Predstojeći izborni proces u Srbiji nije nimalo nalik na uobičajenu demokratsku utakmicu u kojoj se političke opcije nadmeću programima, vizijama i argumentima. Umjesto praznika demokracije, politički život u Vučićevoj despociji u izbornome tjednu pretvorio se u zonu iznimno visokog sigurnosnog rizika, prožetu ozračjem izvanrednog stanja, osudama neistomišljenika, teškim optužbama, policijskim racijama i visoko izraženim strahom od izbijanja masovnih fizičkih sukoba. Učestali incidenti, napadi na aktiviste i neovisne promatrače, formiranje paralelnih biračkih stožera te kontinuirana retorika izvanrednog stanja stvorili su klimu u kojoj se parlamentarni izbori doslovce doživljavaju kao bitka na život i smrt.
Međunarodni alarmi pritom zvone sve glasnije, pa je tako i u analizama renomiranih organizacija, poput švicarske Fundacije Kofi Annan, Srbija ovaj tjedan uvrštena u sam vrh europskih zemalja po riziku od izbornoga nasilja i destruktivne političke eskalacije.
Ugledni pisac Vladimir Arsenijević, koji je u nedjelju gostovao u talk-showu Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u dva", također je uvjeren da poslije izbora Srbiji sigurno slijedi prolijevanje krvi, tko god na njima pobijedio. U visokopolariziranoj naciji, koja je oštro podijeljena na dva podjednako masovna tabora, i emocionalni i egzistencijalni ulozi su ogromni i nitko ne želi postati postizbornim političkim plijenom.
Da je situacija na terenu dosegnula točku usijanja i da se represivni aparat posve neskriveno upleće u izbornu atmosferu, najslikovitije potvrđuje nedavni dramatični slučaj urednika emisije "Slavija info" Ljubomira Stefanovića. Nakon što je na društvenoj mreži X objavio izrazito uznemirujuću tvrdnju da je predsjednik Aleksandar Vučić spreman zapovjediti i pucanje na građane na sam dan izbora, državni aparat reagirao je nesvakidašnjom žestinom. Po nalogu Posebnog odjela za visokotehnološki kriminal Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu, policijske snage opkolile su i detaljno pretražile njegov stan.
Stefanović je izbjegao uhićenje tako što je opazio policijsku blokadu oko svoje zgrade i pravodobno pobjegao, da bi se nakon dva dana skrivanja na sigurnoj lokaciji javio medijima. U svojoj prvoj izjavi naglasio je kako se odlučio na bijeg jer je, poučen prijašnjim negativnim iskustvima s policijom i Sigurnosno-informativnom agencijom, u potpunosti izgubio povjerenje u državne institucije.
Postupak protiv Stefanovića, kojeg se službeno tereti za širenje neopravdane panike, u javnosti je doživljen kao još jedan dokaz selektivne pravde i demonstracije režimske sile. S jedne strane kritičari vlasti i medijski djelatnici ekspresno se procesuiraju i prisiljavaju na bijeg pod optužbama za izazivanje nemira, dok se s druge sustavno ignoriraju stvarni izvori destrukcije i društvenih opasnosti, te prijetnje i pritisci koji dolaze iz Vučićevih stranačkih redova i neformalnih centara moći. Slučaj novinara u bijegu tako je postao simbol duboke nesigurnosti i nepovjerenja koje prožima srbijansko društvo uoči izlaska na birališta, no otkriva i priličnu razinu panike u redovima vlastodržaca.
Ovakav razvoj događaja izravno se nadovezuje na upozorenja vodećih političkih analitičara i dugogodišnjih promatrača političkih prilika u regiji. Poznati novinar i politički komentator Boško Jakšić u razgovoru za Telegram ističe da predstojeći izbori uopće nisu klasični parlamentarni izbori na kojima se tek dijeli 250 zastupničkih mjesta, nego sudbonosno izjašnjavanje o samome sadržaju i sustavu vladavine. Prema njegovim ocjenama, građani na biralištima uskoro odlučuju hoće li Srbija nastaviti kročiti putem autokracije, institucionalnog urušavanja i represije prema potpunoj diktaturi, ili će se uspjeti konačno usmjeriti prema obnovi demokracije, pravne države, medijskih sloboda i neovisnosti pravosuđa.
Jakšić naglašava da su politički blokovi iznimno izjednačeni, što oslikava duboku polarizaciju društva građenu godinama i stvara paradoksalnu te opasnu situaciju.
Ključni izvor straha od izbornog i postizbornog nasilja u Srbiji leži u spoznaji da vladajući režim izbore promatra kao odlučujuću borbu za vlastiti opstanak. U analizama političkih prilika sve se češće upozorava na ulogu takozvanih Vučićevih batinaških odreda i neformalnih skupina lojalnih sustavu koje su poznate pod zbirnim nazivom ćaci. Te strukture, koje su se egzistencijalno zaklele na odanost vladajućoj garnituri, svjesne su da bi gubitak vlasti za njih značio ne samo oproštaj od enormnih privilegija i financijskih resursa, nego i sigurno suočavanje s pravnom odgovornošću i kaznenim progonom.
Zbog toga su spremne upotrijebiti sva raspoloživa sredstva – od otvorenog fizičkog zastrašivanja do izazivanja nereda – kako bi spriječile nepovoljan izborni ishod. Nedavna javna ispovijed jednog od pokajnika iz njihovih redova upozorava i na operaciju masovnog kupovanja glasova za javni novac: spekulira se da će glas na izborima, budući da je svaki presudan, dosegnuti cifru i od nekoliko stotina eura.
Nakon svega čega se Srbija nagledala u posljednjih nekoliko godina, jasno je da prijetnja od fizičkog nasilja na sam izborni dan više nije teoretska mogućnost, nego dobro uhodani obrazac. Već su na prijašnjim izborima zabilježeni slučajevi formiranja takozvanih "paralelnih stožera" u blizini biračkih mjesta, kruženje nepoznatih i maskiranih osoba s kapuljačama koje kontroliraju pristup biralištima, fizički napadi na oporbene aktiviste, bušenje guma na automobilima te napadi na novinare i neovisne promatrače: to je već postao prepoznatljiv dekor izbornog procesa u ataru "Aleksandra Velikog".
Kad građani ili članovi biračkih odbora pokušaju dokumentirati takve incidente, redovito dolazi do obračuna i konfrontacija u kojima policija često reagira suzdržano ili staje na stranu napadača, šaljući opasnu poruku da su nasilnici zapravo pod zaštitom države.
Dodatnu dimenziju rizika danas stvara nikad bolja organiziranost oporbe i angažiranost građanskih i nevladinih inicijativa koje su za ove izbore mobilizirale iznimno gustu mrežu kontrolora, promatrača i pokretnih timova odlučnih pod svaku cijenu spriječiti manipulacije i obraniti izbornu volju. S jedne strane nalazi se vlast koja je, svjesna pada popularnosti, itekako spremna na inženjering i izbornu krađu, dok se s druge strane nalazi motivirana opozicija koja nije spremna prešutno prijeći preko očigledne krađe i nepravde. Izravna konfrontacija ovih ljudi na biračkim mjestima je potencijal za brzu eskalaciju sukoba širom zemlje.
Kad se na sve to doda višemjesečna medijska kampanja u kojoj se politički protivnici u režimskim medijima kontinuirano označavaju kao izdajnici, strani plaćenici i organizatori državnih udara, od svega se stvara vrlo opasan koktel i psihoza samoobrane. U okruženju u kojem je politički dijalog zamijenjen jezikom sile, a novinari prisiljeni na skrivanje pred policijskim patrolama, izborna noć za vikend u Srbiji nosi velika sigurnosna iskušenja. Bez odlučnog i nepristranog djelovanja pravosudnih i policijskih organa te bez hitnog spuštanja zapaljive retorike, Srbija se može u hipu naći na rubu opasnog scenarija u kojem bi prebrojavanje glasova moglo prerasti u dugotrajnu i vrlo nasilnu političku krizu s nesagledivim posljedicama.
Analiza rizika od skorog izbijanja politički motiviranog nasilja u Srbiji ne može biti potpuna bez sagledavanja šireg geopolitičkog konteksta u kojem ruski faktor igra iznimno važnu i potencijalno destabilizirajuću regionalnu ulogu. Neki analitičari već dulje vrijeme upozoravaju na činjenicu da Putinova službena Moskva promatra zapadni Balkan kao ključno područje na kojem se relativno malim ulaganjima, provokacijama i političkim manevrima može stvoriti značajna žarišta i usporiti integracija regije u euroatlantske strukture.
U trenutcima kad se srbijanski režim suočava s opasnošću od gubitka vlasti, općim nezadovoljstvom građana te izjednačenim odnosom političkih snaga na terenu, ruski utjecaj mogao bi odlučiti djelovati kao vjetar u leđa radikalizaciji društva. I pokušati preusmjeriti pozornost s domaćih srbijanskih problema na navodne vanjske neprijatelje.
Mehanizam djelovanja ruskog faktora u Srbiji odvija se kroz nekoliko isprepletenih razina: kroz intenzivno djelovanje informativno-propagandnih kanala, proksi-medija i društvenih mreža, u javni se prostor sustavno plasiraju narativi koji potiču strah, osjećaj kolektivne ugroženosti i povijesni revizionizam. Posebno opasan segment tog utjecaja odnosi se na održavanje režimskih veza s ekstremno desničarskim organizacijama, navijačkim skupinama i paramilitarnim strukturama. Te skupine, koje se u izbornom kontekstu često pojavljuju u ulozi neformalnih grupa za pritisak i batinaških odreda, ujedno služe i kao pogonsko gorivo za širenje antizapadnog raspoloženja: to lako mogu zloupotrijebiti za izazivanje nereda na ulicama ako ishod izbora ne bude po volji vladajućim elitama.
U takvoj konstelaciji, naglo zaoštravanje odnosa s Hrvatskom pojavljuje se kao provjereni i iznimno koristan ispušni ventil za srbijansku vlast. Analitičari ističu kako je podizanje tenzija prema službenom Zagrebu te optuživanje Hrvatske za miješanje u unutarnje stvari Srbije klasičan predizborni manevar stvaranja alibija u vidu dežurnog vanjskog neprijatelja. Optužbe iz samog vrha srbijanske vlasti, prema kojima hrvatske obavještajne službe u suradnji sa zapadnim centrima moći režiraju takozvanu obojenu revoluciju u Beogradu, retorika je kakvu Moskva već godinama koristi za antagonizaciju prema Europi.
I službenoj Moskvi takav razvoj događaja u ovom trenutku u potpunosti odgovara, jer svaka eskalacija na relaciji Beograd – Zagreb izravno minira regionalnu suradnju i nepovratno blokira europski put Srbije. Time se o istom trošku šalje poruka Bruxellesu i Washingtonu da je Balkan područje na kojem Rusija i dalje ima kapacitet izazvati kontroliranu ili nekontroliranu krizu. Nedavna izjava za Večernji list Robina Harrisa, britanskog povjesničara i nekadašnjeg savjetnika premijerke Margaret Thatcher, kako bi Rusija uskoro mogla pokušati gurnuti Srbiju u rat protiv Hrvatske nije došla baš niotkud u ovom trenutku, premda predstavlja tek geopolitičku procjenu i upozorenje, a ne službenu političku stvarnost.
Opasnost od izbornoga nasilja u Srbiji, štoviše, dobiva svoju najopasniju dimenziju upravo na tom spoju unutarnje režimske represije i potencijalnih vanjskopolitičkih manipulacija: miješanjem pritiska na novinare, kritičare i promatrače izbora s narativom o vanjskoj ugroženosti Srbije od strane Hrvatske i Zapada, stvara se eksplozivni koktel koji može biti jako destruktivan i izvan granica same Srbije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....