Jezivo suđenje beogradskom podzemlju nanovo je aktualiziralo i pitanja o sponama između najvišeg vodstva Srbije i njezinih nasilnih narko-bandi. Kirurški precizno secirajući svaku etapu njegove dosadašnje vladavine i duboke veze sa srbijanskim kriminalnim miljeom, utjecajni The New York Times donosi dosad najžešću kritiku predsjednika Aleksandra Vučića.
Svoju analizu započeli su poznatom večeri iz ožujka 2021., kad je Vučić zajedno premijerkom i ministrom unutarnjih poslova, gostovao uživo na televiziji te objavio kako ima važnu vijest o uhićenju okrutne bande odgovorne za višestruka ubojstva u Srbiji. Ministar policije upozorio je tada gledatelje da drže djecu podalje od televizora, dok su se na ekranu iza izmjenjivale stravične fotografije odsječenih glava, bezglavih tijela, ruku, nogu... Vučić je govorio polako, često zastajkujući i ozbiljno zureći u stol ispred sebe. Hvalio je policiju i obavještajnu službu koji su istraživali bandu.
„Za dlaku smo izbjegli da i sami budemo ubijeni, rekao je.
„Bila je to šokantna prezentacija, čak i u zemlji poput Srbije, navodi ugledni list. Ovaj je nastup bio tek početak odmotavanja klupka jezivih otkrića.
Velja Nevolja: tempirana bomba za Vučića
U tjednima nakon uhićenja počeli su curiti stravični detalji mafijaških ubojstava u kojim su srpski kriminalci dovodili žrtve u “kuću strave” u predgrađu Beograda. Tamo su ih mučili, komadali tijela, mljeli ih u stroju za meso ili bacali raskomadana trupla u Dunav. Vođa bande bio je nogometni huligan i trgovac kokainom Veljko Belivuk, zvani Velja Nevolja, dobro poznat u cijeloj regiji. Prethodno je bio optužen za ubojstvo i niz drugih teških zločina, ali nikada nije proveo dugo vremena u zatvoru. Pričalo se da ima dobre odnose sa srpskom policijom i obavještajnim službama. On i njegovi ljudi fotografirani su u društvu moćnika uključujući i predsjednikova sina Danila Vučića. Belivuk je na sudskom ročištu iza zatvorenih vrata iznio svoju stranu priče. Kazao je da je njegova banda bila organizirana “za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića”.
„Opisao je neke od zakulisnih poslova za koje je banda tvrdila da ih je radila za vlast, poput zastrašivanja političkih suparnika i sprječavanja navijača da skandiraju protiv Vučića na nogometnim utakmicama - što je prilično važno u zemlji u kojoj stadion može postaviti ili srušiti predsjednika, navodi The New York Times.
Belivuk je upozorio da će, ako Vučić “nastavi postupak protiv njega”, imati još mnogo toga za reći.
Vučić je ljutito osporio bilo kakvu povezanost s ubojicama. U jednom od bizarnih televizijskih intervjua, nekoliko mjeseci nakon uhićenja, tvrdio je da su Belivukovi ljudi od svojih žrtava pravili ljudske ćevape i slali ih Belivukovu šefu Radoju Zviceru. Gledajući u kameru i obraćajući se Zviceru, koji je još u bijegu, Vučić je tada postavio izazov: “Pozivam ga da me ubije!”.
Kako se približavalo suđenje, počele su curiti činjenice o dugogodišnjim vezama između bande i raznih članova Vučićeve administracije, za koje se čini da su je pratili, pomagali i štitili.
Vučićev mračni blizanac
„Belivuk se povremeno doimao kao predsjednikov mračni blizanac, čovjek koji utjelovljuje kriminalnu stranu države koja je u posljednjem desetljeću postajala sve autokratskija“, navodi list i podsjeća kako je Vučić, koji je predsjednik od 2017. i ima ogroman utjecaj na vladajuću stranku u zemlji, dugo govorio da želi voditi svoju zemlju - još uvijek među najsiromašnijima u Europi - prema većem prosperitetu i članstvu u Europskoj uniji.
„U isto vrijeme, on je uništio mnoge demokratske institucije u Srbiji, a mafijaške bande često ostaju nekažnjene. Drugim riječima, afera Belivuk nije samo crna priča o odrubljivanjima glava i kokainu. Gangsterizam koji je cvjetao pod Vučićem, zajedno s povremenim prijetnjama Srbije da će "zaštititi" etničke Srbe u drugim dijelovima regije, mogao bi u konačnici razotkriti rješenje koje je donijelo mir na Balkan 1995. Europljani su toga itekako svjesni, kao i Vladimir Putin, koji ih ima razloga dijeliti i odvraćati. Kremlj ima dugu povijest podrške srpskim nacionalistima i ima više nego ikad motiva - zahvaljujući ratu u Ukrajini - izazivati nevolje na Balkanu”, navodi se u tekstu i dodaje kako rizici za Europu leže dublje od toga: Vučićev brend etničkog šovinizma i demagogije jednak je onome njegova saveznika Putina, a širenje neliberalne demokracije predstavlja jednaku, možda i zlokobniju prijetnju.
Ukazuju kako je slučaj Belivuk otvorio prozor u moguću sumornu budućnost, u kojoj Vučić iznutra podriva europski projekt, gradeći državu u kojoj je demokracija fasada dok se kriminalne bande koriste za širenje straha.
„To je ista taktika koju su koristili ljudi koji su prije tri desetljeća uvalili Balkan u katastrofalan rat, navodi New York Times.
Osim toga, NYT piše da je sudski dokumentirano da su Belivuk i njegova skupina u prethodnih 10 godina dobivali potporu MUP-a Srbije. Dodatno, pojašnjavaju kako tvrdnje da se sve to moglo dogoditi bez Vučićeva znanja izazivaju salve smijeha u Beogradu.
“Vučić ima gotovo potpunu kontrolu nad svim aspektima javnog života – od parlamenta, preko sudova, policije, biznisa... Uhićenje Belivuka i njegove grupe možda je jedna od rijetkih odluka posljednjih godina koju nije kontrolirao, ocjenjuje list. Većina dokaza u ovom slučaju dolazi od tima europskih policijskih dužnosnika koji su slučajno naletjeli na njih. Proveli su dvije godine pokušavajući dešifrirati aplikaciju za slanje telefonskih poruka pod nazivom Sky-ECC, koja je bila omiljeni alat trgovaca kokainom u kontejnerskim lukama sjeverne Europe. Kada su konačno razbili šifru, otkrili su mnogo više od lokalnog kokainskog lanca.
Ispostavilo se da je veliki dio Sky dokaza bio s Balkana, a posebno iz Srbije. Iako je srpska policija naposljetku uhitila Belivuka i njegovu bandu, čini se da su to učinili nevoljko. Nekoliko dana prije uhićenja, njemu i njegovom kolegi bilo je dopušteno je da napuste zemlju i odu u susjednu Crnu Goru, još jedno središte za krijumčarenje droge. Crnogorske vlasti su izjavile da su spriječile pokušaj njihova ubojstva, a tamošnji tužitelj je rekao lokalnim medijima da "određene sigurnosne strukture" u Srbiji stoje iza zavjere, koja je možda osmišljena kako bi se izbjeglo suđenje.
Nogometni huligani
Tijekom Vučićevih devet godina na vlasti, srpski nogometni huligani - i kriminalne skupine koje se preklapaju s njima - bili su upleteni u nestabilnu etničku politiku u regiji i pomogli su potaknuti srpske pobune u drugim balkanskim zemljama. Neki od njih iskazuju lojalnost Rusiji, a neki su se Srbi pridružili paravojnoj skupini Wagner. Jedan od njih prije nekoliko dana objavio je video iz Bahmuta. Autor teksta je u Beogradu razgovarao s Borisom Tadićem, koji je bio predsjednik Srbije od 2004. do 2012., kada je izgubio od Vučićeve stranke. Tadić mu je rekao da je organizirani kriminal u Srbiji postao toliko moćan da je teško znati tko je glavni. Dok je bio na dužnosti, rekao je, bio je zapanjen otkrićem da su kriminalne skupine imale bolju opremu i tehnologiju od policije. Kokainski karteli postali su toliko unosni da su mogli korumpirati bilo koga. Tadić je rekao da se s određenim uspjehom borio protiv mafije te da je Vučić "pomogao da kriminalci dođu na vlast" s uvjerenjem da ih može kontrolirati.
„Bilo je to opasno kockanje - zaključuje The New York Times.
“Vučić je briljantno iskoristio probleme srbijanske mafije, stvarajući ambijent u kojem zamagljena granica između organiziranog kriminala i države ide njemu u prilog - navodi autor Robert F. Worth i naglašava kako bi Belivuk možda ostao manji nasilnik da se njegova kriminalna ‘karijera‘ nije odvijala u vrijeme uspona Aleksandra Vučića.
