Psihijatar u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti u Gornjoj Toponici kod Niša Dragan Vukadinović kaže da nije optimist da će se nakon pucnjave u osnovnoj školi na Vračaru išta značajnije promijeniti u srpskom društvu jer "još nije stvorena kritična masa", piše Danas.
“Veliki broj ljudi još uvijek se ne osjeća ugroženo ovim što se dogodilo. Mnogima je to daleko, ‘u Beogradu je, 200 kilometara odavde‘. Kao da u Nišu nema nasilja, nema ubadanja mladih, kao da polovina mladih na tulumima nije pod djelovanjem narkotika. I dokle god držimo glavu u pijesku, ne možemo bolje“, rekao je Vukadinović.
Govoreći o masovnom ubojstvu u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, Vukadinović je rekao da je pogrešno pitanje to što otac, kao zdravstveni radnik, nije ništa vidio.
„Školsko obrazovanje nije garancija da je netko dobar roditelj. Roditelj može postati svatko, ne treba vam ni osobna iskaznica, a kamoli potvrda od liječnika”, naveo je Vukadinović.
Rekao je da izvori agresivnosti kod ljudi, ali i kod djece, mogu biti vrlo različiti, počevši od toga da netko može biti narcisoidna osoba koja ima nerealno dobro mišljenje o sebi i dolazi u sukob s okolinom koja to neće prepoznati. njegova subjektivna procjena.
“Imamo i obitelji u kojima se ispoljavanje agresije prihvaća kao društveni model rješavanja problema. Imate i obitelji iznimno bogatih ljudi koji su svoj kapital stekli iskorištavanjem i zlostavljanjem ljudi oko sebe. Velike su šanse da dijete u takvoj obitelji izraste u grabežljivca koji smišlja i kuje planove kako nekoga prevariti, ubiti i oteti, a da ne bude uhvaćen”, rekao je Vukadinović.
Prema njegovim riječima, zločin za koji je osumnjičen dječak u školi na Vračaru smatra rezultatom "obrazovne dinamike i okruženja".
"Ne možemo reći da je problem u djetetu, jer su djeca ‘amorfna masa‘ koju profiliraju roditelji, škola, sredina, društvo, ulica... Dijete je pokazatelj nesređenog sustava‘, istaknuo je Vukadinović.
U srpskom društvu, dodao je, postoji stav da su djeca uvijek u pravu i "klatno se zaljuljalo iz jedne u drugu krajnost".
„Pretjerana, društveno nesigurna ideja zaštite djece od nasilja u obitelji i školi gurnula je visak u drugom smjeru. Kao društvo silom guramo jednu razinu dječjih prava, a ne osiguravamo društvenu infrastrukturu za valjanu implementaciju tog modela. Zadovoljni smo činjenicom da neka komisija postoji na papiru, a kako ona funkcionira je priča za sebe, rekao je Vukadinović.