Može li jedan tenk i dalje biti dovoljno dobar za borbu na dvije posve različite bojišnice? To je dilema s kojom se suočava američka vojska dok se bavi dizajniranjem tenka nove generacije koji može sudjelovati u borbama i u Europi i na Pacifiku.
Suparnici na obje bojišnice - prije svega Rusija i Kina - proučavaju američka oklopna vozila i način njihove uporabe te razvijaju oružje kako bi im se suprotstavili. Glavni borbeni tenk američke vojske, Abrams M-1, sada se suočava s dva glavna problema.
Prvi problem je taj što je riječ o starom dizajnu iz doba Hladnog rata.
"Abrams M-1 neće dominirati bojištem 2040. godine. Sve prednosti M1 u pokretljivosti, vatrenoj moći i zaštiti su u opasnosti – ocijenilo je znanstveno savjetodavno tijelo vojske Army Science Board, u nedavnom izvješću o oklopnim vozilima nove generacije.
Drugi problem je taj što je Abrams težak 70 tona i dizajniran je za borbu na ravnicama Europe, a ne u džunglama i udaljenim otocima Pacifika. Ovaj se tjedan pojavila prva fotografija ovog američkog tenka u ukrajinskoj službi, a ne očekuje se da će značajno promijeniti dinamiku rata. M1 nije imun na ruske mine, topništvo, protutenkovske projektile niti na dronove natovarene eksplozivom. No, ako je prethodno iskustvo Ukrajine s tenkovima zapadne proizvodnje pokazatelj, mnogo manje tenkista će poginuti boreći se u Abramsima nego što bi poginuli da uđu u bitku u sovjetskim tenkovima koji i dalje čine većinu ukrajinske tenkovske snage, kao i svu tenkovsku snagu Rusije. To je zato što su Abramsi i drugi tenkovi iz NATO-a - njemački Leopard 2 i britanski Challenger 2 - izgrađeni za zaštitu.
Većina njihove municije pohranjuje se u posebno dizajnirane i odvojene odjeljke. No, budući je daleko teži od ruskih ekvivalenata i modela iz sovjetske ere koje Ukrajina koristi, ukrajinski vojni planeri moraju se pobrinuti da Abramsi mogu prelaziti mostove koji nisu dizajnirani za tenk te težine te osigurati goleme količine goriva koje guta njegov motor.
U svojoj analizi Bussines Insider podsjeća kako je M-1 dizajniran još sredinom 1970-ih i trebao bi biti zamijenjen kako se američko vojno prilagođava eri u kojoj oružja poput bespilotnih letjelica i pametnih artiljerijskih granata predstavljaju nove prijetnje oklopima. No, čak i dok suparnici nadograđuju svoje tenkove i protutenkovsko oružje, veliki je izazov postići slogu među američkim stručnjacima oko toga kako bi tenk prilagođen globalnim operacijama trebao izgledati.
Tenkovi su izumljeni u Britaniji, bili su predvodnici nacističkog blitzkriega, u ogromnim količinama su ih proizveli Rusi i Amerikanci, a i danas su među ključnim oružjima u ratu između Rusije i Ukrajine. No, tijekom Pacifičkih ratova 20. stoljeća, kako na otocima tako i u kontinentalnoj istočnoj Aziji, tenkovi su često igrali sekundarnu ulogu u bitkama koje su uglavnom vodile pješadije na teškom, nepristupačnom terenu ili na plažama i pri obali s valovima. Japan je koristio mali broj oklopnih vozila protiv slabo naoružanih kineskih trupa u Kinesko-japanskom ratu od 1937. do 1945. Britanske trupe su 1942., bile šokirane kada su japanski oklopi prodrli kroz "neprobojnu" džunglu na Malajskom poluotoku. Tenkovi američke vojske pružali su vrijednu vatrenu podršku protiv ukopanih Japanaca i obavljali sličnu ulogu u Korejskom i Vijetnamskom ratu.
„Sposobnosti tenkova i oklopnih vozila na Pacifiku apsolutno su neophodne za izvođenje operacija na ograničenom terenu izjavio je novinarima u rujnu general Charles Flynn, zapovjednik američke vojske na Pacifiku.
Army Science Board navodi da, ako se vojska ozbiljno namjerava pripremiti za sukob na Pacifiku, borbena vozila pete generacije - zamjena za Abrams, kao i borbeno vozilo pješaštva Bradley – trebaju biti dovoljno lagana da se lako transportiraju i opskrbljuju morem i zrakom. Jer i najbolji je tenk beskoristan ako ne može doći do bojnog polja.
Army Science Board podsjeća kako je Abrams M1 ranjiv na djelovanje bespilotnih letjelica, kao i pojedinih protutenkovskih projektila koji napadaju odozgo, a njegov oklop mogli bi probiti topovi od 125 milimetara na ruskim T-90 i kineskim tenkovima Type 99. U izvješću se navodi i da je previše Abramsa bilo izvan stroja zbog problema s održavanjem, ali čak i da ih je dovoljno dostupno „on sa svojih 70 tona više nije taktički, operativno ili strateški mobilan‘. Naknadno opremanje spremnika novim tehnologijama, poput robotike i automatizacije, bilo bi beskorisno kao i očekivati da će ‘nova tehnologija maksimalno poboljšati vozilo iz 1980-ih‘, tvrdi se u izvješću. Ugradnja nove tehnologije na zastarjeli tenk također bi malo pomogla u borbi protiv napretka u protutenkovskim navođenim projektilima, poput kineske Red Arrow 12. Ipak, ni vojni stručnjaci ne vjeruju da će autonomni robotski tenkovi biti održiva alternativa do 2040. To znači da bi američki tenk sljedeće generacije trebao biti vozilo s posadom koje je lakše od Abramsa, ali i s boljom zaštitom od naprednih prijetnji.
Američki znanstveni odbor vojske napravio je analizu i ponudio alternativu.
Tenk od 60 tona s kupolom od 130 milimetara i posadom od tri osobe? Nije dovoljno mobilan. Laki tenk od 40 tona s teškim topom? Nema dovoljno zaštite.
Čini se da je najviše interesa pobudio koncept ‘robotskog pomoćnika‘, vozila od 30 tona i naoružanog hipersoničnim projektilima koji bi pratio tenkove s posadom.
Vojska je provela dva desetljeća u potrazi za oklopnjakom sljedeće generacije, još od debakla Future Combat Systema ranih 2000-ih. Trenutačni projekti uključuju XM30 - zamjenu za Bradley, koji teži 50 i više tona - i četrdeset tonski M10 Booker, koji se može, ali i ne mora smatrati lakim tenkom. Hoće li ova vozila zadovoljiti zahtjeve i za Pacifik i za Europu, to će se tek vidjeti.
