Dan u zatvoru oporbenjaka i velikog Putinovog kritičara: odsječen je od vanjskog svijeta, a ujutro ga budi ruska himna

U sibirskom gradu Omsku u ćeliji broj 9 zatvorske kolonije IK-6 nalazi se novinar i političar Vladimir Kara-Murza kojeg svako jutro u pet sati budi ruska himna sa zvučnika, a čim je čuje ima samo pet minuta prije nego što mu zatvorski čuvari dođu i oduzmu jastuk i madrac, piše Nova.rs o životu u ozloglašenim ruskim zatvorima.

Krevet ostatak dana ne smije koristiti, a ćelija Kara-Murze obojena je u plavo. U sredini su za pod pričvršćeni stol i klupa, a jedine stvari koje je smio zadržati bile su šalica, četkica za zube, ručnik i par papuča. Svjetlo se nikada ne gasi.

Nakon buđenja, kroz mali otvor na vratima ćelije, dobije šalicu čaja i zdjelicu ljepljive kaše od neidentificiranog zrna.

U jednom trenutku Kara-Murzi je bila dopušten 90-minutna "šetnja" po betonskom dvorištu veličine njegove ćelije s metalnom rešetkom umjesto krova, a morao je ruke držati iza leđa.

Zvučnik u njegovoj ćeliji treštao je cijeli dan, ponekad je puštao lokalnu radio stanicu, ponekad monotono ponavljanje pravila kaznene kolonije.

Kamere video nadzora bile su fokusirane na Kara-Murzu danonoćno. Unatoč tome, svakoga bi ga dana u 9 i 17 sati vodili u sobu za pregled. Morao se skinuti dok su mu odjeću i donje rublje prelazili detektorom metala.

Svaki put kad bi mu se obratili, morao se identificirati službenom formulom: "Kara-Murza, Vladimir Vladimirovič, rođen 7. rujna 1981., osuđen prema članku 284.1, dio prvi, 207.3, dio drugi, 275. Datum početka izdržavanja kazne, 22. travnja 2022. Datum završetka kazne, 21. travnja 2047.″.

Od smrti Alekseja Navaljnog, najistaknutijeg ruskog oporbenog vođe, u sličnoj zatvorskoj koloniji na Arktiku, Kara-Murza je postao jedan od najistaknutijih političkih zatvorenika u zemlji.

Poput Navaljnog, Kara-Murza je bio žrtva trovanja Novičokom. Dva puta je pao u komu, 2015. i ponovno 2017. Zbog toga boluje od polineuropatije, bolesti živaca od koje mu trnu noge.

Poput Navaljnog, mogao je ostati u egzilu u inozemstvu, godinama je živio u Americi i također je britanski državljanin. On se, poput Navaljnog, odlučio vratiti u Rusiju, privučen svojim pozivom ruskog intelektualca i odbijanjem da prihvati da Vladimir Putin definira njegovu zemlju.

Nešto više od mjesec dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, vratio se u Moskvu.

Putin je u to vrijeme već potpisao zakon prema kojem je zločin nazivati ​​njegovu "specijalnu vojnu operaciju" ratom, a kamoli je kritizirati. Međutim, Kara-Murza je to otvoreno osudio kao agresorski rat.

Tjedan dana nakon povratka, uhićen je ispred svoje kuće u Moskvi i optužen za širenje "lažnih vijesti" o ratu. Njegovo suđenje za izdaju odvijalo se iza zatvorenih vrata jer je uključivalo ono što Kremlj smatra "državnom tajnom".

Kara-Murza je osuđen na 25 godina zatvora, najdužu kaznu koju trenutno služi neki politički zatvorenik u Rusiji.

Iz vlastite zatvorske ćelije, Navalnji je kaznu opisao kao "osvetu za činjenicu da Kara-Murza nije umro". Kara-Murza je 26. siječnja ove godine prebačen u još strožu kaznenu koloniju udaljenu nekoliko minuta vožnje, koja se od prethodne razlikovala po jednoj znamenki: IK-7.

Ova mjera je poduzeta, kažu dužnosnici, zbog "ozbiljnog administrativnog prekršaja" koji je počinio Kara-Murza jer je propustio poziv za buđenje za kojeg on kaže da nikada nije ni došao.

Kara-Murzi je dopušteno pisati i primati pisma, a olovku može imati svaki dan samo 90 minuta.

“Smisao transfera je sam transfer. Jedna od glavnih karakteristika zatvorskog života je stalna nepredvidljivost, nesigurnost i neizvjesnost ne samo sutra, već i večeras”, rekao je, prenosi Daily Mail.

Kara-Murza je potpuno odsječen od vanjskog svijeta. Od dolaska u zatvor dobio je samo jedan telefonski razgovor s djecom u trajanju od 15 minuta – pet minuta po djetetu, piše Nova.rs.

Kara-Murza kaže da mu je teško čitati.

– Vrlo brzo gubiš koncentraciju, misli ti bježe. Pročitam jednu stranicu i ne razumijem što sam pročitao, napisao je u pismu novinarima.

U 20.30 sati daju mu madrac i jastuk, a sljedećeg dana u pet ujutro ponovno se budi uz zvuk himne.