Sve od ujedinjenja Njemačke 1990. konzervativci i socijaldemokrati redovito su se izmjenjivali na vlasti u Berlinu, kao tradicionalne stranke s najviše glasova. Sve je godinama bilo predvidivo, ali samo do prošle nedjelje. Stranka Ljevica (Die Linke) oslobodila se svojih dosadašnjih okvira istočnih okruga te je izniknula kao stranka s najviše glasova u njemačkoj metropoli, a sve ponajprije zahvaljujući kampanji usmjerenoj na borbu protiv nedostatka stambenog prostora i visokih cijena.
Njemačka Turkinja Elif Eralp tako bi mogla postati prva gradonačelnica Berlina iz redova Ljevice, iako će joj za to trebati koalicijski sporazum sa Zelenima i socijaldemokratima.
"Morat ćemo vidjeti kako će pregovori ići, ali ono što danas doživljavamo već je povijesna prekretnica: Die Linke je postala stranka s najviše glasova u cijelom Berlinu, ne samo u Istočnom, nego i u Zapadnom", izjavio je Gregor Gysi, jedan od najpoznatijih političara Ljevice u intervjuu na televiziji ARD. "Da sam ovo predvidio 1990., preporučili bi me za mentalnu ustanovu, i otišao bih tamo bez oklijevanja", našalio se i na vlastiti račun.
Pobjeda Ljevice predstavlja korak unatrag za tradicionalne stranke naviknule na klackalicu u vlasti kroz razne koalicijske vlade. Konzervativci koji su preuzeli Berlin na ponovljenim izborima 2023., zamijenivši tada socijaldemokrate na mjestu gradonačelnika, sad su izgubili više od devet postotaka podrške. CDU je došao na 18,8 % glasova, dok je stranka Die Linke osvojila 25,7 % (13 postotaka više). U međuvremenu su socijaldemokrati (SPD) postigli svoj najgori rezultat u glavnome gradu Njemačke s 12 posto i tako su pali na peto mjesto, čak i iza AfD-a (16,3 %) i Zelenih (14,3 %).
Rezultat izbora u Berlinu razbija narativ po kojem nezadovoljstvo tradicionalnim strankama u Njemačkoj koristi samo AfD-u: ljudima je očito samo dosta preplaćenih političkih parazita koji su posve zanemarili svoje baze. Stranka Die Linke nastala je relativno nedavno, 2007. godine, i to spajanjem PDS-a - nasljednika službene komunističke stranke Njemačke Demokratske Republike - i WASG-a, stranke koju je 2004. osnovao Oskar Lafontaine nakon odcjepljenja od SPD-a.
Riječ je o socijalističkoj stranci, ali s obzirom na njezino djelomično "honeckerovsko" podrijetlo, često je nazivaju i postkomunističkom strankom. Tijekom 20-ak godina prošla je i ona kroz brojne unutarnje sukobe, od kojih je najnoviji naveo još jednu zvijezdu zadnjih regionalnih izbora, Sahru Wagenknecht, da napusti stranku 2023. kako bi osnovala svoj BSW.
Ljevica je dugo tavorila, a onda je s Janom van Akenom i Heidi Reichinnek kao kandidatima za parlament 2025. doživjela pravi preporod, zalažući se za socijalne mjere i humanitarnu politiku prema izbjeglicama. To je praćeno i uspješnom kampanjom na društvenim mrežama, u kombinaciji s tradicionalnim obilaženjem od vrata do vrata, što je posebno odjeknulo među mlađim biračima. Nije slučajno Die Linke dobio najviše glasova u Berlinu i prikupio devet posto na nacionalnoj razini. Sve skupa učinilo je stranku silom s kojom se itekako treba računati u vladi Friedricha Merza, posebno pri donošenju ustavnih amandmana i osiguravanju izbora sudaca Ustavnog suda.
To je bilo nužno jer konzervativci, socijaldemokrati i Zeleni više nisu imali dvotrećinsku većinu, a sve stranke isključile su ekstremistički AfD kroz "sanitarni kordon" iz svakog oblika suradnje.
CDU se oduvijek protivio i svakoj suradnji s Die Linkeom, nekad možda i agilnije nego s AfD-om. I na nacionalnoj i na regionalnoj razini demokršćani se stalno sukobljavaju s Ljevicom, posebno oko pitanja poput stanovanja, gospodarstva i socijalne politike. I konzervativci i socijaldemokrati zalažu se za poticanje izgradnje novih stambenih blokova kroz različite ciljane mjere, što zahtijeva investitore sa značajnim financijskim sredstvima.
Drugim riječima, na izgradnji novih nekretnina i dalje uglavnom profitiraju već postojeći nekretninski moguli.
Lijeva stranka (Die Linke) želi, međutim, bolju regulaciju cijelog tržišta nekretnina, obračun s prekomjerno visokim najamninama i obvezu velikih privatnih stanodavaca da iznajmljuju barem jednu od svoje tri nekretnine po cijeni pristupačnoj srednjoj klasi. Također se zalažu i za eksproprijaciju velikih nekretninskih tvrtki, a što bi Berlin prisililo na ogromno zaduživanje. Prema anketama, tri od četiri pristaše stranke Ljevica jako pozitivno gledaju na sve ove prijedloge. No protivljenje je rašireno među tradicionalnim strankama i općom (kapitalističkom) populacijom.
Eksproprijacija nekretninskih kompanija, koje raspolažu s više od 3000 stambenih jedinica, bit će jedna od ključnih točaka u pregovorima Ljevice o formiranju koalicijske vlade sa SPD-om i Zelenima. Socijaldemokrati se oštro protive tim planovima, ali potrebna im je Ljevica kako bi s njima i Zelenima formirala vladajuću koaliciju u Mecklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji.
Planovi za stavljanje tisuća novih stambenih jedinica na tržište najma također nailaze na probleme i s Merzovom vladom. Čelnici CDU-a i kancelar imaju namjeru zabraniti izvlaštenje privatnih nekretnina za najam, no njemačka ministrica pravosuđa Stefanie Hubig izrazila je rezervu, priznajući nedavno za novine Handelsblatt da "općenita zabrana izvlaštenja nije moguća".
Unatoč oštrim kritikama Merza i članova zajednice poslodavaca, prvakinja Ljevice u Berlinu Elif Eralp čvrsto stoji pri svojim planovima za priuštivo stanovanje u njemačkoj prijestolnici. "Berlin je jasno glasao za političke promjene, za pristupačan grad u kojem svatko može živjeti dostojanstveno, bez obzira na visinu prihoda ili podrijetlo", izjavila je na konferenciji za novinare, gdje je žestoko branila eksproprijaciju viška stambenog prostora i naglašavala njezinu važnost za grad u kojem 85 posto stanovništva živi u unajmljenim stanovima.
"Savezna vlada odbijena je na zadnjim izborima", izjavila je i Ines Schwerdtner, čelnica Ljevice. "Za nas je njihova poruka vrlo jasna: pokušavaju zaustaviti reforme", poručila je. Kako im ne ide racionalnim argumentima, Ljevicu Merz i društvo sada pokušavaju stigmatizirati optužbama za antisemitizam. Određenih je incidenata bilo tijekom izborne kampanje, no oni su bili mahom inspirirani zločinstvima Države Izrael u Gazi, a ne nekom arhetipskom mržnjom prema židovstvu.
Tri mjeseca prije saveznog stranačkog kongresa pokrajinska organizacija Ljevice u Donjoj Saskoj izazvala je kontroverziju službenom izjavom u kojoj je priopćila: "Ljevica Donje Saske odbacuje danas postojeći cionizam." Čelnica Ljevice Schwerdtner naglasila je potom na stranačkom kongresu da se "nijedna osoba u Njemačkoj nikad više ne smije bojati posjetiti sinagogu ili na ulici nositi jarmulku". Obećala je da će se Ljevica boriti za to da se svaki antisemitizam shvati ozbiljno: "i unutar naše stranke i na ulicama, u nogometnim klubovima, diljem Njemačke".
"Želimo se pozabaviti stvarnim problemom antisemitizma, ali i istovremeno moći kritizirati izraelsku vladu i vojsku. Jer se strašni ratni zločini u Gazi moraju rješavati s istom ozbiljnošću kao i pravi antisemitizam i stvarna mržnja prema Židovima u Njemačkoj", poručila je Ines Schwerdtner.
Čini se da su optužbe za antisemitizam protiv njemačke Ljevice doista maliciozno politički iskonstruirane u trenutku njihova političkog rasta i širenja ideja koje bi mnogim milijarderima uskratile basnoslovni nekretninski profit.
Njemačka pravna država je, za razliku od balkanskih, struktura kojoj se može vjerovati, a u izvješćima Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka (BfV) stranka Ljevica se posljednji put pojavila 2020. godine, i to isključivo u kontekstu antikapitalističkih tendencija i zagovaranja komunističkih idejnih platformi, dok o možebitnim antisemitskim ispadima nigdje nema nikakva traga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....