StoryEditor
SvijetMODERNO ROPSTVO

Danska bajka seksualne robinje: Doveli su me na prevaru i zadužili 42.000 eura. Morala sam spavati s nekoliko klijenata dnevno. Onda je došao on...

Piše PSD
29. listopada 2021. - 12:46

Svake godine tisuće žena iz zemalja u razvoju su dovođene u europske gradove kako bi prodavale svoje tijelo za novac. Jewel, mlada Nigerijka koja je očekivala da će postati njegovateljica, na kraju je uspjela pobjeći zahvaljujući dvama slučajnim susretima, piše BBC.

Jewel (nije njezino pravo ime) opisuje svoj dolazak u Dansku. 'Zahvaljivala sam se Bogu zbog prilike da budem u ovoj zemlji. Veselia sam se početku rada.' Uhvatila je let iz Nigerije misleći da ide tamo njegovati starije ljude. 'Ljudi kojima se trguje prolaze kroz Libiju i obično se voze autobusima i čamcima. Ali ovo je bilo tako dobro organizirano da uopće nije bilo sumnjivo', kaže ona.

Međunarodna organizacija za migracije procijenila je da će 80% nigerijskih žena koje putuju kopnom, a zatim pokušavaju prijeći Mediteran, biti prodano u europsku seksualnu industriju. Jewel je načula za žene koje su, nakon opasnog putovanja, doživjele takvu sudbinu, ali pošto je njenonjezino putovanje započelo u zračnoj luci u Lagosu, bila je uvjerena da ona neće doživjeti isto.

U Kopenhagenu ju je dočekala Nigerijka koja ju je sljedećeg dana odvela u Vesterbro, četvrt crvenih svjetala u Kopenhagenu. 'Gladala sam uokolo tražeći nekakvu bolnicu', sjeća se Jewel. Neko su vrijeme hodali ulicama, a Jewel je rečeno da vodi računa o svom okruženju. 'Tada je žena rekla: Ovdje ćeš raditi. Pogledala sam oko sebe da vidim pokazuje li ona na neku zgradu koju nisam primijetila. Ali ne, mislila je na ulicu kojom smo hodali. Tada mi je rekla da ću biti prostitutka, a ovdje loviti kupce. Cijeli svijet mi se srušio u trenu...'

Jewel je te iste večeri imala jedan slučajan sastanak koji će se kasnije pokazati kao jako važan. Michelle Mildwater iz HopeNow, nevladine organizacije koja podržava trgovane ljude u Danskoj, uočila je malenu, plašljivu dvadesetogodišnju djevojku i dala joj karticu s brojem telefona.

Jewelovina nigerijska šefica, njezina 'madam', rekla joj je da ne vjeruje ovoj Engleskinji s biciklom. Tada je Jewel pronašsvog prvog kupca. 'Čovjek je dao madam 4000 kruna (cca 4000 kuna) da me odvede kući', sjeća se Jewel. 'Vozio me, činilo mi se, zauvijek. Tada nisam govorila jezik i nisam imala pojma što govori, morali smo koristiti Google Translate da bismo komunicirali. Bilo je zastrašujuće.'

Ni u narednim mjesecima Jewelu nije bilo ništa lakše prodavati svoje tijelo za seks. 'Nisam bila dobra u tome. Bila sam ona sramežljiva cura u kutu. Ali uvijek bi me našli jer stalni korisnici takvih usluga znaju kada dođe nova osoba i žele okusiti dio nje.'

Prema posljednjim podacima koje je objavila EU, u 2017./2018. registrirano je više od 14.000 žrtava trgovine ljudima na starom kontinentu. Ali to je samo vrh ledenog brijega, jer predstavlja samo identificirane slučajeve. Polovica žrtava dolazi od izvan EU, a Nigerija je među prvih pet nacionalnosti. Seksualno iskorištavanje i dalje je glavna svrha trgovine ljudima. Prema Europskoj komisiji, u jednoj godini prihodi od toga procjenjuju se na nevjerojatnih 14 milijardi eura.

Ženama koje su primorane da ovako zarađuju novac za život je rečeno da svojim trgovcima duguju ogromne svote za put i smještaj. 'Oni su dužničko roblje', kaže Sine Plambech, viša znanstvenica u Odjelu za migracije na Danskom institutu za međunarodne studije. 'Nigerijke su jedna od skupina seksualnih radnika migranata s najvećim dugom. On može doseći između 10.000 i 60.000 eura. A kada imate takav dug, morate brzo zaraditi puno novca. Ako nemate papire koji vam omogućuju rad, najbrži način da zaradite novac je u seks industriji.'

Jewelini trgovci su joj rekli da će im morati platiti 42.000 eura, u ratama. Kako bi je dodatno zastrašili, pozvali su je na sastanak na groblje, dan prije nego što je odletjela iz Nigerije. 'Bila sam prisiljena dati zakletvu da ću platiti novac bez obzira na sve i da neću otkriti tko me prodao. Ako bi to prekršila, puno loših stvari bi se dogodilo meni i mojoj obitelji.'

Kada je Jewel već bila u Danskoj, trgovci su prijetili njezinoj obitelji u Nigeriji. 'Ti ljudi su ušli u našu kuću i htjeli da moja baka razgovara sa mnom o tome da ih nemam namjeru prijaviti policiji, ili ostati dužna bez da platim. Svaki put kad sam je nazvala, ona je plakala na telefon i podsjećala me da sam sklopila dogovor s tim ljudima. Morala sam platiti kako im se ništa ne bi dogodilo.'

Jewel je bila pod golemim pritiskom pa nije birala klijente koje je opsluživala unutar i između parkiranih automobila na ulicama Vesterbroa ili u njihovim domovima. 'Ne možete reći ne jer postoji 10 ili 15 drugih žena koje gledaju tog istog tipa i žele zaraditi nešto novca te večeri', kaže ona.

Međutim, odlazak s kupcem u njegov dom može biti izuzetno rizičan. 'Mogla sam umrijeti te noći kad sam bila prisiljena ostati u kadi', prisjeća se, još uvijek istraumatizirana. 'Čovjek s kojim sam morala ići kući zamolio me da uđem u kadu pa sam pomislila: Ok, želi da počistim ili tako nešto. Onda je izašao i vratio se s dvije kante leda i bacio ih na mene. A ja sam bila unutra gola usred zime...'

U travnju ove godine, najavljujući novu strategiju za borbu protiv trgovine ljudima, Europska komisija priznala je da su desetogodišnji napori na rješavanju ovog problema uglavnom propali. 'Nekažnjivost počinitelja u EU-u i dalje je prisutna, a broj kaznenih progona i osuda trgovaca ljudima i dalje je nizak", stoji u priopćenju, čineći trgovinu 'zločinima niskog rizika, a visoke dobiti'. Pokušaji da se smanji potražnja za uslugama eksploatiranih žrtava također su propali, dodala je Komisija.

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva kaže da je u godinu dana policija zabilježila 7.779 kaznenih djela modernog ropstva (uključujući radnu eksploataciju i seksualno iskorištavanje), ali je manje od 250 osoba optuženo za ta zlodjela. 

Glavna ulica Vesterbroa, Istedgade, sa mnogim barovima, klubovima i seks shopovima, subotom navečer postaje blješteći cirkus. Grupe muškaraca, često teturajući pod utjecajem alkohola, šeću amo-tamo. Žene koje prodaju seks, većina njih iz Nigerije i istočne Europe, s besprijekornom frizurom i šminkom, odjevene su u pripijenu opremu za teretanu. Malo je pari visokih potpetica i nema stereotipne 'seksi' odjeće.

Michelle Mildwater, koja pruža pomoć stranim prostitutkama u Danskoj više od desetljeća, s vremena na vrijeme obilazi ovo mjesto i daje svoju karticu ženama poput Jewel, nudeći pomoć i savjetovanje. Svjesna je koliko je život na ulici opasan i sjeća se nekoliko nasilnih incidenata u jednom od hotela u četvrti. 'Tamo smo imali niz silovanja', kaže ona. 'Bilo je trenutaka kada bi žena istrčala prelivna krvlju.'

Vikendom danske nevladine organizacije vode usluge za žene koje prodaju seks. Jedna, Reden International, ima kafić u kojem se mogu odmoriti, oporaviti i prezalogajiti između klijenata. U jednoj od sporednih ulica, skupina volontera vodi inicijativu za smanjenje mogućnosti zlostavljanja kakva se ne može vidjeti nigdje drugdje.

Zove se Crveni kombi, jer to i jest - vozilo s krevetom u stražnjem dijelu osvijetljenim svjećicama, i sa spremnim zalihama kondoma i maramica. To je privatni prostor u koji seksualni radnici mogu dovesti klijenta umjesto da odu negdje potencijalno nesigurno. Tijekom cijele noći dolaze prostitutke sa klijentima kako bi koristili kombi, dok volonteri stoje na sigurnoj udaljenosti, ali dovoljno blizu da čuju je li žena u nevolji. Može se koristiti do 28 puta u četverosatnoj smjeni.

Jedna od volonterki Crvenog kombija je Sine Plambech, akademska istraživačica. 'Ove žene imaju probleme koji pokušavaju riješiti - dug, siromaštvo, obitelj, djeca... Moraju raditi. Prodavat će seks htjeli mi to ili ne, tako da im pružamo siguran prostor dok oni ionako rade ono što bi i inače učinili', kaže ona. 'Većina žena ne bi prodavala seks da ne moraju. Možete imati sve te moralne ideje o tome što je dobro za njih, ali one moraju zaraditi novac da bi preživjele.'

Kupnja i prodaja seksa u Danskoj nije nezakonita, ali je za to potrebna radna dozvola. Nesiguran migracijski status mnogih žena koje prodaju seks u Kopenhagenu čini ih ranjivijim i daleko je manje vjerojatno da će prijaviti bilo kakvo zlostavljanje ili nasilje nad njima jer će biti deportirane. Čak i ako se žene identificiraju kao žrtve trgovine ljudima, od njih se očekuje da se vrate u svoje zemlje nakon kratkog razdoblja u sigurnoj kući koju sponzorira vlada.

Nakon četiri mjeseca na ulici, očajna, depresivna i u iskušenju da si oduzme život, Jewel se također nije htjela prijaviti vlastima. Još uvijek je mučio ogroman dug i bojala se za sigurnost sebe i svoje obitelji u Nigeriji. Tada joj se život promijenio. Zvuči otrcano, čak i kao iz bajke, ali Jewel je upoznala Danca i zaljubila se. Na njihovom prvom spoju, nakon romantičnog obroka, sve mu je ispričala. 'To je bio teret koji je morao nositi', kaže sada o čovjeku koji joj je onda postao muž.

Jewel je prestala raditi na ulici, a on joj je pomogao oko tjednih otplata madam. Ali par je trebao nečiji savjet oko izlaska iz tog svijeta. 'Poznaješ li nekoga tko bi timogao pomoći', upitao je njezin dečko? Srećom, Jewel je zadržala karticu koju joj je Michelle Mildwater dala one prve večeri u Vesterbru.

Michelle je uputila Jewela, pomogla joj da se suoči sa svojim demonima i dala joj samopouzdanje da prestane plaćati svojoj svodnici. I na sreću, nije bilo nasilnih posljedica za nju ili njezinu obitelj - možda zato što njezin trgovac ljudima nije pripadao jednoj od velikih transnacionalnih kriminalnih mreža. Sada Jewel čeka ishod svoje prijave za ostanak u Danskoj. U međuvremenu, njen danski je postao tečan i ona i njem muž su dobili dijete. Na vjenčanju joj je Michelle bila kuma. 'Bijeg sa kopenhagenških ulica je jedan od najponosnijih trenutaka u mom životu, u kojem mi je kuma značlajno pomogla', kaže Jewel. Sada se nada da će jednog dana ići u poslovnu školu, a želi se baviti i dobrovoljnim radom pomažući ženama na ulici.

Neposredno prije lockdowna, Michelle , koja je bivša glumica, potaknula je Jewela da napiše priču za predstavu o trgovanoj ženi i izvede je pred publikom u Kopenhagenu. Jewel je to nazvala 'Jedini izlaz je kroz prozor'. 'To je bila moja terapija. Doksam glumila, bila sam nekako... izvan svog tijela. Kao da sam bio dio publike i bila sam jako dirnuta onim što sam vidjela", kaže Jewel. 'Zato što ovo nije samo priča - ovo je ljudska stvarnost.'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2022 19:19