Beogradska policija još nije pronašla napadače na 38-godišnjeg Nemanju Bojovića zvanog Kemija koji je u utorak navečer propucan u mafijaškom obračunu u Zemunu. Na snazi je policijska akcija Vihor, a pregledavaju se i snimke nadzornih kamera s mjesta napada gdje je uz Bojovića pucano i na njegovog prijatelja Nikolu Kneževića (24). Napadači su bili maskirani kapama, gađali su im u noge a ne u glavu što se smatra posljednjim upozorenjem. Bojović i Knežević tvrde da ne znaju tko je pucao na njih niti im je poznat motiv. A motiva ima sigurno bar milijun.
Kako pišu beogradski mediji, Bojović je sav krvav nakon ranjavanja pozvonio susjedi i tražio da ga primi u stan što je ona i učinila. Inače, Bojović i Knežević su došli kod Kemijine majke kako bi joj pomogli oko priprema za slavu svetog Jovana.
Nemanja Bojović je sin poznatog beogradskog kriminalca Gorana Bojovića zvanog Amonijak, koji je ubijen 1992. godine. Po uzoru na oca, rano je krenuo istim putem beogradskog podzemlja. Poznato je kako je bio blizak s ubijenim navijačima Ljubomirom Kićom Markovićem, kao i Veliborom Dunjićem.
Bojović mlađi ima bogat kriminalni dosje.
Kemija ili kako to u Srbiji kažu „Hemija“ je vrlo aktivan navijač Partizana i jedan od vodećih članova navijačke frakcije "Zabranjeni". O njemu se govori kao o vođi "novog zemunskog klana". Članovi ove kriminalne skupine iz Zemuna uhićeni su 2008. godine zbog planiranja ubojstava pripadnika suparničkog klana. Tada se pisalo da su mladi Zemunci preuzeli sve poslove u tom kraju koje je nekad vodio klan Dušana Spasojevića. S kriminalom su počeli vrlo mladi s 14-15 godina, razvozeći drogu na biciklima i skuterima i prodavajući je vršnjacima. S vremenom pokušavaju zauzeti vodeća mjesta u skupini, pa počinju raditi s većim količinama droge, pljačkaju, a glavni uvjet za napredovanje je bio da budu što suroviji. Zbog sukoba s drugim klanovima oko tržišta droge planirali su ubojstva i sudjelovali u pucnjavama. Kemija je osuđen na šest godina zatvora za trgovinu drogom, pokušaj ubojstva, reketarenje i pljačku.
Nakon izlaska iz zatvora ponovno je bio uhićen, i to u jednom beogradskom kafiću, kada su kod njega pronađeni kokain i speed. Kad nije bio u zatvoru Bojović je uživao u luksuznim destinacijama, što se vidi iz nekoliko fotografija podijeljenih na društvenim mrežama.
Pripadnici novog zemunskog klana i njihovi suradnici opisuju se kao vrlo nasilni - ne samo prema pripadnicima rivalskih kriminalnih skupina, već i prema građanima Zemuna kojeg su smatrali svojim teritorijem.
- U toj skupini je tridesetak momaka. Ulazili su u trgovine i iznuđivali ljude. Nitko od njih to nije smio prijaviti od straha. Smatrali su kako su oni ludi i da će pobiti i njih i njihove obitelji. Spremni su pucati u svakom trenutku. Samo u posljednjih šest mjeseci sudjelovali su u šest pucnjava - navodi sugovornik Blica.
Kemijin otac Goran Bojović bio je vrlo surov Zemunac i visoko je kotirao u srpskom podzemlju. Likvidiran je kad su napadači 1992., ispalili kišu metaka iz automobila dok je Amonijak vozio svoj Mercedes. Mjesec dana kasnije i dva njegova najbolja prijatelja ubijena su vatrenim oružjem iz crnog golfa. U mladosti je bio jedan od najperspektivnijih boksača, no krenuo je kriminalnim putem. Početkom devedesetih je u kockarnici prebio čovjeka udarajući ga pepeljarom po glavi.
Kasnije ga je ranio prijatelj tog mladića, također kriminalac i pripadnik nekadašnje paravojne Srpske garde koja je ubijala po Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata.
