Belgija je već neko vrijeme izbila na prvo mjesto kao glavna narko prijestolnica Europe. Policija je zaplijenila toliko pošiljki kokaina, da se boji kako će ih pokrasti kriminalci koji žele natrag svoj plijen. Narkobande koje pokušavaju brutalnim napadima doći do zaplijenjenog kokaina stavile su belgijske vlasti u stanje pripravnosti. Poznato je kako su Belgija i Nizozemska među glavnim europskim odredištima za drogu koja dolazi iz Latinske Amerike, i to najviše kokain, no dok Nizozemska ima mogućnost spaliti svaku pošiljku koju zaplijeni i to isti dan, Belgija to ne može čime daje kriminalcima neodoljivu priliku. Samo je lani u lučkom gradu Antwerpenu, koji je postao najjače krijumčarsko središte kokaina u Europi, zaplijenjeno čak 110 tona kokaina.
Posljednjih mjeseci incidenti povezani s krađom droge u Belgiji su eskalirali. Prošli su petak u blizini kontejnera u antwerpenskoj luci dvojici lučkih radnika prijetili nožem. Tri osobe vezale su radnike dok su pokušavale doći do kontejnera. Belgijska Carina poslije je potvrdila da je u kontejneru bio kokain, skriven između životinjskih koža. Incident je uslijedio tri tjedna nakon što je sedam naoružanih Nizozemaca zaustavljeno u krađi kokaina u istoj luci. Početkom godine je 11-godišnja djevojčica, čija je obitelj bila povezana s narkobiznisom, poginula u pucnjavi u okrugu Antwerpena.
Među kriminalnim skupinama koje žare i pale po Belgiji posebno je poznata ‘Ndrangheta koja se smatra najmoćnijom mafijaškom organizacijom u Europi. S „godišnjim prometom" od preko 60 milijardi eura, odavno je zasjenila sicilijansku Cosa Nostru. Ova mafija većinu svojih prihoda zarađuje od trgovine drogom, ucjenama poslovnih ljudi kao i pranjem novca. Ali, ona se također bogati kroz prostituciju, trgovinu ljudima, ilegalno odlaganje otpada i kockanje.
‘Ndrangheta je organizirana u oko 160 obiteljskih klanova, od kojih svaki kontrolira određeni teritorij. Klanovi su, pak, podijeljeni u lokalne skupine od 40 do 50 članova. Jedan od trenutno najunosnijih poslova je krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike u Europu, odakle se droga otprema i u druge regije svijeta. Talijanska policija procjenjuje da ‘Ndrangheta kontrolira između 60 i 80 posto europskog tržišta kokaina.
Ugledni portal Politico u priči o ‘Ndrangheti u Belgiji zaustavio se u uspavanom postindustrijskom gradiću na istočnom rubu Belgije, Maasmechelenu. Tu će se svatko tko govori talijanski lako snaći. Nedavno je u ovom flamanskom gradu, s puno talijanskih doseljenika, belgijska policija upala u skrovište gdje je uhapsila Lucia Aquina, poznatog kao "Kuma Maasmechelena". Uhićenje je bilo dio međunarodne akcije u kojoj je policija u 10 zemalja upadala u skrovišta najgorih europskih mafijaša, zapljenjujući hrpe novca, kokaina i zlatnih satova Rolex. Njihova su meta bili međunarodni ogranci ‘Ndranghete, koja potječe iz ruralne Kalabrije, s vrha talijanske čizme.
Belgijski Sopranosi
Aquinova priča o tome kako su on i njegova obitelj došli živjeti u Belgiju i kako se pridružio globalnoj kriminalnoj mreži koja se proteže od vrha Kalabrije do udaljenih mjesta kao što su Kolumbija i Australija - nudi prozor u današnju modernu mafiju. „Otvaranje strane podružnice za ‘Ndranghetu "je kao otvaranje McDonald‘sove trgovine", rekao je Antonio Nicaso, autor i stručnjak za kalabrijsku kriminalnu organizaciju.
"Poveznica s Kalabrijom je ono što im daje kredibilitet i prepoznatljiv brend. Bez toga si kao splav u oceanu – opisao je Nicaso.
Kum iz Maasmechelena
Lucio Aquino rođen je i odrastao u Maasmechelenu. Ironično je kako je njegov otac napustio Kalabriju 1970-ih djelomično jer mu je bilo dosta ‘Ndranghete. Preselio se sa suprugom i dvoje djece u Limburg, belgijsku regiju koja graniči s Nizozemskom, gdje je danas nepostojeća rudarska industrija tada privukla valove talijanskih doseljenika. Ubrzo nakon dolaska Aquinosa, rudnici u Limburgu počeli su se zatvarati, gurajući regiju u ekonomski sunovrat. Obitelj je narasla na osmero braće i sestara i ubrzo su neki bili uvučeni u rastuće kriminalno podzemlje. Od šestero braće i dvije sestre, Antonio, Lucio i Mario osuđeni su zbog trgovine drogom, a Pasquale jer je udario glavom tamničara dok je bio u posjeti svojoj braći. Peti brat, Silvio, ubijen je dok je čekao suđenje za drogu.
“Bili su siromašni i nisu htjeli od roditelja tražiti novac. Zato su se počeli družiti s pogrešnim ljudima”, prisjeća se Loredana Capocciuti koja obitelj poznaje odmalena. Ona je vlasnica Gianni‘sa, talijanske trgovine u stilu 1960-ih u Maasmechelenu gdje klan kupuje hranu. Talijani u gradu sjećaju se Lucia Aquina kao tinejdžera koji je bio poput mnogih drugih: družio se s prijateljima u rudarskoj zajednici, volio lijepe žene i blještave sportske automobile.
“Ali moglo se reći da je bio najozbiljniji od sve braće - prisjetio se Franko, 60-godišnjak koji je odrastao s Aquinom u krugu talijanskih emigranata, ali se, kako je rekao, distancirao kada se njegov prijatelj pridružio podzemlju. Ispričao je kako je Luci uspon na vlast započeo sitnim pljačkama u Nizozemskoj. Drugi članovi njegove obitelji pridružili su mu se, uspostavivši razgranatu mrežu krijumčarenja droge koja je u sanducima za voće slala tone kokaina. U roku od nekoliko godina, organizacija Aquino postala je među najprofitabilnijim obiteljskim tvrtkama u regiji Limburg. Regija Limburg pak savršeno je mjesto iz kojega je krenula operacija. Blizu je luka Antwerpen i Rotterdam, odakle kokain ulazi u Europu, te proizvodnih mjesta ekstazija i plantaža kanabisa na jugu Nizozemske. Dugi niz godina obitelj je radila neotkrivena. „Kada su se pojavili na radaru, policiji je trebalo vremena i vremena dok je prikupila dovoljno dokaza protiv ovog klana – istaknuo je Guido Vermeiren, glavni tužitelj u Limburgu.
Iako je Lucio sada u zatvoru, njegova najuža obitelj ostala je u onome što susjedi zovu "Bijela kuća", ograđena vila zaštićena psima čuvarima i solarnim pločama. Dvadeset minuta dalje, njegov stariji brat Antonio, poznat pod nadimkom Rafke, živi u lijepoj kući koja gleda na šumu.
“Neću govoriti dok je moj brat u zatvoru, ali obećavam da hoću ako dođete drugi put, odgovorio je pristojno novinaru koji mu je pokucao na vrata.
Uspon Aquinosa
Za razliku od drugih narko bandi, klan je bio vezan krvnim vezama, osiguravajući veliki stupanj odanosti. "Oni rade samo s ljudima kojima mogu u potpunosti vjerovati. Oni su Talijani, a obitelj je sve za njih, rekla je osoba koja je dobro poznavala obitelj Aquino.
Nije bilo kumovskog predsjedavanja, odlučivanje je bilo kolegijalno. Obiteljski insajder opisao je Silvija kao ranog vođu klana, dok je njegov brat Mario bio zadužen za logistiku.
Ćelavi i debeljuškasti, s tamnim sunčanim naočalama koje su stalno nosili na glavi, braća Aquino postala su poznata lica u belgijskoj javnosti.
“Svi u Belgiji su ih se bojali samo zbog toga kako su izgledali”, rekao je flamanski odvjetnik Walter Van Steenbrugge koji je branio jednog od njihovih suradnika.
Kriminalne operacije su po svojoj prirodi ranjive na makinacije suparničkih klanova - a obitelj Aquino nije bila iznimka. Njihov uspon na vlast bio je isprekidan osobnim osvetama i obiteljskom dramom. U veljači 2015. četvorica muškaraca provalila su u stan Lucije Aquino, jedne od Luciovih sestara, i satima je mučili u nadi da će pronaći skriveno obiteljsko blago. Kao i mnogi drugi Talijani u Maasmechelenu, Aquinovi su voljeli posjećivati restoran čiji je vlasnik bio Martino Trotta - čovjek za kojeg su mislili da im je prijatelj, što se pokazalo pogrešnim.
"Martino je možda previše popio limoncella ili Avernu", prisjetio se Franco. Odlučio je oteti Silvija Aquina u zamjenu za novac. Ali plan je krenuo naopako.
Jedne kolovoške večeri 2015., Silvio i njegova supruga Silvia Lišková iznenada su bili odsječeni dok su se vozili sjenovitom, šumovitom ulicom u blizini obližnjeg sela Opglabbeek. Iskusni diler droge sve je shvatio u trenu.
“Trči, Silvija, trči! - povikao je izvlačeći pištolj. U kaosu koji je nastao pogodilo ga je sedam metaka, dva u tijelo i pet u glavu. Silvia je pobjegla u šumu kako bi pozvala Lucia koji je stigao prije policije. Silvio je bio mrtav, džepovi su mu bili napunjeni s 4050 eura u novčanicama od 50 eura. Njegovi napadači, pripadnici bosanskog klana, pobjegli su u Jaguaru, a kasnije su uhićeni. Ispostavilo se da je Trotta nedavno služio kaznu s članovima bosanskog klana i bio je u redovitom kontaktu s njima danima prije napada. Trotta i četvorica bosanskohercegovačkih ubojica osuđeni su 2020. godine za ubojstvo Silvija Aquina.
Za Maasmechelen je to bio kraj jedne ere - i Lucio je došao na red da vodi obiteljsku tvrtku. Upravo tijekom njegova mandata obitelj se otvorila moćnim suradnicima. Godine 2020. Lucio je udružio snage s ‘Ndranghetom i počeo raditi sa snažnim klanovima poput obitelji Nirta i Strangio koji su krijumčarili kokain iz Južne Amerike u Europu i inozemstvo. Lucio je posredovao u poslovima s lokalnim podzemljem na različitim kontinentima. Nadgledao je isporuku pošiljki droge u luku Gioia Tauro u Kalabriji i prao dobit od tih operacija za kupnju barova i restorana u Francuskoj i Njemačkoj.
Obitelj Aquino je "najveća banda koju smo ikad uhvatili u našoj zemlji", rekao je glasnogovornik limburškog tužiteljstva novinarima nakon Luciova uhićenja. Uz računovođe, na platnom spisku imali su i sudskog tumača.
Skupinu "više zanima novac nego krv", prema Nicoli Gratteriju, novoimenovanom glavnom tužitelju Napulja, koji je postao poznato ime u borbi protiv ‘Ndranghete u Kalabriji.
“Mafija je tu da kupi kokain i reinvestira novac za kupnju hotela, restorana i pizzerija. Više nije potrebno pucati, kazao je. Promjena taktike olakšala je međunarodno širenje ‘Ndranghete. Umjesto da pokušava kontrolirati teritorij, grupa se zadovoljila udruživanjem s drugim organizacijama diljem svijeta. “Bolje je ulagati zajedno s konkurencijom”, rekao je Koen Voskuil, novinar nizozemskog informativnog programa RTL Nieuws, koji je opširno pisao o talijanskom kriminalu u Nizozemskoj. Umjesto da pokušava osvojiti teritorij, ‘Ndrangheta se proširila kroz sustav sličan franšizi restorana. Za otvaranje trgovine u inozemstvu potrebno je odobrenje crimine di San Luca — odbora koji se sastoji od sedam starješina u Kalabriji. Raspršena struktura otežala je slamanje organizacije.
"Ovi decentralizirani operativni modeli su poput terorističkih ćelija. Klanovi povremeno djeluju gotovo samostalno jedni od drugih, a to nam znatno otežava pružanje podrške zemljama članicama u razumijevanju prijetnje, rekao je Stephen Kavanagh, izvršni direktor policijskih službi u Interpolu.
