StoryEditor
Svijetagora

Borba protiv klimatskih promjena nova je kapitalistička revolucija

Piše Ivica Šola
10. veljače 2020. - 12:00
IlustracijaDamjan Tadić/HANZA MEDIA

Jedan od prioriteta Europske unije, i tijekom našeg predsjedanja, borba je protiv klimatskih promjena, sažeta u neologizmima kao “klimatska neutralnost” (!?) ili “Europski zeleni plan”.

O tome je ambiciozno nedavno govorio i naš premijer Andrej Plenković: “Kada gledate današnju europsku političku kartu, zelena ekonomija, pitanje klimatske neutralnosti polako postaje dominantno pitanje svih politika i svih društava zapadnih država članica. Munjevito će se isti procesi odvijati i u Hrvatskoj. Stoga je važno i za političke stranke da preuzmu vodstvo u ovim temama”, rekao je.

Mislim da ovu agendu ne treba zvati “Europski zeleni plan”, već superhikovski zeleni plan.

Uvijek mi je bila sumnjiva ova panika oko klimatskih promjena, ta silna medijska bombardiranost, jer iza te borbe stoje upravo velike globalne korporacije, investitori koji su posvuda zbog histerične potrage za sve većim profitom dijelom devastirali planet.

Krije li se iza ove njihove brige nečista savjest ili nešto drugo, je li “Europski zeleni plan” koji je predstavio naš premijer etički ili ekonomski, potraga uvijek gladnog kapitala za što većom maksimalizacijom? Ovo drugo, a nikakva borba protiv klimatskih promjena ili spašavanje Zemlje od istih onih koji je uništavaju, globalističkih elita.

Ozonska rupa

Podsjećam, još 2010. godine šef radne grupe Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama Ottmar Edenhofer je izjavio: “Treba reći jasno da de facto radimo redistribuciju globalnog bogatstva na temelju klimatskih politika. Međunarodna politika o klimi nema nikakve veze s problemima kao što je ozonska rupa ili deforestacija.”

Dakle, i “Europski zeleni plan”, kao dio globalnog plana pod kapom UN-a i velikih banaka i investitora, jest kapitalistička agenda “redistribucije globalnog bogatstva”, samo se ne kaže kako i komu će se ono redistribuirati. Dobro, i naš premijer je tu prepoznao veliku šansu da se možda i Hrvatska “opari” ako se dobro ušalta u tu “redistribuciju”. No, sumnjam. Plijen će dijeliti ona manjina koja ulaže milijarde u taj zeleni biznis “spašavanja” Zemlje.

William Engdahl je dokazano ozbiljan istraživač. Ni on ni itko ozbiljan ne negira ekološku problematiku. No, on u članku pod jasnim naslovom “Slijedite trag novca unutar klimatskih politika” podsjeća kada je mala Greta, instrumentilizirano dijete od strane globalnog kapitala, u Bruxellesu održala onaj histerični govor o spašavanju Zemlje, kako joj je Juncker poljubio ruku i najavio ulaganje tisuća milijardi u borbi za Zemlju i klimu. Ono što je stari lisac Juncker “zaboravio” reći Greti i novinarima je da ta ulaganja nemaju ništa s motivima male Grete.

Naime, godinu dana prije, na sastanku na vrhu “One Planet” u prisutnosti Bloomberg fundacije, Svjetskog ekonomskog foruma i drugih, “EU Juncker” je potpisao memorandum, sporazum s institucijom zvanom Breakthrough Energy – Europe (BEE), čija će društva imati preferencijalni pristup bilo kojem financiranju, dakle zelenoj lovi, na koju i mi pucamo (o tome više ovdje.).

Uvlačenje u laži

No, tko su članovi te asocijacije BEE? Evo: Richard Branson (Virgin Air), Ray Dalio (Bridgewater Associates), Bill Gates, Jack Ma (Alibaba), Julian Robertson (Tiger Management, gigant hedge fondova), David Rubenstein (utemeljitelj Carlyle Group), Masayoshi Son (utemeljitelj japanske Softbank), George Soros (predsjednik Soros Fund Management LLC, stari opet nanjušio lovu), princ Al-Walid bin Talal, i notorna lopina tuđih podataka Mark Zuckerberg. Sve njih, koji se kupaju u milijardama, srce i duša boli za Zemlju, za ekologiju...

Zato Engdahl zaključuje: “Ne dajte se uvući u laž. Kada se najutjecajnije multinacionalke i investitori, među kojima BlackRock i Goldman Sachs, Ujedinjeni narodi, Svjetska banka... uprežu u zelenu agendu, dolazi vrijeme da pogledamo što se krije iza zavjese. Zaključak koji se nameće je da je klima samo igla koja se koristi kako bi se reorganizirale globalne financije.”

Dakle, Engdahl je došao do zaključka koji je 2010. izrekao niže citirani Ottmar Edenhofer pri UN-u, o novoj globalnoj redistribuciji bogatstva, čitaj prestrojavanju globalnog kapitalizma na novoj, tzv. zelenoj paradigmi. Cilj nije nikakav ekološki, već globalni kapitalizam ulazi u novu fazu, pri čemu je talambasanje o klimatskim promjenama tek dimna zavjesa nove kapitalističke revolucije.

Oni isti koji su uništavali prirodu i ambijent, danas je opet iskorištavaju tako da je “spašavaju”. Zato od toga neće biti ništa, osim što će sirotinji nametati ekološke poreze, pa će im onda naplaćivati skupu zelenu energiju koju su tim istim porezima financirali. Tu priču već smo vidjeli na Macronu i žutim prslucima koji su ustali protiv “Superhik zelenog kapitalizma”. Sve vodi BEE, kratica za, očito, ovčje blejanje i ovce koje trebaju ošišati.

A Zemlja? Ništa, kao u onom stihu Arsena Dedića: “Vrtjet će se Zemlja k’o i prije!”

#EKOLOGIJA

Izdvojeno