Što se to događa s demokratima i njihovom navikom da s debelim zakašnjenjem obraćaju naciji?
To što je Kamala Harris s nekoliko sati zakašnjenja održala govor nakon izbornog poraza (zbog kojega su je u američkim medijima žestoko kritizirali) bilo je gore čak i od notornog nepojavljivanja Hillary Clinton u izbornoj noći 2016. Polusatno kašnjenje Joea Bidena na obraćanje naciji bilo je relativno kratko, ali još uvijek vrlo neodgovorno, piše Poppy Coburn u kolumni za britanski Telegraph.
Nakon uvjerljive pobjede Donalda Trumpa, prirodno je da Ameriku zanima što njihov još uvijek aktualni predsjednik misli o cijelom slučaju. Možda je pristaše MAGA-e nazvao "smećem" nekoliko dana prije zatvaranja birališta, ali svašta se može dogoditi u tjedan dana.
Stoga ćete se možda razočarati kada saznate da je Bidenov govor bio neuobičajeno precizan te je trajao nešto manje od deset minuta. Nakon obveznog kimanja stoljećima dugom eksperimentu američkog samoupravljanja, predsjednik je priznao da "volja naroda uvijek prevladava" s izrazito optimističnim izrazom lica.
Uputio je apel za jedinstvom, za nastavak "borbe za dušu Amerike" uz poštovanje institucija koje povezuju naciju. Moglo se osjetiti da je slabo prikriveno upozorenje da se poštuje integritet izbora i dužnosnika, koji na njima rade, upereno prema protivničkoj strani, ali se jednako tako moglo primijeniti na paranoju progresivnih aktivista, koji ne žele prihvatiti stvarnost Trumpove pobjede.
“Odustajanje je neoprostivo”, šapatom je izgovorio vremešni Biden, prestar da bude otac nacije. Dok je namigivao osoblju, izgledao je 10 godina mlađe i govorio jasnoćom kakvu je rijetko pokazivao u zadnjem dijelu svoje kampanje.
Bilo je teško oteti se dojmu da smo vidjeli najsretniju verziju Bidena u dugo, dugo vremena, piše kolumnistica Telegrapha. To ne bi trebalo biti iznenađenje. Bilo bi nemoguće da Joe Biden ne osjetio određeni stupanj zluradosti zbog ishoda izbora. Dok je Kamala Harris u sklopu kampanje obilazila Ameriku, Biden je u finišu predsjedničkog mandata bio ostavljen po strani, tumarajući po Bijeloj kući.
Demokrati su zauzeli shizofren pristup ulozi sadašnjeg predsjednika u Harrisinoj kampanji. U početku im je bilo drago što je učinio državničku stvar i stajao po strani, a Harris je u intervjuu rekla da ne postoji ijedna stvar koju bi učinila drugačije da je ona bila Biden.
Jedinstvo nije moglo dugo trajati: operativci kampanje podsjetili su se da Bidenova očita senilnost nije bila jedini razlog zbog kojeg je bio prisiljen predati uzde Kamali Harris.
Popularnost administracije bila je na najnižoj razini, a mnogi su bidenomiju doživljavali kao bidenflaciju. Harris je počela naglašavati da njezino predsjedništvo neće biti "nastavak Joea Bidena". Biden je bio stvorenje koje je trebalo prezirati, u najmanju ruku ignorirati: činilo se da je čak i prva dama izbjegavala spominjanje svog supruga u govorima u swing državama.
Sve je bilo uzalud. Stroj Demokratske stranke neslavno je zakazao protiv Trumpa. Kamalina kampanja radosti nije uspjela nadahnuti; prikupljene milijarde dolara mogle su isto tako biti bačene u Atlantik. Možda je Bidenova kampanja bila u pravu kada je sugerirala da je prebacivanje kandidatu manje popularnom od sadašnjeg predsjednika bila glupa stvar.
Joe Biden će zbog okončanja mandata u Bijeloj kući lakše preživjeti nadolazeće mjesece. Dok se stranka kanibalizira, velika bi utjeha mogla biti povlačenje u osobne odaje i pronalaženje puta do predsjedničke knjižnice. K vragu svi oni - Obama, Harris, Pelosi. Barem se može tješiti da je jednom uspio pobijediti Trumpa. To je bilo više nego što su ikad uspjeli.
