‘Kako to Hrvati rade, a kako mi? Ministar poslije saobraćajke u kojoj je poginula osoba smijenjen za osam sati, a kod nas? Bravo, Hrvati, tako se to radi, vi ste postali država za razliku od Srbije...‘
Sve u ovom tonu popratili su mediji u susjedstvu ekspresnu smjenu ministra obrane Marija Banožića nakon nesreće kod Vinkovaca, a komentatori tim povodom svoju javnost podsjećaju na niz slučajeva koje su skrivili njihovi političari, a da za to nisu odgovarali. Štoviše, neki su zataškali okolnosti događaja i vlastite umiješanosti unatoč upornim pritiscima javnosti.
Ističe se tako slučaj iz 2019. godine kada je u prometnoj nesreći na naplatnim kućicama Doljevac kod Niša poginula 52-godišnja Stanika Gligorijević. Ona je sjedila pozadi u Opelu u koji se, zbog neprilagođene brzine i magle, zabila Škoda Superb u kojoj je bio i Zoran Babić, visoki dužnosnik Srpske napredne stranke i direktor JP Koridora Srbije.
Sudska istraga utvrdila je da je njegov vozač bio za upravljačem automobila, koji je kasnije i osuđen na zatvorsku kaznu, no javnost još ni danas ne zna tko je zapravo vozio i tko je sve u autu bio. Odmah nakon nesreće pojavile su se sumnje da je Škodu vozio Babić, ali predsjednik Aleksandar Vučić je to demantirao i tvrdio da je vidio snimku. Potom je obećavao obitelji stradale žene da će joj pokazati snimku spornih dviju minuta nesreće, ali to nikada nije uradio. Snimka je jednostavno nestala.
"Osim tih spornih minuta na snimci, nije izvađena krv Babiću i njegovu vozaču da se vidi jesu li imali alkohola u krvi. Nisu uzeti otisci s volana da se vidi tko je vozio", revoltirano je izjavljivala Stanikina sestra koja je nakon nesreće ostala invalid. Sin poginule pojavio se ovo ljeto na prosvjedima opozicije u Beogradu, poručujući okupljenima kako je došao tražiti pravdu koju je izgubio onog dana kada mu je majka poginula. "Majku ne mogu vratiti, ali pravdu mogu", poručio je u emotivnom govoru pred Narodnom skupštinom.
U Srbiji su se ovih dana, a također povodom Banožićeve smjene, sjetili i pada vojnog helikoptera 2015. godine kada su poginuli pilot Omer Mehić i kompletna posada s bebom. Za tu tragediju nitko nije odgovarao. Prisjetili su se i ubojstva Olivera Ivanovića, kosovskog političara, ali također i nedavne eskalacije sukoba u Banjskoj, za što, osim poduzetnika i potpredsjednika Srpske liste Milana Radojčića, nitko nije snosio političku odgovornost.
Naposljetku, nakon dvaju masovnih ubojstava prošlog proljeća, osim ministra prosvjete, nitko nije dao ostavku, što se u redovima opozicije smatra skandaloznim primjerom političkog nemorala te ujedno i glavnim razlogom skorašnjih izbora.
S početkom 2000-ih pa sve do dolaska Vučića na vlast 2012. godine bilo je nekoliko suprotnih primjera kojih se političari iz današnje opozicije sa sjetom prisjećaju. Među ostalim, to je ostavka nekadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi DOS-a Dragana Veselinova. On je 2003. godine nakon nesreće, koju je u centru Beograda izazvao njegov vozač i u kojoj je poginula mlada žena, pod pritiskom javnosti podnio ostavku. A sjedio je pozadi i praktično nikakve veze nije imao s izazivanjem nesreće.
Koliko god nostalgični bili za vremenima kada je u njih bilo kakve takve političke kulture, naši susjedi ipak pretjeruju u pohvalama Hrvatskoj. U nas je pregršt sličnih primjera ignoriranja etičnosti, ali i zakona te javnog interesa. Na žalost, tek smrt nedužnog čovjeka na cesti nedaleko od Vinkovaca bila je crta koja se nije mogla prijeći.