StoryEditor
RegijaTALIBANIZACIJA ISLAMA

Sarajevska islamska feministkinja o šerijatu: ‘Postoje precizni dokazi da poslanik Muhamed nikada nije udario ženu, a u slučaju konflikta bi se udaljio‘

Piše Silvana Uzinić
21. rujna 2021. - 11:38

Što je to šerijatsko pravo na kakvo se pozivaju talibani u Afganistanu, kako je moguće takvo tumačenje svetih spisa, odnosno takva drastična razlika u tumačenjima jedne religije? Je li točno da u Kur'anu postoji uporište za toliko obespravljenje žena o kakvom čitamo posljednjih dana u vijestima iz Afganistana? Tko je i kada, na osnovi čega, mogao propisati da žene nemaju pravo na školovanje, na hodanje ulicom bez muške pratnje, na otkrivene glave...?

O tome razgovaramo s Amrom Pandžo, islamskom feministkinjom i mirovnom aktivisticom iz Sarajeva iz Udruge za dijalog u obitelji i društvu Mali koraci. Ona je jedna u nizu ustrajnih žena koje se deklariraju kao religijske feministkinje od kojih su se mnoge u Bosni i Hercegovini istaknule u poslijeratnoj borbi ne samo za prava žena, već za uspostavu mira i tolerancije, a među njima ima i uglednih teologinja.

image
Amra Pandžo
Cropix

Već dvadeset godina Amra radi na uspostavi mira i tolerancije, zalaže se za međureligijski dijalog, provodi projekte u cilju boljeg međusobnog razumijevanja ljudi i življenja s prihvaćanjem različitosti.

- Sad smo počeli raditi s najmlađima jer nakon ustrajnog nastojanja da izgradimo bolji svijet, vidimo kako odrasli i dalje mogu slobodno i bez ikakve odgovornosti izgovarati neke stvari u javnom prostoru koje proizvode nasilje, nepravdu i nemir. Pogledajte samo ove najnovije događaje u Crnoj Gori – neposredna je Amra, inače magistrica književnosti i doktorandica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Deklarirate se kao islamska feministkinja: kako komentirate tezu da su islam i feminizam nespojivi?

- Koliko god da religija danas ima kontroverznu ulogu sluškinje politike, njezini univerzalni principi govore da su mir i ljubav prema drugom čovjeku jedino stvarno svjedočanstvo Boga. Prihvaćanje različitosti i dijaloga su točka na kojoj se ljudi mogu povezati, a kada to prijeđe na druga područja života, pomaže da se liječimo od vjerovanja da je naša etnička ili vjerska grupa bolja od druge, što je drugim riječima - nacionalizam.

Žene muftije

Koliko dodirnih točaka imate s kršćanskim feministkinjama? Nema dugo da je jedan katolički svećenik u Hrvatskoj žene opisao doslovno kao "drugotne", što je uvrijedilo žene neovisno o tome kako se deklariraju.

- Imamo puno dodirnih točaka, jer žene su uzele svete knjige da vide iz čega muškarci izvlače tumačenja po kojima su one drugotne. S tim što je, rekla bih, nama u islamu čak lakše jer nemamo tako jaku svećeničku strukturu i dosta je to u islamu decentralizirano.

Puno žena studira na sarajevskoj teologiji, imamo žene koje predaju, i to ne laičke kolegije, već stručne, studiozno čitaju Kur'an i Hadis da vide gdje je došlo do iskrivljenja. Recimo, ima jedan glagol koji se spominje u Kur'anu u kontekstu odnosa prema ženama koji znači „udariti“, ali ista ta riječ ima više od dvadeset značenja pa je tako jedno od značenja „udaljiti se“.

Kada muslimani žele razumjeti neku kur'ansku poruku, provjere kako se poslanik Muhamed ponašao u takvim situacijama. Postoje veoma precizni dokazi da on nikada nije udario ženu, a u slučaju konflikta bi se udaljio. Islamske feministkinje istražuju takve slučajeve i pokušavaju doprijeti do istine. U povijesti BiH imamo žene muftije, dakle vjerske autoritete, stručnjakinje za pitanje vjere... U svijetu islamski feminizam ide k tome da žene mogu biti imami, to su još tihi glasovi, ali postoje.

U New Yorku, na Mannhattanu, dr. Amina Wadud, čuvena islamska feministkinja, predvodila je zajedničko klanjanje.

Posvuda patrijarhat međusobno podržavaju muškarci, kako popovi, tako i hodže. Upravo je dr. Zilka Spahić-Šiljak, najpoznatija bosanska islamska feministkinja, predavačica na Stanford Univerzitetu, u svojim istraživanjima pokazala da je jednaka potlačenost žena u svim religijama.

Ima li onda šerijatsko pravo na koje se talibani u Afganistanu pozivaju, a ponajprije što se tiče ženskih prava, ikakva uporišta u svetim islamskim knjigama?

- Dvadeset godina istražujem islam i prakticiram vjeru, ali nigdje ne vidim uporišta za takva tumačenja. Postoje određena pravila islamskog načina života, a skup tih pravila zove se šerijat, no to je vrlo rastezljiva stvar kroz vjekove. Na kraju krajeva postoji pravilo da se, kada se sastanu stručnjaci i donose odluke, svako pravilo uskladi s vremenom. Ne vidim odakle talibani izvlače tako rigidne odredbe jer se nigdje, kako iz načina života poslanika Muhameda, tako ni iz njegovih poruka, to ne može iščitati.

Poznavatelji Kur'ana tvrde da je ipak izrijekom u njemu odobrena poligamija, kao i da se spominje niska dobna granica za udaju?

- Točno je da se spominje poligamija, ali govorimo o vremenu s kraja 6. stoljeća, kada se smatralo da ženama treba prije svega zaštita. Islamske feministkinje smatraju da su to bile stvari socijalne prirode, podržavanje sigurnosti za žene i siročad.

Kada na ulici vidite udovicu koja prosi da bi nahranila djecu, u islamu se smatralo pozitivnim da je oženite i tako joj pomognete. Imamo zapise koji opisuju upravo ženidbu kao mjeru socijalne zaštite. Što se tiče dobi za udaju, zar se francuska kraljica 1141. godine ne udaje kad navrši trinaest godina?

To je pitanje vremena i položaja, ali najvažnije islamsko pravilo je da prije svega ne možete biti musliman i kršiti zakone države u kojoj živite. To je prvo pravilo. Dakle, ako kod nas poligamija nije zakonski dozvoljena, kao ni brak prije punoljetnosti, muslimani se toga drže, jer sve drugo je nered. Za mene je poligamija potpuno neprihvatljiva. Za zapadni krug, koliko ja iz iskustva vidim, mnogoženstvo je prečesto ozakonjenje paralelnih ljubavnih odnosa iz strasti, a nikako mjera socijalne zaštite.

Tajna veza

S tim što postoje izvanbračne tajne veze pa će neki reći da je to u odnosu na ozakonjenu poligamiju zapravo licemjerje...

- Zapadnjaci su svjesni da često pored vjenčane žene imaju tajne paralelne ljubavne veze, tako da ste u pravu da je čuđenje i zgražanje nad poligamijom ponekad licemjerno. Ipak, islam uvijek podržava kulturu u kojoj muslimani žive, u bosanskoj kulturi je to običaj koji nikad nije pustio korijene. Tu i tamo bude izuzetaka, ali ostaje veoma strana stvar. Ja pripadam zapadnom islamskom krugu.

image
Amra Pandžo
Cropix

Podržavate li pokrivanje žena? Naime, muslimanke često poručuju da golotinja, primjerice na društvenim mrežama, ne govori o istinskim pravima žena.

- Za mene i za žene iz našeg konteksta, i ona koja se u javnosti obnažuje i ona koja se pokriva po licu jest manipulirana paćenica jer sve je to objektivizacija ženskog tijela po muškom diktatu. U tom smislu marama ima smisla, donosi dostojanstvo. Iskreno da vam kažem, jedno vrijeme sam nosila maramu, ali nakon 11. rujna imala sam puno problema zbog toga.

Primjerice, kad bih prelazila hrvatsku granicu trpjela sam dugotrajne kontrole, valjda su tražili bombu pod haljinom, ne znam. Stoga više ne nosim. U savjetovanju s mojim imamom i duhovnim učiteljem sam skinula maramu, a osjećala sam se, što se tiče prava, jednako s maramom i bez nje. Nigdje mi ona nije smetala u javnom prostoru, ali u današnjem svijetu, nažalost, tumače vas kao nekoga tko je neprijatelj i trebat će nam dugo dok izgradimo to povjerenje.

Radili ste s ljudima iz Afganistana, kada i kojim povodom je to bilo?

- Ja sam mirovina aktivistica još od kraja rata u BiH, preživjela sam opsadu Sarajeva kao 22-godišnjakinja i kasnije sam život posvetila izgradnji mira. Radila sam s raznim grupama u cijeloj regiji, trudeći se da ljudi dođu do samoiscjeljenja.

Desetine ljudi su prošli treninge, koristimo sva moguća sredstva, a ja sam dosta koristila religiju. Imali smo u početku malo literature, služili smo se već poderanim priručnicima s područja gdje su bili konflikti, poput Irske, Libanona...

Tako smo u udruzi "Mali koraci" zajedno sa centrom "Sanski most" napravili projekt u kojemu je sudjelovalo 24 mula iz Afganistana. Mule su vjerski službenici koji pod sobom imaju druge imame, upravljaju, primjerice, s po tristo džamija, bili su to vrhovni ljudi religijskog života Afganistana u doba američke okupacije te zemlje. S njima je došlo i šest tamošnjih aktivistica i uradili smo turu po Bosni i Hercegovini, boravili smo u Sarajevu s njima i to je, kako za nas, tako i za njih, bilo jedno veliko iskustvo. Isprva su oni nama bili jako čudni već vanjskim izgledom i odjećom, a vjerojatno i mi njima jer dolazimo iz potpuno drukčijeg civilizacijskog kruga.

Isto kao što mi teško nekome pojašnjavamo uzroke naših sukoba ovdje na Balkanu, tako i mi njihove teško razumijemo. To je kao da ste došli u neko drugo vrijeme. Mi nismo navikli na drugačije, a to nerazumijevanje i kulturne barijere kumuju strahu. Ti ljudi nama su izgledali naprosto čudno, a loše je kad nekoga vidimo kako je odjeven kazati odmah 'to su muslimani'. To su ljudi koji prije svega žive u drugim kulturološkim okolnostima.

Ova grupa koju smo vodili po Bosni i Hercegovini gledala je obnovljene kuće u Sarajevu, divili su se životu u miru. Žene su otvoreno govorile o nepravdama nad njima i tome kako nemaju jednaka prava i to u razdoblju kada su Amerikanci vladali, govorile su nam da se boje za sebe s obzirom da se primitivno patrijarhalno nasilje nad njima provodi uz religijsko opravdanje. Kada se pobune, naime, govore im da nisu prave vjernice.

Sjedili smo, sjećam se, s gostima iz Afganistana u sali za konferencije kada je jedan mula upitan kako on postupa sa svojom ženom. Odgovorio je da ona ima sve što joj treba, da joj on kupuje sve što i sebi, štoviše, i darove, zlatni nakit... Na to je jedna od Afganistanki šapnula meni da ga pitam zna li njegova žena čitati i pisati, a on je odgovorio - da je još nije naučio. A on je jedan od najvećih vjerskih autoriteta u Afganistanu.

Iskrivljenja islama

Kako će onda obični vjernici gledati na ženska prava?

- Vidite, to što se trenutno događa u Afganistanu je strašno. Žene su sada prepuštene same sebi i zaista je to jedan užas.

No, ni na jedan način to nije povezano s islamom. Takvo što ne postoji u zapisima. To su velika iskrivljenja. Imam dojam da su talibani potpuno zbunjeni i vrlo nezreli za vlast koju su dobili. Pokušavaju naći saveznike i mislim da će ovoga puta biti popustljiviji. Za mene je kao muslimanku jako važno da se pravi distinkcija između onoga što religija jest i onoga što je zloupotreba religijskih tekstova.

U cijelom svijetu je došlo do retradicionalizacije i religijskog radikalizma nakon napada na Ameriku 11. rujna 2001. godine. Koliko je to otežalo borbu za ženska prava u muslimanskim zemljama?

- Nije li neki dan Vuk Drašković za događaje na Cetinju rekao da je to talibanizacija pravoslavlja? Ako se u svim religijama držite uskog tumačenja onoga što stoji u svetim spisima, onda možete kako hoćete opravdavati silu. Ako ne tumačite religiju kroz univerzalne principe dobra i jednakosti svih ljudi, možete podrivati odnose među vjerskim grupama, što dovodi do eskalacije i sukoba. A pojačan povratak tradicionalnim vrijednostima vidimo posvuda. Mogu vam reći da je mlada generacija u Bosni i Hercegovini puno tradicionalnija od starijih. Naše bake su bile slobodnijih nazora nego naša djeca. Ali smatram da je život u bivšoj Jugoslaviji bila naša sreća i da zahvaljujući emancipaciji žena iz toga doba religiju danas ne primamo na tako patrijarhalan način.

image
Amra Pandžo
Cropix
Međunarodna zajednica Zabrljali u Afganistanu

Spoznaja da međunarodna zajednica u Afganistanu igra ogromnu ulogu, da je ona uzrok 80 posto onoga što se tamo događa teško mi pada jer lakše mi je vjerovati da mogu pomiriti dva čovjeka nego da „velike sile“ upravljaju našim životima. Afganistan i Balkan su slični po tome što su interesna područja „velikih sila“ i uvijek su trusna područja. Pa ovo sad što se događa u Crnoj Gori jest, u jednoj dimenziji, usko povezano sa sukobom Putina i NATO-a. Međunarodna zajednica zabrljala je u Afganistanu, ljudi su dezorijentirani, tamo praktično traju ratni sukobi već četrdeset godina. A njihovi unutarnji konflikti su jako politizirani iako su manji u odnosu na one koje preko njih vode velike sile. To je zemlja različitosti, ali preko njih se prelamaju problemi između Kine, SAD-a, Rusije, Irana, itd. Tamo mir nikada nije došao.

Ugledna predavačica Gradila je mir

Amra pandžo je radila na Kosovu i u Ukrajini, te s građanima Afganistana, pokušavajući im prenijeti vlastita iskustva iz procesa pomirenja u BiH. Priredila je Priručnik za nastavnike islamskog vjeronauka, objavila je knjigu Put mira (izgradnja mira i islam u Bosni i Hercegovini). Predavala je na bosanskohercegovačkom univerzitetu predmete Religija, nasilje i rješavanje konflikta i Religija i socijalna pravda. U anketi TPO Fondacije proglašena je za jednu od jedanaest žena koje su gradile mir u poslijeratnoj BiH. Bila je gost predavač na švicarskom Univerzitetu u Zürichu.

item - id = 1128884
related id = 0 -> 1130405
related id = 1 -> 1129832
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2021 18:32