stdClass Object
(
[id] => 1222501
[title] => Američka dužnosnica izlanula kako bi se Rusi povukli da je Ukrajina odbacila ideju o ulasku u NATO. ‘SAD to nikad neće dozvoliti, boriti će se do zadnjeg Ukrajinca‘, kaže Chomsky
[alias] => americka-duznosnica-izlanula-kako-bi-se-rusi-povukli-da-je-ukrajina-odbacila-ideju-o-ulasku-u-nato-sad-to-nikad-nece-dozvoliti-boriti-ce-se-do-zadnjeg-ukrajinca-kaze-chomsky
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Noam Chomsky, američki jezikoslovac, filozof, pisac i politički aktivist je, gostujući u emisiji Useful idiots, usporedio rat u Ukrajini s onim u Afganistanu 80-tih u kojem je Amerika podupirala talibane u borbi protiv Sovjetskog saveza.
- SSSR je tada shvatio da je učinio pogrešku i htio se povući, što im SAD nije bio spreman dozvoliti. Tadašnji UN-ov ambasador Andres Cordova, koji je rukovodio pregovorima, je potvrdio da su se Amerikanci željeli boriti ‘do zadnjeg Afganistanca‘. U posljednjim godinama ruske okupacije se situacija u toj zemlji stabilizirala, naročito oko Kabula. Žene su radile i nosile što ih je volja i imale poslove. Osim kada bi ima pristaše Gulbuddina Hekmatyara, američkog saveznika, bacali kiselinu u lice.
Roderick Braithwaite, britanski diplomat, je rekao da su mu Afganistanci, pri posjetu toj zemlji 2006., kazali da su im najbolje godine života bile one prije nego su Rusi napustili područje. Posebno su cijenili Muhameda Nadžibulaha, predsjednika s ruskom potporom kojeg su kasnije ubili mudžahedini. Zbigniew Brzezinski, savjetnik predsjednika Cartera, koji je nagovarao predsjednika da podupre talibane protiv reformista, je godinama nakon što je zemlja devastirana rekao da je vrijedilo jer su tako oslabili Sovjete.
Trenutna politika SAD-a u Ukrajini je produžiti rat i blokirati pregovore. Cilj je pritom jasan, a to je značajno oslabiti Rusiju. Uz to, potrebno je da američki građani budu što slabije informirani. Na primjer, koliko Amerikanaca zna da je, nekoliko tjedana prije početka rata, ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov rekao da je cijeli problem u NATO-ovom širenju na istok. Možda je to stvarno mislio, a možda nije. Ali trebalo je probati spriječiti rat i napraviti od Ukrajine neutralnu zonu, kao što su Austrija ili Meksiko kojima je zabranjeno pridružiti se neprijateljskim vojnim savezima - ispričao je Chomsky.
---
---
A da je Chomsky upravu je, slučajno ili namjerno, potvrdila Fiona Hill, bivša dužnosnica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost specijalizirana za ruske i europske poslove. Naime, ona je u nedavnom članku za Foreign Affairs napisala: ‘Prema više bivših američkih dužnosnika s kojima smo razgovarali u travnju 2022., činilo se da su se ruski i ukrajinski pregovarači provizorno dogovorili oko nacrta privremene nagodbe; Rusija će se povući na svoje pozicije od prije 23. veljače, kada je kontrolirala dio Donbasa i cijeli Krim, a Ukrajina zauzvrat neće tražiti članstvo u NATO-u, umjesto čega će dobiti sigurnosne garancije nekoliko zemalja.‘
Chomsky je, u maniri jezikoslovca što jest, prokomentirao i lingvističko nasilje koje tenzije oko ovog rata nameću.
- Ako ste cijenjeni novinar i hoćete pisati o ruskoj invaziji na Ukrajinu, morate je nazvati ‘ničim izazvanom ruskom invazijom‘. To je jedna jako interesantna fraza koja se nikad prije nije upotrebljavala. Ako pogledate američki napad na Irak, kojeg nije isprovociralo nešto što je stvarno postojalo, to se nikad nije nazivalo ničim izazvanom američkom invazijom. A zašto se mora tako nazivati? Jer se savršeno dobro zna da je isprovocirana. To ju ne opravdava, ali je isprovocirana, o čemu je govorio čak i šef CIA-e. Desničari poput Roberta Gatesa, ministra obrane Bushove administracije, je rekao da je bezobzirno i ludo pozvati Ukrajinu u NATO, znajući da to ruski lideri neće prihvatiti.
Osvrnuo se i na članak koji je nedavno izašao u Washington Postu, a govori o pozadini čitavog sukoba. U njemu se citira britanskog dužnosnika koji je rekao da su Velika Britanija i SAD bili iznenađeni ruskom invazijom, pošto nije bila odrađena ‘onako kako bi oni to napravili‘, već suzdržanije. ‘Nije se činilo kao nešto što bi racionalna zemlja poduzela‘, izjavio je jedan sugovornik WPJ-a.
- Ove dvije zemlje, kad rade invaziju, unište komunikacijske i energetske sisteme napadnutih, čak i u ograničenom ratu poput onog sa Srbijom. Pobrinu se da ništa ne funkcionira. Zašto Rusi to ne rade tako? Zašto Kijev funkcionira? Jako su iznenađeni - zaključuje Chomsky.
---
indexforum screenshot
---
Na novinarsko pitanje zašto se u zapadnjačkim medijima na protestiranje Rusije oko NATO-ovog širenja gleda kao kukanje i zanovijetanje, Chomsky je ponudio logičnu usporedbu.
- Zamislimo da Kina predvodi ogromni vojni savez, najagresivniji takav savez na svijetu, i šalju napredno oružje u Meksiko, koje cilja prema Sjedinjenim državama i tamo provode vojne vježbe u kojima obučavaju Meksikance. Bi li mi rekli: ‘To ništa ne znači. I onako neće ništa napraviti pa koga briga?‘ Pa i ne baš. Meksiko bi bio raznesen. A možemo se vratiti i na kubansku raketnu krizu. Kennedy je prepoznao da nema prijetnje SAD-u. Da čak i da SSSR ima rakete na Kubi to ništa ne mjenja u vojnoj ravnoteži. Svejedno je bio spreman riskirati totalni rat da ih se rješi.
Osim što je Putin tražio da Rusija uđe u NATO, govori Chomsky, postojao je i prijedlog Gorbačova ozajedničkoom ljudskom europskom domu od Lisabona do Vladivostoka, bez vojnih saveza u kojem bi Europa i Rusija bile jednake i kretale se skupa prema socijalnoj demokraciji. To je bila veoma obećavajuća perspektiva za Europu i SAD se dobro trebao potruditi da je odbaci. Srećom po Washington, Putin, uslijed potpune gluposti, mu je na zlatnom pladnju predao najbolji poklon koji je mogao zamisliti, Europu.
Naveo je kako se, zbog čitave situacije, njemačkocentrični sistem urušava, ali i dešavaju veliki troškovi za Rusiju. Čak i zelena tranzicija, kaže ovaj američki aktivist, zahtijeva ruske minerale.
- Većina svijeta ovo razumije. No američkim liderima i dalje nije jasno zašto nam se ostatak svijeta ne priključi. Pa jer nisu ludi! Je li itko prekinuo veze s Amerikom kad smo ušli u Irak? To je naš rat, nije njihov. Osim toga, redikulizira se naše visoko moralno držanje koje, kao, propagira mir. O čemu ti ljudi govore? Imaju najgori dosje nasilja i agresije na svijetu. Recimo, bombardiranje Srbije nije imalo nikakvog opravdanja. To je napravljeno kako bi se ponizili Rusi, pošto su ovi njihovi saveznici. Libija? Uništi je. Irak? Naravno. I tako dalje...
---
Str/Afp
---
Novinar Aaron Mate je ustvrdio da je američki ambasador pri Ujedinjenim narodima Linda Thomas Greenfield upozorila afričke zemlje da ne kupuju ništa od Rusije osim žita i gnjojiva i prizvao se usporedbe Chomskog o SAD-u kao mafijaškom kumu.
- Da, to je adekvatan model za međunarodne odnose. Ono što se zove ‘kineskom prijetnjom‘ je to što Kina ne prihvaća zapovijedi, za razliku od Europe. SAD okolo vrši zahtijeve kojima se Europa snažno protivi, ali Europljani to samo promatraju. Uzmite primjer Irana. Europa se jako protivila dokidanju pregovora o nuklearnom sporazumu i nije htjela prihvatiti američke sankcije. Prihvatila ih je. Boje se kuma. Ne bez razloga. SAD ih može izbaciti iz međunarodnog financijskog sistema, među ostalim stvarima. Kuba? Cijeli svijet se protivi sankcijama. Osim Izraela. No svi ih se pridržavaju. Ne smiju im slati injekcije za covid jer će se kum naljutiti. To je zastrašujuća zemlja.
Kina ignorira te zapovijedi. Zato se stalno optužuju da prkose međunarodnom poretku temeljenom na pravilima. To je jako zanimljiv koncept. Kina se poziva na međunarodni poredak temeljen na UN-u. SAD to ne prihvača i to iz vrlo dobrog razloga. Jer on zabranjuje američku vanjsku politiku. Eksplicitno piše da se zabranjuje prijetnja sile u međunarodnim poslovima. Možete li se sjetiti američkog predsjednika koji nije prijetio silom? Evo, kod invazije Ukrajine. Svi trebaju govoriti o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima i kako je divan. Pritom se nameće pitanje: Odakle dolaze ta pravila? Iz Washingtona. Zato je to dobra stvar. Mi odredimo pravila, vi im se pokoravate. Ako želite biti poštovani intelektualac, pisac ili novinar, hvaliti ćete međunarodni poredak temeljen na pravilima i osuditi Kineze jer prizivaju ovaj UN-ov.
To ne znači da su oni dobri momci, rade jako puno ružnih stvari, uključujući kršenje međunarodnih prava. Ali to nije ono što brine SAD, koja podupire zemlje koje čine mnogo gore stvari. Ključna činjenica je da su preveliki da bi ih se maltretiralo. Ne prihvaćaju američke zapovijedi nego rade po svom. To se ne može tolerirati. Pritom je SAD jedina zemlja koja je odbila presudu Međunarodnog suda, a koja je optužila Ameriku za, praktički, međunarodni terorizam. Jugoslavija je, nakon bombardiranja, tužila NATO Međunarodnom sudu. Sve druge članice su to prihvatile osim SAD-a i to jer se spominjao genocid. Amerika je sama sebe izuzela iz konvencije o genocidu. Mi imamo pravo počiniti genocid. SAD skoro nikad ne ratificira međunarodne konvencija. A kada i to radi, uvijek postoje neke iznimke. Premoćni smo da bismo odgovarali ikome.
Noam Chomsky, američki jezikoslovac, filozof, pisac i politički aktivist je, gostujući u emisiji Useful idiots, usporedio rat u Ukrajini s onim u Afganistanu 80-tih u kojem je Amerika podupirala talibane u borbi protiv Sovjetskog saveza.
- SSSR je tada shvatio da je učinio pogrešku i htio se povući, što im SAD nije bio spreman dozvoliti. Tadašnji UN-ov ambasador Andres Cordova, koji je rukovodio pregovorima, je potvrdio da su se Amerikanci željeli boriti ‘do zadnjeg Afganistanca‘. U posljednjim godinama ruske okupacije se situacija u toj zemlji stabilizirala, naročito oko Kabula. Žene su radile i nosile što ih je volja i imale poslove. Osim kada bi ima pristaše Gulbuddina Hekmatyara, američkog saveznika, bacali kiselinu u lice.
Roderick Braithwaite, britanski diplomat, je rekao da su mu Afganistanci, pri posjetu toj zemlji 2006., kazali da su im najbolje godine života bile one prije nego su Rusi napustili područje. Posebno su cijenili Muhameda Nadžibulaha, predsjednika s ruskom potporom kojeg su kasnije ubili mudžahedini. Zbigniew Brzezinski, savjetnik predsjednika Cartera, koji je nagovarao predsjednika da podupre talibane protiv reformista, je godinama nakon što je zemlja devastirana rekao da je vrijedilo jer su tako oslabili Sovjete.
Trenutna politika SAD-a u Ukrajini je produžiti rat i blokirati pregovore. Cilj je pritom jasan, a to je značajno oslabiti Rusiju. Uz to, potrebno je da američki građani budu što slabije informirani. Na primjer, koliko Amerikanaca zna da je, nekoliko tjedana prije početka rata, ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov rekao da je cijeli problem u NATO-ovom širenju na istok. Možda je to stvarno mislio, a možda nije. Ali trebalo je probati spriječiti rat i napraviti od Ukrajine neutralnu zonu, kao što su Austrija ili Meksiko kojima je zabranjeno pridružiti se neprijateljskim vojnim savezima - ispričao je Chomsky.
---
---
A da je Chomsky upravu je, slučajno ili namjerno, potvrdila Fiona Hill, bivša dužnosnica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost specijalizirana za ruske i europske poslove. Naime, ona je u nedavnom članku za Foreign Affairs napisala: ‘Prema više bivših američkih dužnosnika s kojima smo razgovarali u travnju 2022., činilo se da su se ruski i ukrajinski pregovarači provizorno dogovorili oko nacrta privremene nagodbe; Rusija će se povući na svoje pozicije od prije 23. veljače, kada je kontrolirala dio Donbasa i cijeli Krim, a Ukrajina zauzvrat neće tražiti članstvo u NATO-u, umjesto čega će dobiti sigurnosne garancije nekoliko zemalja.‘
Chomsky je, u maniri jezikoslovca što jest, prokomentirao i lingvističko nasilje koje tenzije oko ovog rata nameću.
- Ako ste cijenjeni novinar i hoćete pisati o ruskoj invaziji na Ukrajinu, morate je nazvati ‘ničim izazvanom ruskom invazijom‘. To je jedna jako interesantna fraza koja se nikad prije nije upotrebljavala. Ako pogledate američki napad na Irak, kojeg nije isprovociralo nešto što je stvarno postojalo, to se nikad nije nazivalo ničim izazvanom američkom invazijom. A zašto se mora tako nazivati? Jer se savršeno dobro zna da je isprovocirana. To ju ne opravdava, ali je isprovocirana, o čemu je govorio čak i šef CIA-e. Desničari poput Roberta Gatesa, ministra obrane Bushove administracije, je rekao da je bezobzirno i ludo pozvati Ukrajinu u NATO, znajući da to ruski lideri neće prihvatiti.
Osvrnuo se i na članak koji je nedavno izašao u Washington Postu, a govori o pozadini čitavog sukoba. U njemu se citira britanskog dužnosnika koji je rekao da su Velika Britanija i SAD bili iznenađeni ruskom invazijom, pošto nije bila odrađena ‘onako kako bi oni to napravili‘, već suzdržanije. ‘Nije se činilo kao nešto što bi racionalna zemlja poduzela‘, izjavio je jedan sugovornik WPJ-a.
- Ove dvije zemlje, kad rade invaziju, unište komunikacijske i energetske sisteme napadnutih, čak i u ograničenom ratu poput onog sa Srbijom. Pobrinu se da ništa ne funkcionira. Zašto Rusi to ne rade tako? Zašto Kijev funkcionira? Jako su iznenađeni - zaključuje Chomsky.
---
indexforum screenshot
---
Na novinarsko pitanje zašto se u zapadnjačkim medijima na protestiranje Rusije oko NATO-ovog širenja gleda kao kukanje i zanovijetanje, Chomsky je ponudio logičnu usporedbu.
- Zamislimo da Kina predvodi ogromni vojni savez, najagresivniji takav savez na svijetu, i šalju napredno oružje u Meksiko, koje cilja prema Sjedinjenim državama i tamo provode vojne vježbe u kojima obučavaju Meksikance. Bi li mi rekli: ‘To ništa ne znači. I onako neće ništa napraviti pa koga briga?‘ Pa i ne baš. Meksiko bi bio raznesen. A možemo se vratiti i na kubansku raketnu krizu. Kennedy je prepoznao da nema prijetnje SAD-u. Da čak i da SSSR ima rakete na Kubi to ništa ne mjenja u vojnoj ravnoteži. Svejedno je bio spreman riskirati totalni rat da ih se rješi.
Osim što je Putin tražio da Rusija uđe u NATO, govori Chomsky, postojao je i prijedlog Gorbačova ozajedničkoom ljudskom europskom domu od Lisabona do Vladivostoka, bez vojnih saveza u kojem bi Europa i Rusija bile jednake i kretale se skupa prema socijalnoj demokraciji. To je bila veoma obećavajuća perspektiva za Europu i SAD se dobro trebao potruditi da je odbaci. Srećom po Washington, Putin, uslijed potpune gluposti, mu je na zlatnom pladnju predao najbolji poklon koji je mogao zamisliti, Europu.
Naveo je kako se, zbog čitave situacije, njemačkocentrični sistem urušava, ali i dešavaju veliki troškovi za Rusiju. Čak i zelena tranzicija, kaže ovaj američki aktivist, zahtijeva ruske minerale.
- Većina svijeta ovo razumije. No američkim liderima i dalje nije jasno zašto nam se ostatak svijeta ne priključi. Pa jer nisu ludi! Je li itko prekinuo veze s Amerikom kad smo ušli u Irak? To je naš rat, nije njihov. Osim toga, redikulizira se naše visoko moralno držanje koje, kao, propagira mir. O čemu ti ljudi govore? Imaju najgori dosje nasilja i agresije na svijetu. Recimo, bombardiranje Srbije nije imalo nikakvog opravdanja. To je napravljeno kako bi se ponizili Rusi, pošto su ovi njihovi saveznici. Libija? Uništi je. Irak? Naravno. I tako dalje...
---
Str/Afp
---
Novinar Aaron Mate je ustvrdio da je američki ambasador pri Ujedinjenim narodima Linda Thomas Greenfield upozorila afričke zemlje da ne kupuju ništa od Rusije osim žita i gnjojiva i prizvao se usporedbe Chomskog o SAD-u kao mafijaškom kumu.
- Da, to je adekvatan model za međunarodne odnose. Ono što se zove ‘kineskom prijetnjom‘ je to što Kina ne prihvaća zapovijedi, za razliku od Europe. SAD okolo vrši zahtijeve kojima se Europa snažno protivi, ali Europljani to samo promatraju. Uzmite primjer Irana. Europa se jako protivila dokidanju pregovora o nuklearnom sporazumu i nije htjela prihvatiti američke sankcije. Prihvatila ih je. Boje se kuma. Ne bez razloga. SAD ih može izbaciti iz međunarodnog financijskog sistema, među ostalim stvarima. Kuba? Cijeli svijet se protivi sankcijama. Osim Izraela. No svi ih se pridržavaju. Ne smiju im slati injekcije za covid jer će se kum naljutiti. To je zastrašujuća zemlja.
Kina ignorira te zapovijedi. Zato se stalno optužuju da prkose međunarodnom poretku temeljenom na pravilima. To je jako zanimljiv koncept. Kina se poziva na međunarodni poredak temeljen na UN-u. SAD to ne prihvača i to iz vrlo dobrog razloga. Jer on zabranjuje američku vanjsku politiku. Eksplicitno piše da se zabranjuje prijetnja sile u međunarodnim poslovima. Možete li se sjetiti američkog predsjednika koji nije prijetio silom? Evo, kod invazije Ukrajine. Svi trebaju govoriti o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima i kako je divan. Pritom se nameće pitanje: Odakle dolaze ta pravila? Iz Washingtona. Zato je to dobra stvar. Mi odredimo pravila, vi im se pokoravate. Ako želite biti poštovani intelektualac, pisac ili novinar, hvaliti ćete međunarodni poredak temeljen na pravilima i osuditi Kineze jer prizivaju ovaj UN-ov.
To ne znači da su oni dobri momci, rade jako puno ružnih stvari, uključujući kršenje međunarodnih prava. Ali to nije ono što brine SAD, koja podupire zemlje koje čine mnogo gore stvari. Ključna činjenica je da su preveliki da bi ih se maltretiralo. Ne prihvaćaju američke zapovijedi nego rade po svom. To se ne može tolerirati. Pritom je SAD jedina zemlja koja je odbila presudu Međunarodnog suda, a koja je optužila Ameriku za, praktički, međunarodni terorizam. Jugoslavija je, nakon bombardiranja, tužila NATO Međunarodnom sudu. Sve druge članice su to prihvatile osim SAD-a i to jer se spominjao genocid. Amerika je sama sebe izuzela iz konvencije o genocidu. Mi imamo pravo počiniti genocid. SAD skoro nikad ne ratificira međunarodne konvencija. A kada i to radi, uvijek postoje neke iznimke. Premoćni smo da bismo odgovarali ikome.
Američka dužnosnica izlanula kako bi se Rusi povukli da je Ukrajina odbacila ideju o ulasku u NATO. ‘SAD to nikad neće dozvoliti, boriti će se do zadnjeg Ukrajinca‘, kaže Chomsky
Noam Chomsky, američki jezikoslovac, filozof, pisac i politički aktivist je, gostujući u emisiji Useful idiots, usporedio rat u Ukrajini s onim u Afganistanu 80-tih u kojem je Amerika podupirala talibane u borbi protiv Sovjetskog saveza.
- SSSR je tada shvatio da je učinio pogrešku i htio se povući, što im SAD nije bio spreman dozvoliti. Tadašnji UN-ov ambasador Andres Cordova, koji je rukovodio pregovorima, je potvrdio da su se Amerikanci željeli boriti ‘do zadnjeg Afganistanca‘. U posljednjim godinama ruske okupacije se situacija u toj zemlji stabilizirala, naročito oko Kabula. Žene su radile i nosile što ih je volja i imale poslove. Osim kada bi ima pristaše Gulbuddina Hekmatyara, američkog saveznika, bacali kiselinu u lice.
