Sve možeš, samo nam odlazak u penziju ne diraj! – još jednom su svom državnom vrhu rezolutno poručili radno aktivni Francuzi. Danas su se u općem štrajku odlučili pobuniti protiv najnovijeg pokušaja mirovinske reforme, vrućeg krumpira koji je dosad koštao popularnosti i vlasti mnoge pariške vlade. Makar je aktualna ovome problemu pristupila dosta delikatno, nastojeći limit za odlazak u punu mirovinu podići s 62 na 64 godine života, zemlju je od jutros u znak gnjevnog protivljenja paralizirao opći kolaps.
Međugradski i prigradski željeznički promet je u prekidima. Brojne škole i druge javne službe su zatvorene. U pariškoj zračnoj luci Orly otkazan je svaki peti let. U metrou redovito voze samo dvije linije bez vozača. Na ulicama francuske metropole i drugih gradova očekuju se tijekom dana deseci tisuća demonstranata, a velike policijske snage već su se rasporedile nastojeći spriječiti infiltraciju pripadnika ultraljevičarskog "Crnog bloka", koji svaki prosvjed ‘uveličaju‘ destrukcijom, razbijanjem izloga i paljenjem skupih automobila.
I sindikate i radnike razgnjevila je odluka o podizanju minimalne zakonske dobi za punu mirovinu za dvije godine, ali i ideja o povećanju potrebnih godina staža koje bi do 2027. bile postupno ‘napumpane‘ na čak 43. Mirovinska reforma time je postala jedan od najvećih testova za Emmanuela Macrona otkako je u lipnju izgubio punu većinu u parlamentu. Lani je reizabran uz obećanja da će reformirati francuski mirovinski sustav i uskladiti ga sa susjednim zemljama, no pitanje penzija u Francuskoj tvrd je orah na kojemu su zube polomili mnogi. Zadnji koji je podigao dobnu granicu za penziju na 62 godine bio je 2010. Nicholas Sarkozy, no taj ga je potez naposljetku koštao karijere.
Premda ublažena u odnosu na raniji prijedlog, i Macronova reforma dosad se pokazala krajnje nepopularnom u javnosti: gotovo 70 posto Francuza se, prema ovotjednoj anketi, izjasnilo da joj se protivi. Mjeru su osudili čak i tzv. reformistički sindikati, kao i lijeva i krajnje desna oporba u Nacionalnoj skupštini. I desna stranka Nacionalni skup i ljevičarska koalicija NUPES odlučno su protiv pomicanja dobi za odlazak u mirovinu na 64 godine i tvrde da je to nepravedan atak na francusku radničku klasu. Tvrde da će glavni teret te mjere snositi najsiromašniji, ljudi koji počnu raditi rano pa pravo na punu mirovinu steknu do 62. godine.
"U četvrtak će zidovi Elizejske palače zadrhtati", priprijetio je Macronu i čelnik Komunističke partije Francuske Fabien Roussel. Kako njegova Renesansna stranka nema većinu u Skupštini, francuski predsjednik biti će prisiljen osloniti se u izglasavanju mirovinske reforme na podršku 60-ak zastupnika konzervativne Republikanske stranke, no čak su i neki od njih upozorili da bi na kraju mogli glasati protiv.
Francuska ima dugu povijest obračuna povodom vladinih pokušaja mirovinskih reformi i to je tradicionalno tema koja tamošnju radničku klasu najbrže izvuče na ulice. Politički analitičari procjenjuju kako će razmjeri aktualnog pokreta otpora odlučiti o budućnosti ne samo svih ozbiljnijih reformi u aktualnom Macronovu mandatu, nego i o njegovoj političkoj sudbini. Inflacija, energetska kriza i stalni izvještaji o zapuštenosti javnih službi kod mnogih su Francuza dodatno raspirili osjećaj tjeskobe. Loš imidž Macrona izvan bogatih i prosperitetnih gradova pridonio je općoj pobuni tzv. "žutih prsluka" prije četiri godine, a to bi se lako moglo opet ponoviti.
Gotovo sve europske zemlje odavno su digle službenu dob za odlazak u punu mirovinu. U Italiji i Njemačkoj ona je 67, u Španjolskoj 65, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 66 godina. U Francuskoj, kolijevki građanske revolucije, prebacivanje državnih tereta na pleća najraubanijih i najumornijih ne ide baš tako krotko i glatko. Ovo je sedma francuska mirovinska reforma još otkako je François Mitterrand 1982. kao uvjet za mirovinu propisao 60 godina starosti, i svaki je pokušaj da se to poništi u zemlji pijetlova redovito dovodio do masovnih i višednevnih demonstracija.