Sad se vidi, sad se zna zašto je došlo do promjena u vlasništvu međunarodnog Fonda koji je donedavno upravljao preostalim neovisnim medijima u široj regiji. Nova.rs, jedna od rijetkih preostalih medijskih kuća koje kritički propituju sadržaj vlasti u Srbiji, našla se usred izborne kampanje u središtu teške krize i otvorene pobune zaposlenika protiv odluka nove uprave.
Nakon promjena u vlasničkoj strukturi United Medije i ustoličenja novog upravitelja Pedra Vargasa Davida, na čelo redakcije Nove.rs doveden je Marko Stjepanović, dugogodišnji glavni urednik vučićevskog i prorežimskog Blica, zajedno s novinarkom Ivanom Mastilović Jasnić. Dolazak kadrova čija se imena u novinarskim krugovima godinama povezuju s medijima bliskima vlasti u redakciji je shvaćen kao pokušaj neutralizacije kritičkog izvještavanja i kontrole uređivačke politike. Potez Uprave izazvao je odlučnu reakciju zaposlenika: gotovo cijela redakcija portala Nova.rs javno je odbila suradnju s novim vodstvom, ističući u svom priopćenju da dolazak urednika iz prorežimskih medija izravno ugrožava neovisnost njihova rada.
Stjepanović je na otpor odgovorio tvrdnjama da je još od osnivanja sudjelovao u kreiranju koncepta portala te je zaprijetio otkazima svima koji odbiju s njime surađivati, poručivši im da hitno moraju napustiti tvrtku. Nastojeći usprkos prijetnjama sačuvati profesionalni integritet, zaposlenici su upravi ponudili kompromisno rješenje i predložili da upravljanje portalom preuzme njihov dugogodišnji kolega novinar Ranko Pivljanin, trenutačni urednik tiskanog izdanja Nove.
Zanimljivo je da se ova smjena ne događa u nikakvom političkom vakuumu, već usred izborne kampanje: Vučić i njegovi međunarodni partneri se i ne trude sakriti da im je cilj zauzdati glas istine koji bez krzmanja već mjesecima prenosi zahtjeve pobunjenih studenata. Sve se savršeno uklapa i u širi dugogodišnji kontekst pritisaka na slobodu medija u Srbiji. Već godinama medijski stručnjaci upozoravaju na prepoznatljivu strategiju kojom se kritički mediji nastoje oslabiti kroz financijske i regulatorne opstrukcije, promjene vlasničkih struktura uz pomoć odgovarajućeg kapitala, a naposljetku i infiltracijom uredničkih kadrova preuzetih iz sluganskih prorežimskih tabloida radi ublažavanja kritike vlasti. Novinarske udruge u Srbiji, ali i u široj regiji, reagirale su prilično složno u osudi ovog procesa i bile jedinstvene u ocjeni da ovo nije samo kadrovska kriza unutar jedne redakcije, već nastavak sustavnog napada na zadnje utvrde neovisnog novinarstva.
Pobuna protiv oktroiranog Vučićeva propagandista na portalu Nova.rs ostaje do daljnjega još jedan simbol novinarskog otpora koji simpatizerima i propagandistima vlastodržaca odbijaju predati redakcijske prostore bez borbe.
Sličan se proces ranih 1990-ih odvijao i kod nas, u Slobodnoj Dalmaciji.
Sukobi u redakciji portala Nova.rs potaknuli su već priličan interes i regionalne i srbijanske javnosti. Informacije o pokušaju zauzdavanja neovisne uređivačke politike te otporu novinara protiv zavojevača zabilježene su u javnim priopćenjima same redakcije i izvještajima vodećih regionalnih medija. U objavi pod naslovom "Novinari i zaposleni ne žele suradnju sa Markom Stjepanovićem" urednici i novinari portala i tiskanog izdanja poručili su da im je dužnost zaštititi medij koji su podigli na treće mjesto po čitanosti i drugo po povjerenju u Srbiji. Naglasili su da preuzimanje upravljanja od strane urednika prorežimskih medija predstavlja izravno ugrožavanje njihove novinarske i materijalne neovisnosti. Zamjenik glavnog urednika Nova.rs Ratko Femić izravno je tijekom sastanka upitao spornog glodura Stjepanovića kako se osjeća kao "nametnuti i oktroirani urednik", bez podrške više od 50 od ukupno 60 zaposlenih novinara u redakciji. Specijalizirani medijski portal Zaklade Slavko Ćuruvija i televizija N1 detaljno su pratili tijek sastanka na kojem je vlasnik fonda Alpaca Capital, Pedro Vargas David, predstavio Stjepanovića i Ivanu Mastilović Jasnić kao svoje kadrovske odabire.
Beogradski tjednik Vreme analizirao je događaj u širem političkom kontekstu skorih izbora te su zaključili da je riječ o presedanu na srbijanskoj medijskoj sceni: situaciji u kojoj je cjelokupna redakcija pružila otpor novom vlasniku i ponosno odbila prihvaćanje nametnutog urednika. Izvještavajući o toj drami list Serbian Times opisuje sve kao otpor pokušaju političke kontrole jednog od zadnjih slobodnih medijskih prostora u zemlji.
Uloga investicijskog fonda Alpaca Capital i njegovog prvog čovjeka, portugalskog poduzetnika Pedra Vargasa Santosa Davida, postala je još prošlog ljeta jedna od ključnih tema na medijskoj sceni Srbije, ali i šire regije. Njihovo pojavljivanje u ovim krajevima označava dubinsko preslagivanje u vlasništvu ali i načinu upravljanja medijima koji su godinama činili okosnicu politički neovisnog izvještavanja (radi se, između ostaloga, i o televiziji N1 koja je godinama prisutna u Hrvatskoj). U kolovozu ove godine Pedro Vargas David i službeno je upisan u registar kao direktor više ključnih tvrtki i neovisnih medijskih kuća United Medie u Srbiji (uključujući portale i tiskana izdanja poput Nova.rs, N1, Danasa i tjednika Radar). Preuzimanjem upravljačkih funkcija kroz vlasničke udjele i partnerske aranžmane s vlasnicima United Grupe, Alpaca Capital je od financijskog investitora postao izravni operativni upravitelj srbijanskog dijela medijskog portfelja.
Medijski analitičari ističu da pozadina Alpaca Capitala ima značajan političko-financijski kontekst: dovodi ih se u bliske veze s nekadašnjim mađarskim diktatorom Viktorom Orbanom. Pedro Vargas David u poslovnim je i političkim krugovima detektiran kao poduzetnik s bliskim vezama i kapitalom povezanim s desničarskom Orbanovom strankom Fidesz. Alpaca Capital se u Portugalu i u srednjoj Europi i ranije povezivao s dirigiranim preuzimanjem ‘neukroćenih‘ medijskih kuća uz pomoć mađarskih državnih i privatnih fondova. Kritičari su odmah nakon ovih otkrića upozoravali kako je ulazak ovog fonda u srbijanske medije dio šire strategije u kojoj se novcem povezanim s regionalnim političkim centrima moći nastoji ublažiti kritičko izvještavanje. U javnim nastupima i na sastancima po redakcijama Pedro Vargas David, naravno, svoj pristup definira kao „uvođenje balansa, neutralnosti i objektivnog novinarstva". No, sve se to u praksi zasad svodi na nametanje vlastima lojalnih uredničkih timova i pokušaje da se pod krinkom restrukturiranja i promjene uređivačkog koncepta zapravo provode agenda cenzure i smanjenja kritičkih tonova. Očitim spajanjem kapitala iz fondova povezanih s Mađarskom i lokalnih srpskih interesa, neovisne redakcije koje su dosad u Srbiji bile jedine alternative državnim i propagandističkim medijima dovedene su u poziciju očajničke borbe za opstanak zadnjih tragova novinarskog integriteta.
Iz naše hrvatske perspektive valja imati na umu da se prošlog ljeta isti ovaj Pedro Vargas David susreo i s premijerom Andrejem Plenkovićem. Vijest je prvi objavio tjednik Nacional, a kasnije ju je potvrdila i hrvatska Vlada. Iza tog sastanka 30. srpnja u Banskim dvorima krije se također više motiva i političko-medijskih interesa. Službeno objašnjenje Vlade RH je glasilo kako je tema razgovora bila usklađivanje poslovanja s hrvatskim Zakonom o medijima, te o integraciji s kanalom Euronews (Vargasov fond Alpaca Capital posjeduje značajan udio i u Euronewsu, pa se tobože razmatraju opcije jačeg povezivanja tog brenda s domaćim medijskim strukturama). No, kako su Alpaca Capital i Vargas preuzeli značajne upravljačke funkcije i u medijima unutar Adria News Networka, jasno je da je glavni fokus bio na budućoj sudbini televizije N1 u Hrvatskoj, pošto ona već duže vrijeme bezuspješno nastoji dobiti nacionalnu koncesiju za emitiranje.
Ulazak novog vlasnika i njegov izravni dijalog s Banskim dvorima tumači se tako kao pokušaj normalizacije odnosa s vlastima i stabilizacije poslovnog položaja televizije N1 na hrvatskom tržištu.
Nije nevažan ni podatak kako je otac Pedra Vargasa Davida (Mário David) bio dugogodišnji utjecajni zastupnik u Europskom parlamentu i blizak suradnik vodećih političkih figura u Bruxellesu. Mnogi ističu da Vargas koristi svoje visoke europske kontakte u građenju mreže saveznika na zapadnom Balkanu, dok Plenkoviću kao utjecajnom članu Europske pučke stranke (EPP) s druge strane odgovara stabilan odnos s investitorom koji ima značajnu ulogu u europskim medijskim i političkim strukturama. Kakogod, više je nego očito da Pedro Vargas David teži izravnim odnosima (i bliskoj suradnji) s ključnim donositeljima političkih odluka u široj regiji. To što se takva suradnja uglavnom postiže nauštrb gaženja novinarskih sloboda te radnih i materijalnih prava, tim gore za novinare: oni su u rukama vladajuće kaste i njihovih prijatelja ionako samo vjekovni neprijatelji kojih se treba riješiti ili im začepiti usta. A potreba za time naročito je izražena uoči tijesnih i prilično neizvjesnih izbora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....