Dok se svijet suočava s geopolitičkim napetostima i sve većim i većim izdvajanjima za naoružanje, jedna europska otočna nacija sa sjevera Atlantika prkosi modernim sigurnosnim trendovima. Riječ je o Islandu, službeno najmirnijom zemljom na svijetu, koja taj slavni sigurnosni naslov na Globalnom indeksu mira drži već godinama.
Vjerovali ili ne, na Islandu redovna policija uopće ne nosi vatreno oružje, država nema operativnu vojsku, a unatoč svemu tome, jedna je od država osnivačica NATO saveza! Zasigurno se pitate, koja je tajna mirnog sna u zemlji s tisuću vulkana, gejzira i ledenjaka?
Sigurnosna oaza
Kada posjetite Reykjavik, jedna od prvih stvari koju ćete primijetiti jest opuštenost lokalnih policajaca (Lögreglan) koji ulicama patroliraju praznoga opasača. Umjesto vatrenim oružjem opremljeni su palicama i suzavcem. Jedina jedinica koja ima pristup vatrenom oružju je specijalna taktička ekipa poznata kao "Viking squad" (Víkingasveitin), no oni se pozivaju isključivo u iznimno rijetkim i ekstremnim situacijama.
Razlog zašto policija ne nosi oružje leži u nevjerojatno niskoj stopi kriminala, nasilni zločini na Islandu praktički su rijetkost, a ubojstava je toliko malo da se svako od njih tjednima i tjednima analizira u medijima, s osjećajem dubokog društvenog šoka. Islanđani imaju golemo povjerenje u svoju policiju, a sami policajci u zajednici djeluju više kao pomagači, nego li organi reda.
Također, Island je jedina članica NATO saveza koja nema vlastite kopnene trupe, mornaricu niti ratno zrakoplovstvo, jedina obrambena formacija koju posjeduju je Obalna straža (Landhelgisgæsla Íslands), koja upravlja s nekoliko brodova i helikoptera, zadužena za nadzor mora, misije spašavanja i patroliranje ribarskim zonama.
Kada se 1949. godine osnivao Sjevernoatlantski savez, Island je bio u specifičnoj poziciji, nisu imali vojnu moć, ali su imali ono najvažnije - savršen strateški položaj usred sjevernog Atlantika, ključan za kontrolu pomorskih puteva između Sjeverne Amerike i Europe.
Iako nema svoje vojnike, Island je punopravna i cijenjena članica NATO saveza, njihov doprinos savezu ne mjeri se u tenkovima, već u infrastrukturi i financiranju civilnih projekata NATO-a, dok je njihova obrana osigurana kroz jasne međunarodne sporazume koji joj jamče sigurnost. Budući da Island nema borbene avione, ostale članice NATO-a (poput SAD-a, Danske, Njemačke i drugih) rotiraju se nekoliko puta godišnje u zračnoj bazi Keflavík kako bi čuvale i patrolirale islandskim nebom, a od davne 1951. godine u primjeni je i Obrambeni sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama, prema kojem je "svjetski policajac" pruzeo obvezu obrane otoka u slučaju vanjskih napada. Također, američka vojska je desetljećima imala veliku bazu na otoku, koja je zatvorena 2006. godine, no sporazum je i dalje na snazi.
Pitate se, u čemu je doista tajna islandskog mira?
Stručnjaci i sociolozi često ističu da islandski mir ne dolazi iz nedostatka prijetnji, već iz same strukture njihovog društva. Island ima malu populaciju (oko 390 tisuća stanovnika), u kojoj se ljudi međusobno poznaju i oslanjaju jedni na druge kroz povijest borbe s teškim prirodnim uvjetima i vulkanima.
Isto tako, u zemlji praktički ne postoje klasne podjele, a stopa pismenosti i obrazovanja među najvišima su na svijetu. Ekonomska stabilnost, snažan socijalni sustav i nulta tolerancija na korupciju stvorili su društvo u kojem nema plodnog tla za razvoj kriminala.
Dok ostatak Europe raspravlja o vojnim proračunima, Island ostaje živući dokaz da se visoka razina sigurnosti i stabilnosti, umjesto oružjem, može postići povjerenjem, jednakošću i diplomacijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....