih analitičara navodi kako je Švedska nakon izbora zapela u "političkoj slijepoj ulici", a prije svega zbog činjenice da će teško biti napraviti savez do jučer nepomirljivih ljevičara i desničara.
- Po meni tri su opcije. Jedna je savez ljevice i desnice, druga da našu vladu podrže liberali i seljaci, jer su oni decidirano rekli da neće sa "ŠD-ovcima", te treća manjinska vlada kakvu smo imali još davne 1978. godine, ali je potrajala samo godinu dana. Četvrta opcija, savez konzervativaca i ŠD-a, ne čini mi se vjerojatan, i to ne zato što oni ne bi htjeli, već zbog toga što su konzervativni partneri izričito protiv i već su se javno izjasnili. Ipak, mislim da nećemo doći do paralize, jer su švedski političari već u par navrata pokazali da se znaju izdići iznad stranaka i raditi zajedno kada je u pitanju opće dobro – uvjeren je gradonačelnik Borgholma.
Već je javno najavio kako će nakon još jednog mandata na čelu ovog otočkoga grada ući u nacionalni politički ring. Spada u red onih socijaldemokrata koji drže da Lofven treba odraditi još jedan mandat na čelu i stranke i vlade, unatoč vrlo tijesnom odnosu snaga u parlamentu.
- Ipak smo mi ukupno dobili osam do devet posto glasova više na izborima od konzervativaca i pojedinačno smo najjača stranka. Dosadašnjem premijeru svi rezultati i makroekonomski pokazatelji govore u prilog. Uvjeren sam zato da će Švedskom u iduće četiri godine vladati ta jedna srednja opcija – kazao nam Ilko Ćorković.
Nacistički korijeni ne rađaju cvijeće
Sudeći po rezultatima parlamentarnih izbora u Švedskoj, u kojoj je lijevi blok na čelu s vladajućim socijaldemokratima tek neznatno pretekao udružene stranke desnog centra, ovu bogatu zemlju čekaju dugi i neizvjesni pregovori o vladi.
Antiimigracijsku desnu stranku Švedskih demokrata podržalo je 17,6 posto birača, ali, barem prema predizbornim najavama, nitko s njima ne želi u koaliciju.
Socijaldemokratska stranka aktualnog premijera Stefana Lofvena ostala je najjača stranka s 28,4 posto podrške birača, odnosno 101 mjestom u parlamentu od njih ukupno 349. Neizvjesno je tako hoće li Lofven dobiti dovoljno potpore u parlamentu da formira vladu jer je Lijeva stranka osigurala 28 mjesta, a Zeleni 15.
Taj crveno-zeleni blok podržava 40,6 posto birača i osigurali su ukupno 144 mjesta u parlamentu, a potrebno im je njih 175. U ovom bloku najbolje je prošla Lijeva stranka, koja ima sedam zastupnika više u odnosu na prijašnji saziv, dok su Socijaldemokrati "kraći" za 12 mjesta, a Zeleni za 10, izvijestio je Reuters.
Potrebnu većinu nema ni desni konzervativno umjereni Savez, koji je uspio rezervirati 143 sjedalice u parlamentu. U tom bloku su konzervativna Stranka umjerenih te Stranka centra, liberala i demokršćana, a osigurali su 40,3 posto podrške birača.
Švedske demokrate podržavalo je 12,9 posto birača 2014. godine, a sada su uspjeli narasti do 17,6 posto glasova, te su tako rezervirali 62 zastupnička mjesta. To je čak 13 mjesta više u parlamentu, a popularnost te stranke počela je rasti nakon što je Švedska ugostila oko 163.000 migranata, najviše po broju stanovnika među zemljama članicama Europske unije.
Prvi čovjek te stranke Jimmie Akesson ističe kako je SD politički pobjednik parlamentarnih izbora i imat će "ogroman utjecaj na sve što će se u zemlji događati idućih tjedana, mjeseci i godina". Čelnik SD-a, koji se zalaže za izlazak iz EU-a, izrazio je spremnost za suradnju sa svim švedskim strankama.
Premijer Lofven izjavio je, međutim, kako stranka s "nacističkim korijenima" ne može i nikada neće ponuditi išta što bi pomoglo društvu, nego samo može pojačati podjele i mržnju, prenio je Guardian.
Sa Švedskim demokratima ne želi surađivati ni Ulf Kristersson, šef konzervativne Stranke umjerenih, koja će u parlamentu imati 70 zastupnika, što je za 14 manje u odnosu na prijašnji broj.
Prof. dr. Anđelko Milardović iz Instituta za europske i globalizacijske studije konstatira kako se po rezultatima parlamentarnih izbora i Švedska priključila općenitom trendu u Europi, gdje se bilježi porast populističkih i antiimigrantskih stranaka.
– Jedan od razloga za takav trend je kriza socijaldemokracije koja je izgubila identitet i ne može se sastaviti sa sobom. Tako je i moćna švedska socijaldemokracija kapitulirala u tvrđavi Europi koja se zatvara jer doživljava promjenu vrijednosnog sustava i orijentacija. Primjetna je, naime, totalna kriza demokracije jer nisu zahvaćene tek dvije ili tri europske zemlje. S obzirom na pozitivne predrasude prema ovoj socijalnoj državi koja se ističe kao primjer u svijetu, što reći nego: "Ako je zahvatilo Švedsku, koga neće?!" – naglasio je dr. Milardović, koji dodaje kako sada imamo potpuno novu paradigmu i demokracija se svela na izlazak na izbore.