Dok je Porfirije bio mitropolit zagrebački, čovjek da bi "reč rekel". Njegovi su javni istupi bili za pet, i ne samo da su ga zato Zagreb i Zagrepčani "imali tak rad", već i mi ostali. Prvoslav Perić promovirao je Tinovo pobratimstvo lica u svemiru, hladio usijane srpske i hrvatske glave, davao nadu nama koji se ne možemo pomiriti s činjenicom da i trideset godina nakon završetka rata još ima susjeda koji bi na komšije i obrnuto.
Porfirije, mitropolitit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije, okupio je bio u glavnom gradu Hrvatske oko sebe viđenije intelektualce s kojima je vodio, štono se reče, otvoren dijalog iz kojeg su se izrodile brojne dobre ideje i inicijative.
To više je demokratski dio naše javnosti s oduševljenjem dočekao vijest da će Perić postati četrdeset i šesti po redu arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski. Sad će s vrha Srpske pravoslavne crkve krenuti pomirljiviji tonovi prema Hrvatskoj i Hrvatima, ponadali smo se uzalud. Patrijarh nas je, dok je bio u Zagrebu, osvojio svojom otvorenošću i spremnošću za premošćivanje razlika i upravo se činilo da će baš on biti most između dvije kršćanske crkve, preko kojega će danas-sutra krenuti i političari, pa konačno zakopati ratne sjekire.
Velim, činilo se, ali ništa od toga. Ni od Porifirija, a još manje od političara. Zapravo, sjena na njegovo djelovanje pala je već objavom snimke na kojoj pjeva četničke pjesme. E, sad, neki su govorili da se samo pravio da pjeva, jer je jedva otvarao usta kad je u društvu drugih svećenika slavio grozomornog krvoloka popa Đujića. Drugi su mu već tada pokazali palac dolje.
Srpstvo i junaštvo
S prvim izjavama koje je patrijarh dao nakon što se iz Zagreba odselio u Beograd, bilo je jasno da su takvi bili u pravu i da je gospodin Perić samo mjerio gdje će što i kada izgovoriti.
Tako je srpskim izbjeglicama iz Hrvatske, u društvu notornog Milorada Dodika, poručio da se i "državne granice mogu menjati". Naravno da mogu i da su se mijenjale, ali kad to izgovoriš na skupu na kojem se komemoriraju žrtve "Oluje", posredno poručuješ da "neka nova Krajina ima šansu". Porfirije je dovoljno mudar da zna da je takvo što nemoguće i da su NATO i EU dovoljni jamci Hrvatskoj da na njezinu teritoriju nitko više neće pokušati išta slično onome što su uradila dva zla Milana – Martić i Babić, međutim, valjalo je pred svojima dokazati srpstvo i junaštvo. Legitimirati se kako to odgovara srpskoj političkoj eliti na čelu s naprednjacima.
Slično se izjasnio i o Kosovu. Ni tu nije napravio korak naprijed prema drugoj strani u cilju dijaloga i rješavanja problema, već se ukopao na starim nacionalističkim pozicijama.
Kao da ni to nije bilo dovoljno, iz SPC-a je došao još jedan hladan tuš. Tek što je tolerantnom i otvorenom Porfiriju počeo "mandat", Crkva kojoj je na čelu dodijelila je orden ni manje ni više nego ordinarnom ratnom zločincu – Vojislavu Šešelju. Neki vele da patrijarh to nije mogao spriječiti i da je ta stvar "skuhana" prije nego što je izabran za "glavnokomandujećeg", ali ako je i tako, što ćemo s mizoginijom?
"Plakao bih, vrištao bih od muke, kad vidim jadnicu koja mijenja teze, pa kaže, ‘a zašto nisu brinuli o ženama, žene su ugrožene‘. Pa jesu ugrožene, svi smo ugroženi od tebe, bijedo jedna", govori Porfirije na jednoj svadbi, a snimka kruži eterom i dokazuje da se ni po tom pitanju Perislava Perića ne može shvatiti kao čovjeka zbog kojeg će u SPC-u zapuhati novi vjetrovi.
Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti spolova Brankica Janković, o koju se "očešao" patrijarh, ocijenila je njegove riječi duboko ponižavajućim i uznemirujućim.
‘Russkiy mir‘
Isti taj Porifirije, ili je to bio njegov homo duplex, nekada je govorio: "Monah sam postao jer sam u Crkvi tragao za onim što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu, jer Bog nije ni Hrvat, ni Srbin ni Nijemac, on je ljubav, a Crkva nije na ovom svijetu da bismo mi bili bolji ljudi, ili da bi se bavila socijalnom pravdom. Ona postoji jer nema čovjeka koji se ne pita o smislu svojeg postojanja."
Znači li da je prevario sve nas koji smo vjerovali da će Porfirije potpiravati ljubav, a ne pristajati uz agendu "srpski svet", inačicu Putinova - "russkiy mir", čiji je rodonačelnik Aleksandar Vučić? Kako Putinov mir izgleda u Ukrajini, svakoga dana, nažalost, svjedoče stotine žrtava na obje strane, a kako je to bilo pod egidom velike Srbije, čiji je protagonist bio i današnji srbijanski predsjednik Vučić, pamtit će generacije. Ne ponovilo se.
Može li patrijarh Porfirije ponovno doživjeti metamorfozu? Sumnjam. Mislim da je predstava koju uvijek i iznova prilagođava publici kojoj se obraća - prokužena. Ljubitelj rock-glazbe, kako voli isticati, zapravo je od onih koji se prilagođava, a ne reformira, mijenja i razmiče svjetove. Rokeri se ponašaju upravo suprotno; plivaju protiv struje, što se patrijarh, na žalost sviju nas koji smo mu povjerovali - ne usuđuje. Pustio se da ga voda nosi. Tako je najlakše, a najgore.