Nije tajna da mnogi u EU-u priželjkuju pobjedu Kamale Harris, ali neće biti iznenađeni ni u slučaju pobjede Donalda Trumpa. U EU-u se, kažu diplomatski izvori, pripremaju i za jedan i za drugi scenarij.
Ambasadori EU članica su već imali neformalnu raspravu o odnosima s SAD-om nakon izbora. A samo dva dana nakon održavanja tih izbora održat će se i neformalni samit EU-a u Budimpešti koji će biti prva prilika da lideri EU zemalja reagiraju na rezultat američkih izbora. Zanimljivo je da se taj samit EU-a održava u zemlji koja predsjedava Europskom unijom, a čiji lider Viktor Orban otvorena navija za pobjedu Donalda Trumpa.
Za EU će najvažniji testovi u odnosima s SAD-om nakon izbora biti nastavak pomoći Ukrajini, privrženost Amerike NATO-u radi održavanja euroatlantskog savezništva te budući trgovinski odnosi EU-a i SAD-a ako Trump uvede dodatne poreze i carine za uvoz robe iz Europske unije ili uvede subvencije za američke proizvođače kojima će se narušiti pravila tržišnog natjecanja.
Upravo u iščekivanju ishoda američkih izbora, EU radi na jačanju "strateške autonomije" kako bi što manje ovisio drugima, pa i od Amerike. U tom smjeru idu i napori za jačanje vojnih kapaciteta Europske unije. Obrambena moć EU-a je na preniskoj razini i to priznaju u EU-u. Udio EU zemalja u zajedničkim vojnim kapacitetima NATO-a je tek oko 20 posto, iako su samo četiri od 27 zemalja EU-a izvan NATO-a. I to redom male zemlje poput Malte i Cipra, te Irske i Austrije. Sve druge su i članice NATO-a.
Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji se nada pobjedi i još jednom mandatu na čelu Bijele kuće, znao je prijetiti da će uskratiti jamstva saveznicima u NATO-u u slučaju napada od strane Rusije. Takve prijetnje nisu nove, ali ipak ih treba shvatiti ozbiljno. I nije Trump jedini koji iz SAD-a upozorava na to. On doduše ima svoj neprihvatljiv način izražavanja, ali su i njegovi prethodnici upozoravali da europski partneri moraju znatno više ulagati u obranu. Ipak u NATO-u su se na vrijeme pripremili i ne očekuju značajne promjene u pristupu SAD-a, pogotovo ne nakon što je velik broj članica NATO-a povećao ulaganja u obranu i u tome prešao ciljanih 2 posto BDP-a.
Ulaganje u obranu EU-a je komplementarno s NATO-om i tu nema konkurencije. Iako je američka veleposlanica u NATO-u Julianne Smith upozorila da bi inzistiranje EU-a da zemlje članice kupuju oružje EU proizvodnje moglo biti problematično, ako se doista želi brza i učinkovita nabava modernog naoružanja.
Jačanje EU-a automatski znači i jačanje NATO-a jer države članice imaju jednu vojsku, a ne više njih.
Nova Europska komisija, ali i budući predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa, imaju već dobru podlogu za nastavak rada na jačanju obrambenih kapaciteta EU-a jer je u protekle dvije godine puno toga napravljeno. Oni žele nastaviti u tom pravcu.
Najvažniji će pritom biti pristup Francuske. Pariz je već preuzeo vodeću ulogu u jačanju onoga što se naziva "strateška autonomija". Pariz tu vidi i sjajnu priliku za svoju vojnu industriju, a s druge strane, nakon Brexita, Francuska je jedina EU nuklearna sila i jedina stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. Upravo će Francuska biti posebno zainteresirana za pristup koji će nova Europska komisija imati prema obrambenoj politici. Imenovanje povjerenika za obranu je signal da će i to biti prioritet EU-a. Međutim, EU želi računati na nastavak savezništva s SAD-om kao najvažnijim saveznikom i partnerom i nakon ovih izbora.