Četrnaeste Zimske olimpjske igre u Sarajevu, koje su otvorene na današnji dan, 8. veljače 1984. na stadionu Koševo, ostale su u kolektivnom pamćenju Bosne i Hercegovine, ali i u svim državama cijele bivše Jugoslavije. A kako i neće kada je to bila prva zimska olimpijada u nekoj socijalističkoj zemlji?
Bilo je to deset olimpijskih dana koji su promijenili sarajevski i jugoslavenski svijet, nažalost ne toliko da ga sedam - osam godina poslije ne odvedu u okrutni, krvavi rat. Kako bi rekli TV komentatori, oči cijeloga sportskoga svijeta bile su tada uprte u Sarajevo i najbolje svjetske natjecatelje zimskih sportova, skijaše i skijašice, skakače, brze i umjetničke klizače, hokejaše i vozače boba...
Budući da na skijaške staze tada još nije stupila obitelj Kostelić, jugoslavenski navijači nade su polagali u slovenske slalomaše i veleslalomaaše ili skijaške skakače. Prvu i jedinu jugoslavensku olimpijsku medalju, srebrnu u veleslalomu, osvojio je slovenski skijaš Jure Franko, poslije proglašen počasnim građaninom grada Sarajeva. Hrvatske sportaše predstavljala je poznata umjetnička klizačica Sanda Dubravčić, koja je dobila čast da zapali olimpijski plamen.
Što se tiče ostalih sportaša, medalje su osvojili finski skakači Matti Nykänen i Jari Puikkonen te Istočni Nijemac Jens Weissflog, na 15 kilometara najbrže je skijao Šveđanin Gunde Svan, u umjetničkom klizanju prvi su bili Britanci Jayne Torvill i Christopher Dean, koji su osvojili do danas nedosegnuti maskimalni broj bodova u umjetničkom klizanju.
U spustu je pobijedila Švicarka Michela Figini, a olimpijski pobjednici u hokeju na ledu bio je SSSR koji je u finalu sa 2:0 pobijedio Čehoslovačku...
Inače, Sarajevo je domaćinstvo Olimpijskih igara dobilo u svibnju 1978. godine ispred japanskoga Sappora i švedskog Gothenburga, s dobivenih 36 od mogućih 39 glasova. Gostoljubivo Sarajevo, kao i cijela bivša država, dobro se pripremilo za Igre. Kao i Split i Zagreb, domaćini Osmih mediteranskh igara i Univerzijade, i Sarajevo se dotjeralo, uredilo borilišta, ali i grad i infrastrukturu.
Maskota 14. Olimpijskih igara u Sarajevu, na kojima su nastupila 1.272 natjecatelja iz rekordnih 49 zemalja, bio je Vučko, rad Jože Trobeca. Ta maskota i danas, poslije 36 godina ostala je simbol grada. Pamti se i da je zatvaranje Igara održano u zatvorenom prostoru, što se poslije ponovilo samo 2010. godine u Vancouveru.
Atmosferu oko Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu odlično je opjevao Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja u pjesmi "Fildžan viška": "Begovu džamiju nekom kauboju/ Jalija prodala/ Strendžeri skontali/ Da slava i novčići/ I nisu najvažniji..". Cijela je država tada živjela od dobrih vibracija koje su stizale iz glavnoga grada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
Oko Olimpijade kulminirao je u Sarajevu i intenzivan kulturni život. On se manifestirao u pop i rock glazbi, na ionako jakoj sceni pojavio se pokret Novog primitivizma u kojemu su se iskristalizirali Elvis J. Kurtovich i Zabranjeno pušenje. Dio scene bili su i Crvena jabuka, Bombaj štampa, Valentino i drugi.
Kazališna scena Obala naslanjala se na kazališnu akademiju i na Zlatnu palmu Emira Kusturice. Njihov prepoznatljiv proizvod bila je kultna predstava "Audicija", a s "novim primitivcima osvojili su TV s "Top listom nadrealista". U književnosti je izdavačka kuća Svjetlost bila jedan od najagilnijih jugoslavenskih izdavača, s nizom zanimljiih naslova iz domaće i prijevodnih književnosti. U nogometu su drmali Željezničar i FK Sarajevo, u košarci Bosna, u glazbi Bijelo dugme.
Nekoliko godina poslije, nažalost, došao je okrutni, suludi rat koji je pokrenula družina koju uopće nije dotaknuo olimpijski duh i zajedništvo. Umjesto olimpijskog plamena zapalili su pola grada, umjesto Vučka postali su vukovi, umjesto biatlona su snajperima, topovima i minobacačima s obližnjih planina, donedavnih olimpijskih staza, pucali po vlastitom gradu i sugrađanima koje su držali u višegodišnjoj opsadi.
Skoro 40 godina desetljeća poslije Olimpijade, a 27 poslije rata, brojnim olimpijskim obilježjima presudili su rat ili nebriga. Ostale su ruševine, ali i uspomene na jedan veliki, svjetski sportski i društveni događaj i jedno lijepo razdodlje, kada prisutna ekonomska i državna kriza još nije bial nagrizla temeljne društvene i ljudske vrijdnosti. Poslije toga događaji su nažalost strelovito krenuli nizbrdo kao na stazi za spust.
