U berbi s posljednjim uzgajivačima hercegovačkog duhana: ‘Niko ti ne brani za svoje potribe imat. Samo, moraš sve i popušit. Sutra će te zezat nek ti nađe kilo duvana‘

Zlate se konci obješeni ko đerdani pred starim kamenim kućama. Crveni se krovna cigla i bjelasaju klesane vace. Suhozidi i ograde, očice su gruba i široka boda. Pod odrinama zaokružile se bobe u još zelene grozdove. Zuje pčele, a psi ne reže. Leže. Cvrčak praši. Zemlja ercegova. Gruđanska Bekija. Mašala!

Naš novinar uz sušene listove duhana, naslonjen na kamene vace: to je prava, iskonska Hercegovina

Božidar Vukičević/Cropix

– Vazda ti je isto: narod ga je nosija, država progonila! Koja god je bila. Gladna čeljad u kući, a dicu valja podizat. Sirotinji nikad i nije bilo mista doli kraj vode, di je rađala paprika, kavoda i bostan: usadiš dugme, nikne odijelo. Svaka ti...