Ako su ove subote dronovi letjeli nad Ciprom, mogli su registrirati postojanje dva različita Cipra. Sjeverni dio otoka je slavio, a južni dio je komemorirao. Pritom su oba dijela otoka obilježavala isti događaj: 50. godišnjicu turske invazije na sjeverni Cipar.
Tog 20. srpnja 1974. turska vojska je u operaciji Atila napala Cipar u 5:30 ujutro. U vojnom smislu, invazija je bila uspješna: turske snage zauzele su sjevernu trećinu otoka (raselivši oko 40 posto stanovništva), koji je ostao podijeljen sve do danas. Sjeverni dio otoka naseljavaju ciparski Turci, dok je južni dio naseljen pretežno ciparskim Grcima.
Linija razdvajanja pretvorena je u tampon zonu koju već desetljećima čuvaju mirovne snage UN-a. Ta linija prolazi čitavim otokom od zapada prema istoku, presijecajući i glavni grad Nikoziju, koja tako spada u kategoriju podijeljenih gradova, kao što su Bejrut, Mostar ili Belfast.
Na obilježavanje 50. godišnjice invazije došla su oba čelnika nekoć zaraćenih strana – i turski predsjednik Recep Tayyip Edogan i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis. Nisu se sreli, jer je svak došao na svoj dio otoka: Erdogan je na sjeveru slavio s Ersinom Tatarom, predsjednikom samoproglašene Turske Republike Sjeverni Cipar (TRNC) - koju ne priznaje nitko osim Turske - dok je Mitsotakis na jugu komemorirao s predsjednikom međunarodno priznate Republike Cipar Nikosom Christodoulidesom.
Svi pregovori propali
Današnji ciparski limb odredili su događaji u razdoblju od 1960. godine - kada je otok postao neovisan od britanske kolonijalne uprave – do 1974., kad je tadašnja vojna hunta u Ateni pokušala anektirati otok i ujediniti ga s Grčkom, što je izazvalo žestoki otpor turske zajednice, koja je činila oko 20 posto populacije Cipra. To je i bio „okidač” za tursku invaziju.
Godine 2004. cijeli je otok kao država primljen u Europsku uniju, ali se EU zakoni primjenjuju samo na južnom dijelu, kao dokaz podijeljenosti otoka. Iste te 2004. ciparski Grci su na referendumu odbacili plan ujedinjenja koji su podržali Ujedinjeni narodi, a posljednji krug pregovora propao je 2017. godine.
Međunarodne novinske agencije, čije su ekipe uoči godišnjice invazije posjetile južni dio otoka, zabilježile su među tamošnjim ciparskim Grcima izraženi pesimizam u pogledu šansi za ponovno ujedinjenje otoka.
„Prošlo je 50 godina, a još uvijek nema rješenja i nema nade”, rekao je za AFP Demetris Toumazis, koji je 1974. bio odveden u Tursku kao ratni zarobljenik.
Sukobljene strane imaju suprotne vizije o političkoj budućnosti otoka. Ciparski Grci žele jedinstvenu federaciju – što podržavaju i EU i UN - dok ciparski Turci žele dvije odvojene države. Dakako, obje strane se odlučno protive prijedlogu one druge strane.
„Ni pod kojim uvjetima ne raspravljamo o dvodržavnom rješenju”, rekao je u četvrtak za dpa ciparski predsjednik Christodoulides, a isti stav je u subotu izrazio i grčki premijer Mitsotakis:
„Prošlo je pola stoljeća od nacionalne tragedije Cipra... Mi se zalažemo za europsku državu, ujedinjenu i utemeljenu na rezolucijama UN-a. Bez strane okupacijske vojske”, napisao je Mitsotakis na platformi X.
Nasuprot njima, turski predsjednik Erdogan u subotu je sa sjevernog dijela Cipra poručio da Turska ne može prihvatiti stvaranje jedinstvene ciparske federacije.
„Smatramo da rješenje koje se temelji na jedinstvenoj federalnoj državi na Cipru nije moguće”, rekao je Erdogan.
Prijetnja vođe Hezbollaha
I kao da sve to nije dovoljno problematično, zadnjih mjeseci tenzije između dviju nepomirljivih otočkih zajednica porasle su zbog Palestine. Čelnici ciparskih Turaka optužuju administraciju ciparskih Grka da je od početka rata u Gazi južni dio otoka (na kojem se nalaze dvije britanske zračne baze, Akrotiri na zapadu i Dhekelia na istoku otoka) pretvorila u logističku bazu za Izrael i njegove zapadne saveznike.
Tako je spomenuti predsjednik nepriznate Turske Republike Sjeverni Cipar (TRNC) Ersin Tatar ovog tjedna izjavio za tursku agenciju AA da je od 7. listopada prošle godine vidljiva „povećana vojna aktivnost SAD-a i Britanije na južnom Cipru”, ocijenivši da je uprava ciparskih Grka time „ugrozila 50-godišnji mir na otoku”, jer je otok učinila metom islamističkih organizacija s Bliskog istoka koje se bore za „palestinsku stvar”, a protiv Izraela.
Tatar je time aludirao na nedavno upozorenje vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha, koji je ciparskim vlastima zaprijetio odmazdom ukoliko nastave davati logističke usluge Izraelu i njegovim zapadnim saveznicima.
No, medijske informacije sugeriraju mogućnost da ciparske vlasti nisu ni znale da se njihov otok koristi za napade na palestinski narod.
Naime, nakon što su prošle jeseni britanski mediji objavili da američka avijacija koristi bazu Akrotiri za prijenos oružja u Izrael, a britanska avijacija za pokretanje nadzornih letova zrakoplova Shadow R1 iznad Gaze (radi prikupljanje obavještajnih podataka), ciparski predsjednik Christodoulides je obznanio da nije upoznat s tim činjenicama.
„Nemam takvih informacija, naša se zemlja ne može koristiti kao baza za ratne operacije”, rekao je tada predsjednik Republike Cipar, potvrđujući staru maksimu koja se pripisuje pokojnom američkom diplomatskom magu Henryju Kissingeru: biti neprijatelj SAD-a je opasno, ali biti prijatelj SAD-a je pogubno.