Na Višem sudu u Beogradu oogođen je parnični postupak protiv roditelja dječaka koji je 3. svibnja prošle godine ubio devet učenika i čuvara beogradske OŠ "Vladislav Ribnikar", a po tužbi maloljetnika koji je tom progodom ranjen.
Anđelko Aćimović, otac ubijene djevojčice Angeline, ističe apsurdnost zakona koji ne poznaje kaznenu odgovornost djece mlađe od 14 godina, čak ni kada su počinila teška kaznena djela, piše Kurir.
Naglašava da je važno iskoristiti sadašnju situaciju da se granica kaznene odgovornosti spusti na 12 godina, jer nema ozbiljnog razloga da se to ne učini.
Ukazuje na pravne praznine vezane uz roditeljsku odgovornost, što dodatno komplicira situaciju.
– U suvremenom društvu roditelji imaju obvezu ne samo osigurati materijalne uvjete svojoj djeci, već ih i pravilno odgajati. U digitalnoj eri, u kojoj djeca većinu vremena provode ispred ekrana raznih uređaja, obrazovanje postaje sve kompleksnije. Nažalost, pravila koja bi regulirala ovu sferu života često su nejasna, a s problemom pretjeranog korištenja tehnologije pogođeni su i mnogi roditelji. Zbog toga ne prepoznaju ozbiljnost situacije i ne osjećaju potrebu da se aktivno bave odgajanjem svoje djece - kaže Anđelko.
Kako kaže, u konkretnom slučaju roditelji su bili upoznati sa sinovljevim korištenjem računala, igranjem igrica koje su za njegovu dob zabranjene, kao i gledanjem sotonističkih i mizoginih filmova.
- Roditelji su sve to znali, a nisu reagirali tako da mu zabrane i da se obrate psihologu! Također, i u školi su morali uvidjeti da s tim djetetom nešto nije u redu i da ima neki problem u razvoju osobnosti, psihološkom profilu. Znali su što im dijete radi i nisu učinili ništa. Dijete koje ima takve unutarnje probleme i zapostavljeno je ima dodatnu unutarnju želju da to pretvori u zločin, a istovremeno ima i pristup oružju i njime se obučava. On je idealan masovni ubojica kakvog ni u Americi apsolutno nisu imali prilike stvoriti - kaže Anđelko Aćimović.
Kada je riječ o reakciji Kecmanovićevih, Aćimović kaže da je potpuno neshvatljivo da oni još uvijek imaju snage govoriti samo o sebi.
- To o njima govori da su svi bolesni i da trebaju pomoć. Simptomatično je da se roditelji dječaka koji je ubio prijatelja kod Niša, kao i roditelji Uroša Blažića, isto tako ponašaju i da svi pričaju samo o sebi - kaže Anđelko.
Postoje dvije vrste ovakvih ubojica, jedni imaju za cilj počiniti samoubojstvo kad policija stigne.
- Postoje dvije vrste tih idiota. Neki imaju cilj da se ubiju od straha kad naiđu na policiju. Planiraju to ranije. I on je sigurno imao takve namjere. Međutim, za to morate imati druge karakteristike. Njegov egocentrizam i taj narcizam su toliko jaki, da je pokazao kukavičluk i nije počinio samoubojstvo. Već u tom trenutku, kada je završio s tragičnom pucnjavom, koja je trajala točno onoliko koliko traje runda njegove računalne igrice. Kad je završio, onda se uplašio i bio je svjestan, jer je to puno proučavao. Sve je kopirao. Dakle, od početka do kraja. I te boce sa zapaljivom tekućinom, sve je to bila kopija - kaže Anđelko.
Kako kaže, kod takvih ljudi sve počinje s lažnim osjećajem zanemarenosti.
- Sve počinje s lažnim osjećajem da su zapostavljeni i da kreću praviti svoj "film", da probleme trebaju riješiti na svoj način.
O specifičnom odnosu dječaka ubojice s roditeljima, posebno s njegovom majkom, Anđelko Aćimović kaže:
- Prava majka bi vodila računa o njemu, a oni su imali kućnu pomoćnicu. Ako majka nema taj intimni odnos, zagrljaj, razgovor, sve ono što bi trebala imati da mu pokaže što je empatija... Ako to sve ne radiš, a govoriš mu upravo suprotno, kako je njegova majka i govorila - da su emocije zabranjene, da se tako pokazuje slabost, da treba biti muško i jak, kad sve to vidite, onda je jasno da se radi o đavoljoj obitelji i teško je bilo što drugo očekivati od takve obitelji - kaže Aćimović.
Ističe da za njega nema pravde i da samo želi da se sve što prije završi.
- Za mene je jedina pravda da mi dijete vrate, a to nije moguće i zato mi je svejedno. Nije nam cilj boriti se za što više njihovih godina zatvora. Za mene je bitno da se trudimo učiniti sve da se takve stvari spriječe i da dječji životi ne budu izgubljeni. Oni nikad neće biti bolji ljudi. Očekivali smo da imaju neku svijest, a s obzirom da je nemaju, ni sto godina robije neće biti dovoljno da se nešto promijeni. Samo neka ovo što prije završi da nas više ne vrijeđaju svojim postupcima – kaže Anđelko Aćimović, a prenosi Kurir.