Pucanj za start je ispaljen: u Srbiji su raspisani parlamentarni izbori za 25. listopada, a budući da Aleksandar Vučić najavljuje da će do kraja ovoga mjeseca podnijeti ostavku na mjesto predsjednika države nakon što se vrati iz SAD-a sa sjednice Opće skupštine UN-a, izvjesni su i izbori za tu poziciju.
To bi sve trebalo značiti da se politička kriza u Srbiji primiče kulminaciji i da slijedi ono što bi mogla biti završnica procesa započetoga pogibijom 16 ljudi u padu nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu prije gotovo dvije godine, što je izazvalo masovne prosvjede i bunt studenata i građana protiv korupcije i bezakonja vlasti, koji je katkad dobivao i nasilne oblike oličene ponajprije u brutalnosti Vučićeve policije.
Vučiću i njegovim naprednjacima na crtu kao glavni protivnik izlazi Studentska lista, koju formiraju studenti koji su i predvodili gotovo dvogodišnje prosvjede, ali koji se na njoj mahom neće naći: izabrali su ljude kojima vjeruju – liječnike, profesore, stručnjake u svojim područjima i ekološke aktiviste, uz ponekoga glumca, sportaša i pjevača. Imena su mahom poznata u sredinama i zanimanjima iz kojih ti ljudi dolaze, ali ne toliko i široj javnosti, odnosno to – osim nekoliko iznimaka – uglavnom nisu ljudi koji su se pojavljivali i sudjelovali u političkom životu zemlje.
Kao nositelja liste stavili su u široj javnosti malo poznatoga kardiologa iz Novog Sada, prof. dr. sc. Iliju Srdanovića. On je, kao profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, od početka prosvjeda podržavao studente, a kasnije je govorio na njihovim skupovima.
U jednom od rijetkih ranijih javnih nastupa Srdanović je u emisiji "Da sam ja netko" izjavio da je "cijeli život u suštini bio vojnik": "Klasični vojnik, s puškom u ruci, regrutiran u vrijeme rata. Nadalje, vojnik u struci, u borbi za živote ljudi. Svi moji kolege i ja s njima. I, na kraju, vojnik koji se bori za bolje sutra svoje nacije. Za mene je to patriotizam. Borba za bolje sutra svoje zemlje. Borba za slobodu", rekao je on.
Poziva na duel
Vučić ga je, gle čuda, pozvao na sučeljavanje. I odmah dodao da Srdanović na poziv nije odgovorio: "Na moje iznenađenje i zaprepaštenje, gospodin Srdanović je u svojem intervjuu i izjavi za blokaderski ‘Danas‘ odmah rekao da mu ne pada na pamet, ne pada mu na pamet čak ni slušati što govorim. On vam unaprijed kaže: ‘Neće me zanimati što građani Srbije govore, ne zanima me što oni misle, ne zanima me posebno što misle oni koji drugačije misle i vide budućnost Srbije‘", rekao je Vučić, koji je inače dosad bio u televizijskom sučeljavanju samo s ocem i majkom prije dosta godina, kada je s ocem raspravljao o tome s koliko je kilograma rođen. Svi ostali pozivi na sučeljavanje koje su mu redovito upućivali njegovi politički protivnici ostali su bez odgovora i tek je nekoliko puta izišao na intervju s novinarima koji mu nisu bili u potpunosti naklonjeni.
Što dalje slijedi, jesu li studenti izabrali dobru taktiku, kakve su im šanse protiv režima utreniranog da izbore na svaki način dobiva i gdje je u svemu tome demokratska oporba – pitanja su koja je "Slobodna" postavila analitičarima.
Ivan Marović, jedan od lidera pokreta "Otpor" čija je borba dovela do rušenja zločinačkog režima Slobodana Miloševića 2000. godine, kaže da je bilo očekivano da izborna kampanja u Srbiji počne "u totalnom kaosu". Prikupljanje potpisa i pravila u vezi s tim on vidi kao birokratsku zbrku koja služi kako bi građane odvratila od političkog djelovanja.
"U toj već pripremljenoj svojevrsnoj koreografiji ili predstavi, studenti dolaze sa svojom vlastitom predstavom, koja je potpuno drugačija od svega što smo dosad vidjeli. Oni računaju na tu novostvorenu energiju kako bi im pomogla tijekom izbora i izborne kampanje", kaže on govoreći za "Slobodnu" iz Washingtona, gdje radi kao predsjednik nevladine udruge Međunarodni centar za nenasilni konflikt, sa sjedištem u Washingtonu.
On kaže da će, prema onome što se dosad može vidjeti, ovo biti "vrlo drugačija kampanja od one koju obično gledamo. I to očekujem od studenata".
Ognjen Gogić, politolog i analitičar, ne misli da su karte pred ove izbore podijeljene i kaže da još nije sasvim jasno tko su akteri, kao i hoće li ipak postojati jedinstvena fronta protiv režima. Kako kaže, iako sada oporbene stranke pokazuju da žele nastupiti u više kolona, vidi se i osipanje u njihovim redovima i "sasvim je moguće da još netko odustane od opozicijskih partija prije podnošenja liste", posebno na proeuropskom, građanskom dijelu spektra.
"Pitanje je kako će na kraju izgledati izborna ponuda, a sve i ako bude brojnija – to što netko sudjeluje na izborima ne znači i da je relevantan te da ne postoji jedinstvena fronta protiv vlasti", kaže Gogić.
Vučiću ne odgovara veliki odaziv
– Vučićev režim, s druge strane – nastavlja Ivan Marović – radi sve kako bi građane zbunio, obeshrabrio i odvratio od izlaska na birališta.
"Cijeli taj kaos koji stvaraju dio je toga. To je jednostavno u njihovoj prirodi. To im je svakodnevica, način na koji funkcioniraju. Ali mislim da to ne djeluje na studente. To su svladali kada je riječ o oporbenim političkim strankama. S njima režim praktički može raditi što god želi, njih su slomili. Ali sa studentima to ne funkcionira. Mislim da je to Ahilova peta Vučićeva režima. On nije izmislio svoj stil vladanja; većinu toga preuzeo je od Rusa, još od 2010. i 2011. godine. To funkcionira s tradicionalnim političkim strankama, ali ne funkcionira s ovakvim pokretima", precizira on.
Sastav liste
O sastavu Studentske liste mjesecima se raspravljalo, izlazile su razne neprovjerene informacije i najave, ali lista je objavljena tek kada su izbori zaista raspisani, i to ne odmah cijela, nego u nekoliko navrata.
Vučić je prokomentirao to što se građani pozivaju da podrže listu ljudi za koje ne znaju ni tko su, iako se u ranijim izbornim ciklusima malo tko bavio sastavom bilo koje ponuđene liste.
Kako Ivan Marović ocjenjuje izbor imena i taktiku studenata?
"Ne mislim da će imena na listi odlučiti izbore. Kampanja će ih odlučiti. Vidjet ćemo kako će ona izgledati. I ne mislim samo na samu kampanju nego i na ono što se događa čak i prije nego što izbori počnu – na njihov potencijal, odnosno sposobnost mobiliziranja različitih birača", odgovara on i nastavlja:
"Moram reći da su studenti već pokazali znatnu sposobnost mobiliziranja ljudi. Ako nastave to raditi, ako ponove ono što su radili u veljači i ožujku prošle godine, kada su marširali kroz Srbiju, iz grada u grad, imat će sjajnu kampanju. Prošloga su proljeća pokazali kako može izgledati masovna mobilizacija na nacionalnoj razini. Ako to ponove ili naprave nešto slično, mogu učiniti nešto zaista impresivno. Ali vidjet ćemo. Izborna kampanja tek počinje".
Ognjen Gogić primjećuje da se u javnosti u Srbiji mjesecima slušaju pitanja o tome tko je na studentskoj listi, "iako nismo vidjeli ni jednu drugu listu".
"I sada ispada da smo najprije dobili imena na studentskoj listi. Po onome što se zna, ta lista već djeluje uglednije od liste vladajuće stranke koja je morala reciklirati neka stara imena – ništa novo nisu ponudili i imaju lica koja su već potrošena. Mislim da će studentska lista biti najzapaženija", kaže on.
Koliko će Vučićevim tabloidima – ubojitoj medijskoj šaci režima – biti lako pronaći nešto o ljudima s liste na što bi se mogli okomiti?
"Ma oni će konstruirati nešto i ako ne nađu ništa. Imaju profesora Jovu Bakića, on im je zicer, znao je i ranije isprovocirati režimske tabloide, ima dosta zapaljivih izjava. Tabloidi se obraćaju tvrdoj jezgi Vučićevih pristaša, a oni ionako nisu njihovo biračko tijelo", kaže Gogić.
Vučić se bori za opstanak
Upitan je li optimističan, Marović kaže da ne želi davati predviđanja, već samo analizirati dosadašnji uspjeh prosvjeda. Kao glavno ističe to što je Vučić osujećen u ideji da osnuje i osnaži Pokret za narod i državu te se preseli u njega nakon što je podnio ostavku na mjesto predsjednika svoje Srpske napredne stranke, za koju je, kako kaže Marović, procijenio da mu počinje biti balast za daljnju višegodišnju planiranu vladavinu.
"Morao je na neki način reorganizirati cijeli sustav. Zato je osmislio ideju Pokreta za narod i državu. To je bio njegov plan da obnovi i ojača svoju vlast. Ako se sjećate, govorio je da će vladati Srbijom koliko i Tito, odnosno 30 godina. Ali cijeli taj plan poremetili su studentski prosvjedi koji su počeli u studenome", kaže Marović.
I sada Vučić, mimo ranijeg plana, opet izlazi na ove izbore sa Srpskom naprednom strankom, a ne sa željenim pokretom.
"Dakle, njegov je prvotni plan već poremećen. Sada mora voditi ovu bitku bez rješavanja pitanja predsjedničke funkcije jer mu mandat završava sljedeće godine. Dakle, već je to jedan uspjeh. Njegov je prvotni plan propao. Nije konsolidirao vlast. Sada se praktički bori za svoj opstanak. Čak i ako preživi izbore u listopadu ove godine, to će mu omogućiti još samo nekoliko mjeseci. Nije dugoročno riješio problem, a to je ono što je prvotno želio učiniti.
Zahvaljujući studentskim prosvjedima to se nije dogodilo. Mislim da je to već dobro. Zapravo je puno bolje gledati ono što smo postigli nego se nadati budućnosti", zaključuje on.
Oporba
Srbijanskim internetom odavno kruži krilatica koja predviđa da će Srbija biti prva zemlja koja je istodobno smijenila i vlast i oporbu. Taj otklon od oporbe inače je dobrim dijelom rezultat duge i uspješne kampanje autoritarnih režima u Srbiji te truda da se običnim građanima ogadi politika, bavljenje politikom i političari – svi osim vladajućih. Taj pristup nije izmislio režim Aleksandra Vučića, već ga je on preuzeo iz vremena Slobodana Miloševića, kada je jedna od glavnih linija napada na oporbu bila "oni samo žele vlast i fotelje".
Takav se antipolitički narativ, što pokazuje i spomenuta poruka u kojoj se ponosno ističe uništenje oporbe, dobro učvrstio u srbijanskom javnom mnijenju pa bi građani, očigledno, htjeli politiku bez političara. Tome su, čini se, studenti prilično, gotovo u potpunosti izišli ususret imenima na svojoj listi.
Što se nakon izbora može očekivati s postojećim političkim strankama, od kojih mnoge imaju dug staž borbe za demokraciju i protiv autoritarnoga režima? Ognjen Gogić napominje kako je i to nezahvalno prognozirati te očekuje da će se pojaviti novi čimbenici koji će određivati sudbinu postojećih partija.
Centripetalna sila
Gogić dalje obrazlaže svoju tezu s početka da se još ne zna jasno tko će protiv Vučića i studenata doista izići na izbore, pogotovo nakon vijesti posljednjih dana da se sve više stranaka povlači i podržava studente.
"Studentski se pokret već sada pokazao kao centripetalna sila koja uvlači i druge oporbene aktere i to neće prestati, to će se nastaviti. Zato se ne bih iznenadio da druge stranke procijene kako im se ne isplati izlaziti. Tu je malo stabilnija desna strana spektra, međutim ni to nije sigurno", kaže Gogić govoreći o strankama koje Vučićev režim napada zbog prevelike suradnje sa Zapadom i "izdaje Kosova".
Ocjenjuje i da studenti ipak pokrivaju veći dio proeuropskoga spektra, unatoč povremenim skretanjima udesno, te da ostavljaju veći prostor za desnicu, pogotovo zato što se na listi nisu pojavila najviđenija i u javnosti često isticana imena desničara poput profesora Mila Lompara, koji je – primjerice – bio jedan od promotora knjige pravomoćno osuđenoga ratnog zločinca Radovana Karadžića.
"Desnica, ako ne bude previše usitnjena, možda se može nečemu samostalno nadati na izborima. Njima su studenti ostavili više prostora", zaključuje Gogić.
Rađanje novih snaga
"Ono što se može očekivati jest da će iz studentskog pokreta, koji će svakako uzeti značajan dio mjesta u parlamentu, nastati nove političke grupacije, nove stranke te da će se formirati potpuno nova politička scena. Može se lako dogoditi da oni ‘ukradu show‘ postojećim strankama. S druge strane, ima i partija koje su podržale studente, na primjer Demokratska stranka. One mogu imati određeni kredibilitet nakon ovoga jer su pokazale da im osobni interes nije na prvom mjestu, nego opći interes. To bi im moglo stvoriti prostor jer će izići kao moralni pobjednici, unatoč tome što neće imati zastupnike u parlamentu. No, zaista je prerano o tome više raspravljati", kaže Gogić.
Razumije i one koji nemaju drugu karijeru i profesiju osim politike i koji se do sada nisu povukli u korist studenata.
I Marović smatra da oporbene političke stranke nisu dobro odgovorile na nužnost promjene vlasti u kojoj ne bi mislile na vlastite interese i dobit.
"Kada razmišljate o tranziciji vlasti, onda ne razmišljate o tome: ‘Moja stranka‘, ‘tvoja stranka‘, tko će što dobiti. Tada razmišljate šire, dugoročno. Razmišljate o tome kako ostvariti nužne promjene vlasti, a ne nužno o tome koliko će mandata dobiti moja stranka. Mislim da je to fundamentalno pitanje na koje tradicionalna oporba nije dobro odgovorila", kaže Marović.
Razlog za to vidi u tome što sustav u Srbiji nije ni zamišljen kao demokratski sustav u kojemu možete stvarno sudjelovati kao politička stranka. "I ne krivim ih zbog toga. Ali nisu dobro odgovorili na to pitanje i zato su sada u takvoj krizi. A ta je kriza kronična. Nije riječ samo o ovoj godini, nego o krizi koja traje već neko vrijeme. Sada studenti odgovaraju na isto pitanje. Vidjet ćemo hoće li odgovoriti drugačije ili će upasti u istu zamku", kaže on.
Upitan ima li neki savjet za studente i protivnike režima u Srbiji općenito, Marović kaže:
"Savjete dajem za izbore 2027. godine. Ne dajem savjete za izbore koji su udaljeni mjesec dana. Imam, međutim, jedan savjet u vezi s predsjedničkim izborima 2027. godine, a to je da već sada počnu graditi potencijalnog kandidata za te izbore".
Faktor Mladić: Studenti se nisu oglasili
Upitan o činjenici da se studenti nisu oglasili povodom državne sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, Marović podsjeća da su današnji studenti rođeni kasnije i da ne znaju koliko su devedesete bile loše.
"Ne znaju koliko je važno biti jasan u vezi s određenim pitanjima iz devedesetih. To nije samo nešto što pripada prošlosti. To je nešto čime se treba pozabaviti. To je jedan dio odgovora", kaže jedan od lidera pokreta koji je devedesetih na prosvjedima otvoreno skandirao "Slobodana u Haag".
Kao drugi razlog izostanka reakcije on vidi pragmatizam: "Odlučili su izbjeći to pitanje. I to donekle razumijem. Ponekad je politički oportunije ne baviti se nekim pitanjem. Ali problem je u tome što će se to pitanje, kao i slična pitanja, stalno vraćati. I morat će na njih odgovoriti na ovaj ili onaj način. Pogotovo ako Srbija želi izići iz autoritarnog režima koji je duboko ukorijenjen u zemlji, koji je povezan sa sigurnosnim službama, vojskom, policijom i tajnom policijom, koji ima veze s ratnim zločinima i organiziranim kriminalom. Sve je to dio jednog velikog podzemlja koje drži zemlju zarobljenom".
Ognjen Gogić pak smatra da je izostanak reakcije puno rekao o studentskom pokretu: "Ono što ljudi previđaju, da je to ozbiljna organizacija i da tu ljudi znaju što rade. Oni su riješili da se o tome ne izjašnjavaju – i nitko zucnuo nije. Tražio sam ima li neke Lomparove izjave, recimo, o Mladiću i nije je bilo. Nije rekao ništa nitko tko ima veze sa studentskom listom. To govori da kada nešto odluče da neće, da se to vrlo poštuje i da su vrlo disciplinirani", objašnjava Gogić.
"Mislim da se oni ovdje vraćaju na ‘tvorničke postavke‘. A to jest – ne bavimo se i ne ispravljamo pogreške iz prošlosti, ne moramo imati odgovore na sva pitanja, bavimo se pitanjem odgovornosti aktualnog režima za stanje u zemlji, za korupciju i za neke stvari koje ih dotiču u životu. Time se vode. Shvatili su da, kada zađu u prošlost ili te nacionalne i patriotske teme, to unosi podjele među njih i da se tako otvara prostor za režim da uleti. I shvatili su da to ne trebaju raditi", zaključio je Gogić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....