Sunčev sustav tek je sitna točka u galaktičkom oceanu: putovanje oko središta Mliječne staze traje nevjerojatnih 250 milijuna godina, što ljudsku povijest čini gotovo neprimjetnim trenutkom u kozmičkom vremenu. A tek što smo mi, svaki od nas posebno koji čita ovaj tekst, kad se stavimo u kontekst s gore navedenim podatkom...
Naš dom u galaksiji
Smješten oko 26.000 svjetlosnih godina od središta Mliječne staze, Sunčev sustav dio je goleme spiralne galaksije promjera oko 100.000 svjetlosnih godina i "debljine" približno 1000 svjetlosnih godina. Unutar te strukture nalazi se oko 200 milijardi zvijezda, dok procjene sugeriraju postojanje čak 3,2 bilijuna planeta.
Ti brojevi nisu samo apstraktne veličine – svaki od tih planeta potencijalno može biti svijet za sebe, s vlastitim uvjetima, atmosferama i možda oblicima života. Ipak, naš Sunčev sustav obilazi središte galaksije brzinom od oko 828.000 kilometara na sat, a za jedan puni krug potrebno mu je oko 250 milijuna godina. Kada su dinosauri hodali Zemljom, naš sustav nalazio se na potpuno drugoj poziciji u galaksiji.
Svemir daleko izvan naše galaksije
Koliko god Mliječna staza bila golema, ona je tek kap u oceanu svemira. Prema procjenama NASA-e, u vidljivom svemiru postoji oko dva bilijuna galaksija. Čekajte, da još jednom napišemo, DVA BILIJUNA GALAKSIJA! Svaka od njih sadrži milijarde ili čak stotine milijardi zvijezda, s vlastitim planetarnim sustavima.
Ova spoznaja radikalno mijenja perspektivu ljudskog postojanja. Naš planet, naš sustav i čak naša galaksija postaju tek mali dio gotovo nezamislivo velike strukture. Astronomi danas pomoću teleskopa poput Hubblea i James Webba promatraju galaksije stare više od 13 milijardi godina, gledajući praktički u prošlost svemira i njegove rane faze razvoja.
Misteriji svemira: crne rupe i nepoznato
Unatoč napretku znanosti, svemir i dalje skriva brojne tajne. U samom središtu Mliječne staze nalazi se supermasivna crna rupa Sagittarius A*, objekt čija gravitacija je toliko snažna da ni svjetlost ne može pobjeći iz njezina dosega. Smatra se da gotovo svaka velika galaksija ima sličnu crnu rupu u svojoj jezgri.
Crne rupe, tamna tvar i tamna energija ostaju među najvećim misterijima moderne fizike. Tamna tvar, koja ne emitira svjetlost, čini oko 27 posto svemira i odgovorna je za gravitacijsko "vezanje" galaksija, dok tamna energija, koja čini čak oko 68 posto svemira, ubrzava njegovo širenje.
A gdje se svemir širi ako nema ništa izvan svemira, a to ništa ipak...
Najkraće moguće: prema današnjoj kozmologiji svemir se ne širi "u" neki vanjski prostor – širi se sam prostor, a pojam "izvan svemira" nema fizičko značenje.
Pitali smo i umjetnu inteligenciju kako to zamisliti.
– Umjesto da misliš na eksploziju koja ide u praznu sobu, standardni model kaže da se rasteže samo tkivo prostor‑vremena između galaksija. Udaljenosti rastu jer se prostor "razvlači", a ne zato što galaksije jure kroz neki postojeći, vanjski prostor. Često se koristi metafora balona: točke na površini balona su galaksije, a površina je svemir. Kad napuhuješ balon, točke se međusobno udaljavaju, ali na samoj površini nema ni "unutra" ni "vani" koji bi pripadali toj dvodimenzionalnoj "svemirskoj" plohi. U matematičkom opisu (opća relativnost, Friedmannovi modeli) svemir je sam sebi dovoljan geometrijski objekt; nema nužne "kutije" u kojoj se širi. "U što se širi?" zapravo je pitanje koje pretpostavlja nešto što teorija ne treba: vanjski prostor ne ulazi u model. Zato se kaže: svemir se širi "svugdje odjednom", u smislu da se skale udaljenosti povećavaju posvuda, ali ne prema nekom vanjskom cilju ili u neko "izvan" – kaže AI.
Tko je shvatio, shvatio je... A tko nije? Eno mu crna rupa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....