U Švicarskoj je imao sve - novac, ženu, djecu... Ali srce ga je uvijek vuklo domu, vratio se i jedini je stanovnik sela

– Sretan sam, nekad sam sa sobom popričam, obično navečer, kad legnem, pa zaključim da sam oživio selo, a bilo je mrtvo! Sretan sam bez obzira na muku, tegobe i nevolje koje su me pratile, bez obzira na svakakve i svačije komentare…   

Sam kao prst u udaljenom gorskom selu. Poharanom, opustošenom, zaraslom. Eno ga blizu jednog kilometra u vis od razine mora, ali u bosanskim planinama – 140 zračnih kilometara od najbliže jadranske obale u Makarskom primorju – na prijevoju između Kraljeve Sutjeske pokraj Kaknja i vareške općine, bliže Sutjesci, ali pripada Varešu.

Egzodus Hrvata iz Bosne: ‘Prije rata je bilo svega, a sad nema ničega! Mi smo i modu ganjali prema Zagrebu...‘

Selo se zove Kopijari, on je Viktor, a ovo je priča o povratku i povratniku. Nije to ona...