Srbijanski vožd Aleksandar Vučić nastavlja svoju uhodanu politiku dvostrukih stolica i interesnoga laviranja između Rusije i Zapada. Nakon samita za Ukrajinu u Dubrovniku i niza sastanaka s europskim i američkim dužnosnicima radi jačanja srbijansko-euroatlanskih veza, uputio je odmah i recipročne izraze ljubavi prema Moskvi.
Svaka čast EU-u i njihovim obećanim novcima, no zima je na pragu i treba se pobrinuti za dovoljne količine Putinova jeftinog plina.
Nedjelju je Vučić započeo zaklinjanjem da je na sastanku s visokim europskim i američkim dužnosnicima ponovio opredjeljenost Srbije za EU integracije, a potom je dan nastavio telefonskim razgovorom s Putinom. Pohvalio se i na društvenim mrežama kako je ujutro imao ‘odličan sastanak‘ s pomoćnikom američkog državnog tajnika Jamesom O‘Brienom i dužnosnicom vanjskopolitičke agencije EU-a Angelinom Eichhorst, a popodne još bolji ‘čvenk‘ preko žice sa slavnim Vladimirom Vladimirovičem.
„Izrazio sam nadu, baš kao i prije dvije i pol godine, da Srbija neće uvoditi sankcije Ruskoj Federaciji", objavio je Vučić na Instagram profilu. Putinu je zahvalio za „sve što je učinio da Rusija i ove zime osigura dovoljne količine plina za Srbiju".
Srbija je rusku invaziju na Ukrajinu dočekala u potpunosti ovisna o ruskom plinu. Usprkos višekratnim pozivima EU-a, čiji je kandidat za članstvo, uporno je odbijala uvesti sankcije Moskvi. Prema sporazumu koji su Rusija i Srbija dogovorile tri mjeseca nakon početka Putinove invazije na Ukrajinu, Rusija u prosjeku dostavlja Srbiji 2,2 milijarde kubičnih metara plina godišnje po povlaštenoj cijeni između 300 i 420 dolara za tisuću kubika. Podaci Eurostata govore da je cijena plina za domaćinstva i industriju u Srbiji među najpovoljnijima u čitavoj jugoistočnoj i centralnoj Evropi.
Premda je Vučiću ruski plin i neophodan i drag, u međuvremenu je ipak počeo intenzivno raditi na pronalaženju drugih izvora opskrbljivanja. U EU je na djelu plan da do 2027. ruski plin bude potpuno isključen s tržišta. Svijest o dugoročnoj neodrživosti ruske opskrbe dovela je Srbiju nedavno do ugovora o opskrbi i s Azerbajdžanom od prvog studenoga. Aktom je predviđeno da Srbija iz Azerbajdžana do 2026. godine godišnje uvozi do 400 milijuna kubika, što će joj podmirivati oko 15 posto potreba. Oko osam posto potrebnoga plina Srbija uvozi i iz drugih izvora, uglavnom od kompanija iz Mađarske i Švicarske. Plin iz Azerbajdžana u Srbiju dolazi novim plinovodom kapaciteta 1,8 milijardi kubičnih metara preko Bugarske i Grčke. Riječ je o prvom prekograničnom plinovodu u Srbiji koji nije u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, a financiran je bespovratnim sredstvima Europske unije.
Najavljena potpuna obustava isporuke ruskog plina preko Ukrajine do Europe, a koju su vlasti u Kijevu najavile od 1. siječnja 2025., pretvorit će Srbiju privlačnijom tranzitnom rutom za plin konkurentan Putinovom. To će direktno potkopati interesne plinske rute ruskog Gazproma. Putin je svjestan pitijske zaplotnjačke uloge Vučića i njegovih srbijanskih pomagača u toj igri, te je već pokušao Vučića nagovoriti na novi aranžman o opskrbi između Srbije i Rusije i novi ugovor. To je trebalo biti uglavljeno za par dana na samitu BRICS-a u ruskom Kazanju, međudržavne asocijacije koja okuplja zemlje osnivačice poput Brazila, Rusije, Indije i Kine, ali i Južne Afrike, Irana, Egipta, Etiopije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. No, Vučić je tu moguću stratešku trapulu mudro eskivirao pravdajući se unaprijed dogovorenim obvezama u vrijeme druženja u Kazanju.
Iako je Putin još dominantni srpski partner u energetskom sektoru, njegov kapacitet da zbuni svoje geopolitičke protivnike na zapadnom Balkanu ipak zavise od Vučića kao centralne figure. Vučićeva "geopolitička igra" sa Zapadom itekako je korisna Putinu, premda je svjestan njegove prevrtljivosti i balansiranja između Zapada i Kine i Rusije.
Vučić suradnju s Europskom unijom gradi na litiju prijeko potrebnom njemačkoj autoindustriji, a s Rusijom na jeftinom plinu. Kritične sirovine glavni su aduti u diplomatskim igrama srbijanskog lidera. Parafrazirajući staru srpsku izreku o tome kako netko profiterski prodaje ‘vjeru za večeru‘, moglo bi se zaključiti da je Vučić Putinu još jednom prodao uspješan diplomatski spin za jeftiniji plin, premda je svjestan da sirovine iz njegovih kontingenata neće još dugo teći prema Srbiji.