Svaki TV izvještaj o prosvjedima u Francuskoj počinje jednako: razbijeni izlozi, zapaljeni automobili, demolirane banke, opljačkane trgovine, kamenje koje leti prema policajcima... Zaključak koji nam se servira bolno je jednostavan i potpuno ide na ruku vladajućoj eliti protiv koje se i protestira: kriminalna rulja otela je prosvjede i pretvorila ih u paravan za pljačkašku orgiju.
"No, mnogo je teže snimiti ono što bi moglo biti prava priča. Kamera će uvijek radije snimiti kamen koji leti nego godine tijekom kojih se iza tog izloga raspadala nečija vjera u normalan život”, piše naš vanjskopolitički portal Advance, sugerirajući da medijski fokus na nasilje zamagljuje stvarnu, duboko socijalnu prirodu francuske pobune, u kojoj sudjeluju raznorodne društvene skupine: učenici, studenti, sindikati, Žuti prsluci...
Preko vikenda su na ulice francuskih gradova izašle stotine tisuća ljudi: policija govori o 550.000 prosvjednika, organizatori o njih 800 tisuća. Zbog nasilja je uhićeno njih 2500, odnosno između 0,31 i 0,45 posto prosvjednika.
Čak i ako uvažimo da mnoge nasilne prosvjednike policija nije uspjela uhititi, pa njihov broj pomnožimo s deset, i dalje njihov udio ne prelazi pet posto. Neka ih pomnožimo i s dvadeset, opet ih nema više od deset posto. A fokusom na njih posve se zanemaruju razlozi zbog kojih je preostala velika većina prosvjednika, njih više od 90 posto, izašla na ulice.
Da ne spominjemo kako je naglaskom na nasilno ponašanje izrazite manjine prosvjednika u drugi plan palo policijsko nasilje prema apsolutnoj većini mirnih prosvjednika. Na to ukazuju ne samo političari s francuske ljevice, nego i sami prosvjednici, uključujući i javne intelektualce koji su sudjelovali u prosvjedima.
Nasilje kapitalizma
O tome govori i jedan od najistaknutijih suvremenih francuskih književnika Edouard Louis (33), koji je svojim romanima o klasnoj prirodi i socijalnim nejednakostima francuskog društva postao i međunarodna književna zvijezda. Louis aktualne prosvjede u Francuskoj povezuje s konceptom "nasilja kapitalizma”, ističući da kapitalizam nije samo ekonomski model, nego i sustav koji proizvodi fizičko i psihičko nasilje nad radničkom klasom, koja je dovedena u situaciju da ne može kupiti hranu, platiti liječnika ili popraviti zube.
U tom smislu, Louis izravno optužuje vladajuću francusku političku i ekonomsku elitu da svojim socijalnim, zdravstvenim i mirovinskim reformama doslovno uništava ljude s margina, čije demonstracije promatra kao "krik nevidljivih” i obespravljenih, a njihove ulične barikade i njihov bijes kao legitimnu reakciju na izostanak društvene pravde.
Louis je osobito kritičan prema francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, čiju politiku smatra vrhuncem tehnokratskog kapitalizma koji ignorira osnovne ljudske potrebe. Dok Macron prosvjede i nerede na francuskim ulicama etiketira isključivo kao kriminalni vandalizam, Louis ističe da je to neminovni odgovor na prethodno, tiho i svakodnevno nasilje francuske države koja ljudima uskraćuje pravo na dostojanstven život, liječenje i obrazovanje.
"Zadnjih godina Macron i njegova vlada uništavaju sve - javne službe, srednje škole, vatrogasce, učitelje i profesore. Bojao sam se doći i danas demonstrirati. Ovo je prvi put u mom životu da se bojim ovog nasilja, ovog policijskog nasilja koje primjenjuje Macronova administracija. I jedini način da se borimo protiv ovog nasilja, protiv ovog straha, jest da budemo izuzetno brojni. I divno je vidjeti ovdje danas, sa Žutim prslucima, učitelje, srednjoškolce, intelektualce, umjetnike, radnike, medicinske sestre i vatrogasce. I tako ćemo se nastaviti boriti”, poručio je Louis u subotu s pariških ulica.
Društvo bez pespektive
Na tom tragu je i još jedan dobar poznavatelj francuskog društva, naš novinarski doajen Mirko Galić, bivši hrvatski ambasador u Parizu. U ovotjednom razgovoru za N1, Galić je istaknuo da su francuske i europske političke elite godinama zanemarivale društvene probleme, što sada dolazi na naplatu kroz bijes prosvjednika u Francuskoj, ali i širom Europe (prosvjedi se trenutno održavaju i u Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Belgiji, Albaniji).
"Europa žanje ono što je sijala. Ovo nije ništa neočekivano. Nezadovoljstvo je silno, moglo se očekivati da će prijeći u nasilje. To u Francuskoj nije nepoznato, bilo je puno pobuna, događaja koji su završavali velikim nasiljem. To je u kodu francuske politike pa i francuskog naroda. Svi sada glume iznenađenje, iako za iznenađenje nema mjesta. Ovo društvo ne nudi nikakvu perspektivu i normalno je da su se mladi pobunili”, rekao je Galić.
Pojedini analitičari povlače paralele između aktualnih francuskih prosvjeda i Francuske građanske revolucije iz 1789. godine, te ukazuju na Macronovo licemjerje. Naime, iako francuski predsjednik svake godine na dan pada Bastille (14. srpnja) drži trijumfalne govore u kojima slavi tekovine Francuske revolucije – koja je bila neopisivo nasilnija od aktualnih prosvjeda – sada se obrušio na tekuće prosvjede apostrofirajući upravo njihovu nasilnost.
Podsjetimo, Francuskom revolucijom srušeno je feudalno društvo i uspostavljena je republika kao novi tip društvenog uređenja kojeg i danas baštini sav demokratski svijet. Pad Bastille – koji je označio početak te revolucije – i danas je u Francuskoj najveći državni praznik, a ta se revolucija slavi upravo zato što je trajno srušila stari društveni poredak i postavila temelje moderne republikanske Francuske.
Stoga, kad ovih dana francuski prosvjednici ispisuju po fasadama zgrada parolu "Izgori, stari svijete!”, oni samo ponavljaju ono što su njihovi slavni predšasnici učinili prije 237 godina. Nisu oni krivi što bolje od Macrona vide – jer na svojim kostima to osjećaju - da ih je postojeći poredak iznevjerio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....