Više od godinu dana nakon velikog pomora ribe u Neretvi, uzrok ove ekološke katastrofe dobiva sve jasnije obrise. Prema analizi profesora dr. Muriza Spahića i njegovih suradnika, riba nije stradala zbog uobičajenog onečišćenja vode, nego zbog velike koncentracije plinova koji su se oslobodili naglim ispuštanjem vode iz akumulacije hidroelektrane Ulog kod Kalinovika.
Riječ je o posljedici načina rada hidroelektrane, odnosno takozvanog vršnog opterećenja, pri kojem se u kratkom vremenu ispuštaju velike količine vode kako bi se zadovoljile potrebe za proizvodnjom električne energije. Upravo je takav režim rada, prema objašnjenju profesora Spahića, doveo do toga da se u rijeku ispusti voda iz najdubljeg sloja akumulacije, u kojem se nalaze velike količine štetnih plinova.
Pomor se dogodio u rujnu 2025. godine, nizvodno od strojare hidroelektrane. Prizori su bili dramatični: dio uginule ribe plutao je površinom, dok su se druge ribe zadržale na obalama i granama drveća. Takva raspodjela uginulih životinja, objašnjava Spahić, upućivala je na to da je iz akumulacije pušten snažan vodeni val.
Dodatni pokazatelj onoga što se dogodilo bio je neugodan miris pokvarenih jaja koji su osjetili ribočuvari. Taj je miris karakterističan za sumporovodik, jedan od plinova koji se, prema provedenoj analizi, nalazio u vodi ispuštenoj iz akumulacije.
Profesor Spahić objašnjava da je voda u akumulaciji bila podijeljena u tri sloja, pri čemu je u najdubljem sloju gotovo potpuno nedostajalo kisika. Upravo su se ondje nakupljali plinovi poput metana i sumporovodika, a naglim ispuštanjem vode taj je sloj dospio u riječno korito.
„Riba se ugušila zbog velike količine plinova u vodi koji su nastali ispuštanjem velikih količina vode”, objašnjava Spahić, navodeći da su analizom utvrđeni metan, sumporovodik i dušični dioksid.
Prema njegovim riječima, hidroelektrana je trebala raditi u protočnom režimu, a ne u režimu vršnog opterećenja. Naglo ispuštanje vode iz donjeg, plinovima zasićenog sloja akumulacije izazvalo je uvjete u kojima riba nije mogla preživjeti.
Stručnjaci iz Austrije potvrdili rezultate analize
Kako bi se utvrdilo što se točno dogodilo, u istraživanje su uključeni i stručnjaci iz Beča i Innsbrucka, koji su obavili mjerenja i analizirali stanje na terenu. Njihovi rezultati potvrdili su pretpostavke o uzroku pomora.
Vrijeme pražnjenja akumulacije dodatno je utvrđivano analizom satelitskih snimaka, čime je rekonstruiran događaj i povezan s načinom rada hidroelektrane.
Spahić navodi kako je znanstveni rad o ovoj temi, na kojem je surađivao s kolegama iz Austrije, objavljen u časopisu Acta geographica Bosniae et Herzegovinae.
Posljedice, međutim, nisu se zaustavile na uginuloj ribi. Među stradalim vrstama bile su i mekousna pastrva te bjelonogi rak, obje vrste s Crvene liste, što cijelom događaju daje dodatnu težinu.
„Rijeka je postala beživotna. U njoj riba ne može opstati”, upozorava Spahić.
Posebno ističe uništavanje bentosa, odnosno zajednice organizama koji žive na riječnom dnu i predstavljaju važnu kariku u prehrambenom lancu. Bez tih organizama ribe ostaju bez prirodnog izvora hrane, pa se posljedice pomora ne mogu promatrati samo kroz broj uginulih primjeraka nego i kroz dugoročno narušavanje cijelog riječnog ekosustava.
Odgovornost se prebacuje, a rijeka ostaje bez nadzora
Unatoč rezultatima istraživanja, pitanje odgovornosti još nije riješeno. Prema Spahićevim riječima, vlasnik hidroelektrane ne prihvaća odgovornost, uz obrazloženje da se pomor dogodio izvan samog objekta.
Profesor smatra da je nužno uspostaviti sustavan hidrološki monitoring nizvodno od akumulacije, uz kontinuirano praćenje kvalitete vode i koncentracije plinova. Takav bi nadzor omogućio pravodobno otkrivanje opasnih promjena i sprječavanje ponavljanja slične katastrofe.
Odgovornost za nadzor vidi u institucijama koje upravljaju slivom Jadranskog mora, ali i u nadležnim tijelima susjednog entiteta, na čijem se teritoriju nalazi akumulacija.
Kaže da već godinama upozorava nadležne na opasnosti koje prijete Neretvi, ali da dosad nije dobio odgovor koji bi ulijevao nadu da će problem biti sustavno riješen.
Smatra i da se prije svega mora otvoriti pitanje državne imovine, odnosno pravnog statusa i upravljanja prirodnim resursima na kojima se grade i djeluju hidroenergetski objekti.
Dok se institucije i investitori međusobno ograđuju od odgovornosti, ostaje pitanje koje nadilazi granice jednog entiteta i jedne hidroelektrane: tko će zaštititi Neretvu i spriječiti da se slična ekološka katastrofa ponovi nizvodno, na rijeci o kojoj ovise brojna naselja, riblji fond i cijeli ekosustav sve do njezina ušća u Jadransko more?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....