Političko-poslovni aranžman koji su prije nekoliko godina uz pompozne najave o „bratskoj pomoći“ sklopili bivši mađarski premijer Viktor Orban i lider bosanskih Srba Milorad Dodik raspao se neslavno na prvoj neovisnoj reviziji pod teretom korupcije i netransparentnosti. Odluka nove mađarske vlasti pod vodstvom premijera Petera Magyara da pomno pročešlja sumnjive poslove prethodne administracije rezultirala je potpunim obustavljanjem milijunskog programa subvencioniranja poljoprivredne mehanizacije u Republici Srpskoj koji je davno bio dogovoren između Banje Luke i Budimpešte.
Iza fasade ‘strateškog partnerstva‘ ostali su prevareni poljoprivrednici, dokazi o napuhanim cijenama opreme i ogoljena istina o tome kako se javni novac jedne članice Europske unije koristio i zloupotrebljavao za održavanje klijentelističke mreže i punjenje džepova nacionalističkih dugoprstića u drugoj. Naravno da je program, svojedobno pompozno najavljivan kao dio paketa podrške od 100 milijuna eura, od prvog dana bio postavljen tako da pogoduje uskom krugu odabranih posrednika, a ne krajnjim korisnicima. Domaći poljoprivrednici u srpskom dijelu BiH bili su prisiljeni kupovati isključivo mađarsku mehanizaciju, uz obavezno vlastito učešće od najmanje 30 posto i plaćanje 17 posto PDV-a državi.
Kroz javne pozive samo 2022. i 2023. godine odobreno je 1.959 projekata, u koje je mađarski budžet upumpao više od 28 milijuna eura, dok su sami poljoprivrednici u RS-u iz svojih džepova izvukli 13 milijuna. No, čim se promijenila vlast u Budimpešti i otvorile knjige, cijela konstrukcija je zaustavljena jer je očito bila pokrenuta s temeljnim ciljem zloporabe, kao i s namjerom jačanja ultranacionalističke političke agende koju je ponosno emanirao Viktor Orban na račun europskih poreznih obveznika. Politička analitičarka iz BiH Tanja Topić je zaključila da nagli prekid ovih financijskih programa iz Budimpešte predstavlja jasan znak da su novi neovisni mađarski revizori naišli na nesumnjive tragove korupcije.
„Sama činjenica da su oni to nedavno zaustavili govori da su u tim ugovorima pronašli elemente koji ukazuju na jasne koruptivne radnje. Najveću štetu na kraju će pretrpjeti upravo poljoprivrednici koji su naivno ušli u taj posao“, upozorila je Tanja Topić.
Novinarska istraživanja u BiH su i ranije ukazivala na mnoge apsurde ovog „povoljnog“ programa: isti strojevi, oprema i mehanizacija su poljoprivrednicima u RS-u nuđeni po znatno višim cijenama nego što koštaju na redovnom mađarskom tržištu. Razlika u cijeni očito je služila za namirivanje posrednika i raznih ‘političkih pokrovitelja‘.
Mađarski Transparency International još je 2024. upozorio da je procedura ovog programa potpuno skrivena od javnosti, jer su se subvencije za Dodikov RS utapale u stavku „ostalih izvoznih grantova i bespovratnih sredstava“ centralnog proračuna, bez ikakvih zasebnih ili zbirnih izvještaja. Sve su to pratile dvije paralelne pojave: netransparentnost samih pojedinačnih projekata i prenapuhane cijene nabave koje su se slijevale u veliku rijeku globalne kupovine Orbanova političkog utjecaja. Tek kada jedna vlast padne i zamijeni je demokratska vlast, uči nas mađarsko iskustvo, te koruptivne i kriminalne radnje izranjaju na svjetlo dana i otvaraju se objektivnoj reviziji i realnoj analizi.
Obustava ovog programa daleko nadilazi pitanje neisporučenih traktora, sijačica i plugova prevarenim seljacima u tzv. Republici Srpskoj; ona predstavlja ozbiljan udarac za čitavu političku arhitekturu koju je vlast u Banjoj Luci godinama gradila na iluziji da može prkositi Zapadu oslanjajući se na „alternativne“ europske i američke saveznike poput Orbana ili Donalda Trumpa. Rukovodstvo RS-a godinama je svom elektoratu predstavljalo Orbanovu Mađarsku kao nepresušan izvor financijske podrške koju nekim čudom ne prate dosadni i konvencionalni zahtjevi za vladavinom prava, reformama i transparentnošću kakve uobičajeno postavlja Evropska unija. Pokazalo se, međutim, da taj novac nije bio nimalo besplatan, kao niti dobronamjeran: bio je to klasični mehanizam izvlačenja sredstava mađarskih i europskih poreznih obveznika preko prenapuhanih faktura, pri čemu su poljoprivrednici u BiH poslužili samo kao paravan unosnog posla odabranih pojedinaca i puka kolateralna šteta.
Osim financijskog kraha, ovakav rasplet za sobom vuče sad već opipljiv gubitak ključnog diplomatskog štita banjalučkog kabadahije u Bruxellesu. Orbanova administracija bila je najglasniji zaštitnik Milorada Dodika unutar institucija Europske unije, blokirajući mu pokušaje sankcija i osiguravajući mu politički legitimitet. Promjenom vlasti u Budimpešti, Banja Luka nije ostala samo bez desetina milijuna eura, već i bez onog zloglasnog veta u EU institucijama koji ju je štitio od međunarodnih pritisaka, a čime financijska revizija u Mađarskoj postaje i uvod u potpunu vanjskopolitičku izolaciju aktuelne vlasti.
Za razliku od pravosuđa BiH, koje rijetko procesuira visoku korupciju povezanu s vrhom vlasti, nova mađarska administracija ima snažan politički motiv da do kraja razotkrije sve zloupotrebe prethodnog režima. Ukoliko revizija u Budimpešti rezultira skorim kaznenim prijavama protiv mađarskih bivših dužnosnika i institucija uključenih u ovaj izvozni program, trag novca neminovno će voditi ka partnerima i posrednicima u Bosni i Hercegovini, otvarajući Pandorinu kutiju prekogranične korupcije i osovine Orban-Dodik. Na koncu, ovaj skandal direktno pogađa ruralno biračko tijelo koje tradicionalno čini okosnicu podrške vladajućim strukturama u RS-u. Ljudi koji su uložili teško skucanu ušteđevinu ili digli kredite za nabavu poljoprivredne mehanizacije uz jamstva samog vrha entiteta sad ostaju bez ičega i prepušteni sami sebi, dok Dodikova ‘paradržava‘ nema ni mehanizme ni diplomatske kanale da zaštiti njihove gubitke i njihov novac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....