StoryEditorOCM
SvijetDr. Giorgio Palù

Ekskluzivni intervju s vrhunskim svjetskim virusologom: Koronavirus je iznimno pametan, ulazi duboko u pluća. On će sam odlučiti kad je dosta...

1. ožujka 2020. - 22:51

Ako itko u svijetu zna i može objasniti pojavnost koronavirusa, sedmog po redu, i trenutačnu situaciju koja se sada zbiva diljem zemaljske kugle, onda je to prof. dr. Giorgio Palù, najpoznatiji talijanski i jedan od najpoznatijih svjetskih mikrobiologa i virusologa.

Prof. dr. Palù je, među ostalim, ravnatelj Mikrobiologije i virusologije Sveučilišta u Padovi, direktor Instituta za mikrobiologiju i virusologiju, bivši je dekan Medicinskog fakulteta u Padovi, profesor na Philadelphia University, predsjednik Europske udruge virusologa...

S njim smo razgovarali posredstvom dr. Nele Sršen, poznate hrvatske liječnice, kirurginje koja živi u Padovi i radi u Sveučilišnoj bolnici u Padovi, a koja je također, u jednom dijelu teksta, bila naša sugovornica.
Inače, dr. Sršen je proteklih dana “histerije u Italiji” bila na dispoziciji Slobodnoj Dalmaciji i svojim je “izvještavanjem” iz Italije umnogome pridonijela da čitatelji “Slobodne” steknu potpuniji uvid na aktualna događanja na sjeveru Italije.

Zanimalo nas je, uz ostalo, može li se koronavirus širiti na bilo koji drugi način, osim kapljičnim putem...

- Prema onome što za sada znamo, može se širiti isključivo zrakom - kapljično. Virus može neko vrijeme, nekoliko sati, preživjeti na površini, pa se, dakle, čovjek može zaraziti dirajući te površine na kojima je prisutan virus. Naime, ako dira površine i nakon toga rukama dira usta, nos ili oči, može se zaraziti. Ako je viremija u tijeku (prisutnost virusa u krvi), tada se virus prenosi krvlju - govori prof. dr. Palù.

Već poprilično dugo koronavirus opterećuje svjetsku javnost. U samom početku, tamo oko 8. prosinca prošle godine, kada se virus prvi put pojavio u Wuhanu, nitko u svijetu gotovo nije ni obraćao pažnju. Tek se ozbiljnije o virusu počelo govoriti i pisati sredinom siječnja ove godine, a sada nema medija ni kutka svijeta gdje se o njemu ne priča. Možete li predvidjeti kada će doći kraj epidemije koronavirusa?

- Nemam svevišnje moći i na to pitanje će nam odgovoriti sam virus. On će sam odlučiti kad je dosta. Ako su točne informacije iz Kine da se kod njih smanjuje broj oboljelih i umrlih, dakle da se zaraza koronavirusom lagano spušta s vrhunca, onda se po meni epidemija polako gasi. Takve informacije donosi i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija). Podsjećam da smo 2009. godine imali jednu pandemiju koja je došla iz Meksika i koja je trajala oko tri mjeseca - kaže prof. dr. Palù.

Mutira li ovaj virus?

- Ovaj virus ima jedan enzim 3’ - 5’ ezonukleaza, ima najveći RNK (ribonukleinska kiselina) od svih virusa koje poznajemo. On je u mogućnosti ispravljati svoje “pogreške”, po čemu se razlikuje od drugih virusa (gripa, HIV). Svaka replikacija (umnažanje) nosi po koju pogrešku svakih deset tisuća nukleotida, što zovemo mutacijom. Ovaj virus se “ispravlja” sam sa svojim enzimima. To je jedini virus RNK koji ima sposobnost rekombinacije (kada se ponovno umnaža).

To je nešto slično kao što se događa u embriju koji uzima malo genoma od tate, a malo od mame. Enzim 3 ‘- 5’ ezonukleaza ne ispravlja sve pogreške, nisu svemoćni, ali važno je naglasiti da mutira puno manje od virusa gripe ili HIV-a. Dosadašnja istraživanja govore da je mutirao minimalno, što je jako dobro, jer su puno veće mogućnosti da se cjepivo otkrije što prije - pojašnjava prof. dr. Palù.

image
Giorgio Palu-viruslog You tube/Universita di Padova

Od kada se pojavio koronavirus, traju rasprave o tome je li to nova, za sada nepoznata gripa, za koje nema cjepiva, odnosno je li zaraza koronavirusom opasnija od zaraze gripom?

- U ovom slučaju, odnosno u slučaju koronavirusa, govorimo o “intersticijalnom pulmonitisu”. Receptor na koji se veže je ACE 2 koji je prisutan u endotelnim stanicama (stanice endotela koje oblažu krvne žile), malih arteriola (male krvne žile), u plućima, bubrezima, gdje dolazi do razmjene plinova.

Dakle ima tendenciju razviti upalu dubokog respiratornog sustava. Gripa ima svoje receptore u gornjim dišnim organima (naravno da može kao komplikaciju izazvati i upalu pluća).

Sjetimo se kroz povijest kako se ponašao virus gripe, uzrokujući pandemiju 1918. godine (španjolska gripa), 1957. (azijatska gripa), 1968. (Hong Kong), 2009. (svinjska, odnosno pandemijska gripa). Sve su one na početku napravile “nered”, ali su se adaptirale (s obzirom na to da je virus bio parazit, potrebna mu je stanica za preživljavanje).
Ovi su virusi “ostali među nama”, bez posebnih posljedica, a i još su uvijek među nama. Dakle, i povijest nam je dokazala da su se i najopasniji virusi prilagodili čovjeku.

Problemi u testiranju

Koje su sve poznate vrste koronavirusa?

- Mi, ljudska bića imamo dvije vrste, alfa i beta koronavirusa. Danas su mirni, a s vremena na vrijeme uzrokuju upalne procese, kao što mogu biti prehlada, bronhitis...

Dakle, prilagodili su se, kao što sam već rekao, ljudskom biću. Od 1960. godine poznajemo još dva tipa, alfa koronavirus 229 E i beta koronavirus OCI 43. Prije 15 godina, dakle 2005. godine, upoznali smo još i druga dva koronavirusa, alfa NL 63 i beta HKU 1, a interesantno je za alfa NL 63 da ima iste receptore kao što ima SARS i novi virus SARS-COV 2. Taj receptor je ACE 2 koji se nalazi u endotelnim stanicama malih arteriola, s time da se ovaj veže za receptore ACE 2, u visokom dijelu respiratornog sustava i uzrokuje prehladu ili bronhitis. Oni se pojave svake godine i odgovorni su za prehladu i bronhitis.

Svijet je 2009. godine imao pandemiju uzrokovanu virusom H1N1, koji je sličan virusu odgovornom za pandemiju iz 1918. godine. Taj je virus “nestao” do 1957. godine, kada se pojavila “azijatska gripa” (H2N2), da bi se pojavio opet 1977. Od tada nije bio s nama i onda se 2009. godine pretvorio u pandemijsku gripu (svinjska gripa).

Je li moguće da se ista osoba, u kratkom vremenu, dva puta zarazi koronavirusom, budući da iz Japana dolaze informacije da je tamo jedna žena, u mjesec dana, dva puta bila pozitivna na virus, iako je nakon “prve zaraze” bila negativna.

- Vrlo rijetko se to događa. Možda je bio problem u samom testiranju. Nemamo mogućnost za sada još utvrditi imunogenost virusa. To će biti moguće kada se pronađe metoda kojom će se mjeriti seroprevalentnost (stvaranje imunosti, odnosno otpornosti na virus) kod raznih populacija. Za to je još uvijek rano.

Postoje neki lijekovi...

Kakva iskustva imate s eksperimentalnim lijekom “Remdezivir” koji se upotrebljava za koronavirus?

- Analogni adenozin “Remdezivir” bio je primijenjen za liječenje ebole s diskretnim rezultatima. Ebola je virus RNK negativan (što znači da lanac od genoma nije infektivan). RNK od koronavirusa je infektivan (što znači da nije potrebna cijela čestica da bude infektivan) i ako uspije ući u stanicu domaćina, dolazi do infekcije. Mehanizam replikacije (udvostručenje) je drugačiji u oba slučaja.

Dakle, to su pokušaji koji se apliciraju, kao što se apliciraju inhibitori (usporivač) proteaza (enzim koji cijepa proteine) HIV virusa, kao lijekovi za koronavirus. Apliciraju se lijekovi koji funkcioniraju s drugim virusima, ali nitko nam ne govori da u ovom slučaju funkcioniraju. Niti ima studija koje govore o njihovoj efikasnosti.

Pacijenti koji su u Rimu “ozdravili” (kineski bračni par), a koji su primali lijek i ozdravili, moguće da bi ozdravili i bez “Remdezivira”. U svakom slučaju, nije moguće govoriti o statistici, bazirajući se samo na dva-tri slučaja. Kemija bi rekla da nemaju specifičnost.

Postoje neki lijekovi koji su već bili u studiju za SARS i MERS (prošli tjedan je izašao znanstveni rad upravo vezan za eventualnu aplikaciju eksperimentalnog liječenja), dakle uskoro bi trebali biti eksperimentirani. U ovom trenutku upotrebljavamo lijekove koji imaju autorizaciju za aplikaciju, ali za druge indikacije - zaključuje prof. dr. Palù.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2022 02:22