Deset godina nakon referenduma na kojem su Britanci izglasali izlazak iz Europske unije, a šest godina nakon formalnog napuštanja Unije, u Velikoj Britaniji raste osjećaj da Brexit nije ispunio velika obećanja svojih zagovornika. Ne radi se više samo o biračima koji su 2016. glasali za ostanak: dio ljudi koji su tada zaokružili "Leave" danas otvoreno kaže da bi postupili drukčije.
Referendum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije održan je u četvrtak, 23. lipnja 2016. Za izlazak iz EU-a glasalo je 51,9 posto birača, odnosno 17.410.742 ljudi, dok je 48,1 posto glasalo za ostanak. Izlaznost je bila 72,2 posto. Na referendumu 23. lipnja 2016. Engleska i Wales glasali su za izlazak iz EU-a, dok su Škotska i Sjeverna Irska glasale za ostanak. No ukupni je rezultat bio blago na strani izlaska.
– Žao mi je, prevarili su me, obećali su da će nam biti bolje, a nama je gore. Vidim kako je u EU-u mnogim zemljama dobro, nekako su skupa, a mi smo ostali izvan te cijele priče. I mojim prijateljima koji su glasali za izlazak isto je žao. Mislim da bi, da se referendum održava sada, golema većina bila za ponovni ulazak u Uniju. Ali mislim da novog referenduma neće biti neko vrijeme jer bi nas to učinilo neozbiljnima, ne može se svakih 10 godina organizirati referendum o nečemu ovako ozbiljnom – kaže jedan Britanac.
I poznati britanski novinar Piers Morgan kaže:
- Ja sam bio otvorena uma i glasao sam da ostanemo u Uniji. Ali izašli smo, rečeno je da će Brexit biti sasvim novi svijet, promijenit će sve na bolje, bit ćemo bogatiji... Ja bi prvi rekao da je to uspjelo, ali nije, ovo je prava katastrofa. Ovo je ozljeda koju smo sami sebi nanijeli. Kada je tadašnji premijer David Cameron inicirao referendum bio je uvjeren da će dobiti. A tko je ovo prodao zemlji? Nigel Farage - kaže Morgan koji je Faragea nazvao pogrdnim nazivom “Snake oil salesman”. To bi, prevedeno na naški, značilo prodavač magle, šarlatan, prevarant. U doslovnom prijevodu - prodavač zmijskog ulja.
Njihovo razočaranje proizlazi iz jednostavne usporedbe: obećani su veća kontrola granica, manje birokracije, snažnije gospodarstvo, lakša trgovina s ostatkom svijeta i veći nacionalni suverenitet. Umjesto toga, mnogi Britanci danas vide skuplji život, složenije poslovanje s najvećim trgovinskim partnerom, veće administrativne prepreke, ograničenije mogućnosti za mlade i imigraciju koja nije nestala, nego se samo promijenila njezina struktura. Anketa Europskog vijeća za vanjske odnose, provedena u svibnju 2026. na više od 2000 ispitanika, pokazala je da 57 posto Britanaca sada smatra kako je odlazak iz EU-a bio pogrešna odluka.
Referendum koji je bio više od ekonomije
Brexit je 2016. pobijedio kombinacijom različitih frustracija. Za dio birača bio je glas protiv političke elite u Londonu, osjećaja da zapostavljene industrijske regije nisu imale koristi od globalizacije i protiv dugogodišnjih mjera štednje. Za druge je bio pitanje nacionalnog identiteta i uvjerenja da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo samostalno donositi zakone, pregovarati o trgovinskim sporazumima i upravljati granicama.
Slogan "Take Back Control" ("Vratimo kontrolu") zato je bio izuzetno učinkovit. Nudio je jednostavan odgovor na složen problem: ako se moć vrati iz Bruxellesa u London, Britanija će navodno lakše riješiti vlastite gospodarske i društvene probleme.
No dio birača koji su glasali za izlazak danas zaključuje da su problemi koje su osjećali bili stvarni, ali da Brexit nije bio rješenje. Nejednakost između Londona i ostatka zemlje, pritisak na javno zdravstvo, nedostatak stanova, stagnacija plaća i slaba ulaganja u pojedine regije nisu nastali zbog članstva u EU-u. Izlazak iz Unije te je probleme uglavnom ostavio netaknutima, a nekima je dodao nove.
Gospodarstvo bez obećanog dobitka
Najveće razočaranje odnosi se na gospodarstvo. Brexit nije izazvao trenutačni kolaps, što njegovi branitelji često ističu, ali većina analiza govori o postupnom, kumulativnom gubitku: slabijoj trgovini, manjim ulaganjima i nižoj produktivnosti nego što bi Britanija imala da je ostala članica Unije.
Britanski Ured za proračunsku odgovornost, OBR, dugo procjenjuje da će Brexit dugoročno smanjiti produktivnost zemlje za oko četiri posto, te da će i izvoz i uvoz biti oko čak 15 posto niži nego u scenariju ostanka u EU-u. Ključni problem nisu samo carine, kojih u velikom dijelu trgovine nema, nego takozvane necarinske prepreke: carinske deklaracije, pravila o podrijetlu robe, veterinarske potvrde, regulatorni zahtjevi i dodatni troškovi prijevoza.
Novija akademska istraživanja procjenjuju još veći učinak. Studija objavljena kroz National Bureau of Economic Research procijenila je da je do kraja 2025. britanski BDP bio 6 do 8 posto manji nego što bi bio bez Brexita. Ista analiza navodi da su ulaganja bila 12 do 13 posto niža, dok su zaposlenost i produktivnost bile 3 do 4 posto slabije nego u hipotetskom scenariju ostanka u EU-u. Takve usporedbe ne znače da je BDP pao za 6 do 8 posto u apsolutnom smislu, nego da je gospodarstvo raslo sporije nego što bi inače raslo.
Trgovina je postala složenija, ne slobodnija
Jedno od glavnih obećanja kampanje za izlazak bilo je da će Britanija, oslobođena europskih pravila, brzo sklapati ambiciozne trgovinske sporazume diljem svijeta. Takvi su sporazumi doista potpisani, ali njihov učinak nije nadomjestio prednosti neometane trgovine s EU-om, tržištem koje je zbog geografske blizine i dalje ključno za britanske tvrtke.
Za male i srednje izvoznike problem nije samo veći trošak. Problem je i neizvjesnost. Tvrtka koja je prije Brexita bez većih prepreka slala robu u Francusku, Belgiju ili Njemačku, sada mora pratiti složenija pravila, pribavljati dodatnu dokumentaciju i računati na zastoje na granicama. Kod kvarljive hrane, malih pošiljki i poslova s tankim maržama to može biti presudno.
Mnoge male kompanije zato su smanjile izvoz prema EU-u ili su ga potpuno obustavile. Velike korporacije lakše mogu platiti odvjetnike, carinske stručnjake i logističke timove, ali mali proizvođač sira, dizajnerski studio, lokalna pivovara ili internetski trgovac često ne mogu.
Zagovornici Brexita tvrde da je Britanija sada slobodna odstupiti od europskih propisa. Međutim, poduzeće koje želi prodavati na tržištu EU-a i dalje mora poštovati europska pravila – samo više nema utjecaj na njihovo oblikovanje. Upravo taj paradoks, sloboda od pravila koja se i dalje moraju primjenjivati za izvoz, dio nekadašnjih pobornika izlaska navodi kao dokaz da je obećanje o suverenitetu bilo – lažno.
Kontrola granica nije donijela manje migracije
Imigracija je bila jedno od najosjetljivijih pitanja referendumske kampanje. Mnogi su birači očekivali da će nakon izlaska iz EU-a broj doseljenika znatno pasti jer će završiti sloboda kretanja europskih građana.
Sloboda kretanja doista je ukinuta, no to nije automatski donijelo ono što su birači zamišljali. Britanija je zbog manjka radnika u zdravstvu, socijalnoj skrbi, ugostiteljstvu, poljoprivredi, logistici i drugim sektorima otvorila ili prilagodila vizne režime za radnike iz država izvan EU-a. Rezultat je bio promijenjen obrazac migracije, a ne jednostavno nestajanje migracijskog pitanja.
Prema anketi ECFR-a, 56 posto ispitanika smatra da je postbrexitovski pristup ilegalnim migracijama podbacio, dok je jednak udio podržao obnovu slobode kretanja s EU-om ako bi ona dovela do bližeg trgovinskog odnosa. Drugo istraživanje pokazalo je da dvije trećine Britanaca smatra da Brexit nije donio veću kontrolu nad granicama, a samo 22 posto ispitanika ocijenilo ga je pozitivnim za gospodarstvo.
Dok su se 2016. najčešće spominjali suverenitet i migracija, mnogi Britanci danas puno izravnije osjećaju gubitak slobodnog kretanja. Za mlađe generacije to znači manje jednostavne mogućnosti za studiranje, rad, stažiranje ili život u državama EU-a. Za glazbenike, umjetnike, sportske radnike i male poduzetnike češća putovanja po Europi sada znače vize, dozvole, dokumentaciju i različita nacionalna pravila. Građani su promjenu osjetili i kao turisti. Duža zadržavanja na graničnim prijelazima, pravila o putovnicama, ograničenja boravka od 90 dana unutar 180 dana u schengenskom prostoru te problemi s mobilnim radom postali su dio svakodnevice.
Nije im bolje, štoviše – gore im je!
Problem je i u tome što je referendum bio vođen parolama, a ne detaljnim planom. Poruka da će se novac navodno preusmjeriti u javno zdravstvo, da će se lako sklopiti bolji trgovinski sporazumi i da će migracija pasti zvučala je uvjerljivo, ali se sudarila s ekonomskom stvarnošću. EU nije samo skup političkih institucija, nego i veliko tržište izgrađeno na desetljećima zajedničkih propisa, logistike, investicija i slobodnog kretanja ljudi.
Britanija je izlaskom vratila formalne ovlasti u nekim područjima. Ali te ovlasti ne uklanjaju međuovisnost s kontinentom. Zemlja može sama donositi odluke, no ne može sama odrediti kako će europski kupci, investitori, granične službe i tržišta reagirati na te odluke.
Ljudi uspoređuju ono što im je obećano s onim što vide u računima, na granicama, u poslovanju, u mogućnostima svoje djece i u stanju javnih službi. U toj usporedbi, za značajan dio Britanaca, rezultat je porazan: obećana kontrola došla je s većim troškovima, a osjećaj da im je nakon izlaska bolje – nije došao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....