StoryEditorOCM
Svijetamerika

Donirao tijelo majke znanosti, pa doznao da je vojska na njezinu lešu testirala bombe kako bi utvrdila koliku štetu čine

Piše T. J.
22. kolovoza 2026. - 19:34
/Shutterstock
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Kad je Doris Stauffer umrla 2013. godine nakon borbe s Alzheimerovom bolešću, njezin sin Jim vjerovao je da njezina smrt može pomoći drugima. Odlučio je donirati njezino tijelo organizaciji Biological Resource Center (BRC) u Arizoni, uvjeren da će njezini posmrtni ostaci poslužiti medicinskim istraživanjima i možda pridonijeti boljem razumijevanju bolesti od koje je patila.

Godinama poslije doznao je nešto posve drugo: majčino tijelo nije završilo u istraživanju Alzheimerove bolesti, nego je prodano američkoj vojsci i korišteno u pokusu s eksplozivom, osmišljenom za proučavanje učinka improvizirane eksplozivne naprave na ljudsko tijelo. Vijest mu, prema izvještajima Reutersa, nije priopćila institucija kojoj je povjerio majčine ostatke, nego novinar.

Stauffer je tvrdio da je u dokumentaciji izričito odbio mogućnost korištenja tijela u testiranjima s eksplozivom. Doris je, međutim, završila u vojnom pokusu koji je trebao pokazati kakve ozljede eksplozivno sredstvo postavljeno ispod vozila može nanijeti osobi u njemu. Takva upotreba bez dopuštenja obitelji bila je protivna pravilima američke vojske o pribavljanju pristanka za testiranja na posmrtnim ostacima.

Za čovjeka koji je majčinu donaciju doživljavao kao posljednji čin solidarnosti, spoznaja je bila razorna. Umjesto obećanog doprinosa medicini, dobio je sliku sustava u kojemu se tijela i dijelovi tijela mogu preprodavati, dok obitelji često nemaju stvaran uvid u to gdje su završili posmrtni ostaci njihovih najbližih.

BRC je, prema podacima koje je prenio CBS pozivajući se na Reutersovu istragu, za tijela poput Doris Stauffer naplaćivao 5893 dolara. Istraga je pokazala da je tijekom desetljeća rada tvrtka prodala više od 20.000 dijelova tijela prikupljenih od približno 5000 ljudi.

FBI-eva racija i tužbe obitelji

Biological Resource Center zatvoren je nakon istrage, a FBI je 2014. u njegovim prostorijama pronašao teško zanemarene i neidentificirane ljudske ostatke. Svjedočenja i sudski dokumenti opisivali su dijelove tijela pohranjene bez odgovarajuće evidencije, kao i druge prizore koji su šokirali istražitelje.

Vlasnik BRC-a Stephen Gore 2015. godine priznao je krivnju za kazneno djelo povezano s nezakonitim vođenjem poduzeća. U postupku je prihvatio da je njegova tvrtka postupala s donacijama suprotno željama donora te da je isporučivala ljudsko tkivo koje je bilo kontaminirano.

Jim Stauffer bio je među članovima obitelji koji su pokrenuli građansku tužbu protiv BRC-ja i Gorea. Tvrdili su da su bili obmanuti: rečeno im je da će se tijela koristiti za medicinsku edukaciju ili znanstvena istraživanja, dok su pojedini ostaci zapravo prodavani za vojne pokuse, simulacije sudara i eksplozija.

Presuda od 58 milijuna dolara

Porota u Arizoni 2019. godine dosudila je ukupno 58 milijuna dolara odštete za deset osoba od ukupno 21 tužitelja u tom postupku. Od toga je osam milijuna dolara bilo određeno kao naknada štete, a 50 milijuna kao kaznena odšteta.

Presuda nije mogla izbrisati ono što su obitelji doživjele, ali je otvorila ozbiljno pitanje nadzora nad komercijalnim posrednicima u doniranju tijela. U Sjedinjenim Državama doniranje organa podliježe drukčijem i strože uređenom sustavu, dok je područje doniranja cijelih tijela za edukaciju i istraživanje dugo ostavljalo velik prostor različitim pravilima i praksama, osobito kod privatnih posrednika.

Donacija koja traži povjerenje

Slučaj Doris Stauffer ne dovodi u pitanje vrijednost darovanja tijela znanosti. Medicinski fakulteti, kirurški programi i istraživačke institucije godinama se oslanjaju na takve donacije u obrazovanju liječnika i razvoju novih postupaka. Problem nastaje kad se dobrotvorna odluka obitelji pretvori u netransparentan poslovni lanac.

Za Jima Stauffera priča o majci ostala je trajna opomena: pristanak nije formalnost, a obećanje dano ožalošćenoj obitelji ne smije biti tek stavka u ugovoru. Donacija tijela može biti plemenit čin, ali samo ako su svrha, put posmrtnih ostataka i granice dopuštenog korištenja potpuno jasni — i ako se poštuju bez iznimke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. kolovoz 2026 20:22